Hadis kao izvor u šerijatu

Druga bitna znacajka hadisa jeste u tome zto je on izvor islamskog zeriata i na osnovu njega mozemo, isto kao zto mozemo na osnovu Kur’ana zakljuciti da li je nezto dozvoljeno (halal) ili zabranjeno (haram). O hadisu kao vjerskom izvoru postoje brojni nepobitni dokazi i u Kur’anu i u izrekama Munammeda a. s.

a) Dokazi iz Kur’ana

 

Brojni su ajeti u Kur’anu u kojima se vjernicima naredjuje pokornost Bozijem poslaniku, ta pokornost je, kao zto ze se vidjeti u kur’anskom tekstu sastavni dio pokornosti prema Allahu dz. z. Evo nekoliko kur’anskih ajeta u tom smislu:

 

»0 vjernici pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Njegovu poslaniku i predstavnicima vazim. A ako se u necemu razidjete, obratite se Allahu i Poslaniku ako vjerujete Allaha I onaj svijet…« (Nisa, 59)

 

»I budite pokorni Allahu i budite pokorni Poslaniku i oprezni budite. A ako glave okrenete onda znajte da Je poslanik Nai duzan da samo jasno obznani«. (Maida, 92)

 

»Onaj ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Allahu. A onaj ko glavu okreze, pa mi te nismo poslali da im cuvar budez«. (Nisa, 80)

 

Dakle, ne samo da Sveviznji AIlah zahtjeva pokornost Bozijem poslaniku, nego i prijeti svima onima koji mu se suprotstavljaju, nazivajuzi ih licemjerima i nevjernicima. U to nas uvjeravaju slijedezi kur’anski ajeti:

 

»… Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naredjenju njegovu, da Ih iskuzenje kakvo ne stigne i da ne snadje bolna kazna«. (Nur, 64)

 

»Reci! Pokoravajte se Allahu i Poslaniku. A ako oni glave okrenu pa AIlah zaista ne voli nevjernike« (Ali Imran 32)
»A llcimjeri govore mi vjerujemo u Allaha I poslanika i pokoravamo se, zatim neki od njih glave okrezu. Oni nisu vjernici«, (Nur, 47)

 

Pokornost Allahu, naglazena u navedenim ajeti-ma odnosi se, prema tome, na Kur’an, a pokornost poslaniku odnosi se na njegov hadis, ili sunnet.

 

Dakle, Allah dz. z. ne pravi razliku izmedju Kur’ana i hadisa kada je u pitanju njihova primjena. Jer, odredbe ili zabrane za vjernika jednako su vazne, svejedno da li su one sadrzane u Kur’anu ili hadisu. Vjernik je duzan da postupa u duhu tih odredaba ili zabrana. Na to ga, kako smo vidjeli, Kur’an sasvim naglazeno obavezuje, nalazuzi mu pokornost Allahu i Njegovu poslaniku.

 

Kur’an u tome ide toliko daleko, da u imperativnom obliku od sljedbenika islama trazi da prihvate sve ono zto im ponudi Boziji poslanik, i da odbace sve ono zto im on zabrani, i naglazava da vjernik i vjernica nemaju pravo da postupe po svom nahodjenju, ako Allah u Kur’anu i Muhammed a. s. u svom hadisu nezto sasvim razumljivo i izricito odrede. To nam potvrdjuju i slijedaza dva ajeta:

 

»Ono zto vam da Boziji poslanik prihvatite, a ono zto vam zabrani klonite se toga«. (Hazr, 7). »Kada Allah i Njegov poslanik nezto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahodjenju postupe. A ko Allaha i Njegova poslanika ne posluza, taj je sigurno skrenuo s pravog puta. (Nizab 36)

 

b) Dokazi Iz hadisa:

 

Muhammed a. s. je u svojim brojnim izrekama istakao znacaj hadisa kao vjerskog izvora, i trazio je od svojih sljedbenika da po njemu postupaju i da ga zajedno sa Kur’anom primjenjuju u svom prakticnom zivotu. Da bi smo se u to uvjerili, navezze-mo samo neke od njegovih izreka u tom pogledu:

 

»Ostavljam vam dvije stvari, nezete nikada za-lutatl dokle god Ih se budete pridrzavali (u zivotu) Allahovu knjigu i moj sunnet«.(1)

 

»Duzni ste sluzati I pokoravati se, pa makar vam naredbodavac bio abeslnski rob. Zaista, ko od vas bude zivio poslije mene vldjece velika odstupanja I razmlmoilazenja. Zato vam preporucujem da se drzite mog sunneta i sunneta onih koji poslije mene budu slijedili Ispravan put. Drzite ga se zestoko«. (2)

 

»Svi ze moji sljedbenici uzi u dzennet, izuzev onih koji to odbiju«. »A koji su ti koji odbijaju da udu u dzennet, o, Boziji poslanice?« povikaze ashabi. A on im odgovori: »Onaj ko bude slijedio moj put uci ze u dzennet, a ko ne bude, taj odbija da udje«. (3)

 

Muhammed a. s. ne samo da je trazio dosljednu primjenu sunneta, nego je i oztro osudio sve one koji u pogledu izvrzavanja vjerskih obaveza prave razliku izmedju Kur’ana i sunneta.

 

Rafi’b hadzdz veli, da je Muhammed a. s. rekao: »Neka se ne desi nikome od vas, da naslonivii se na svoju stolicu u momentu kada do njega dopre nezto od onoga zto sam ja naredio ili zabranio kaze: Ma ne znam, mi zemo slijediti iskljucivo ono zto je u Allahovoj knjizi« (4)

 

Mikdam ibn Madi Kerib prica da je Boziji poslanik rekao: »Bojati se onome covjeku, koji, kada mu se saopzti nezto od onoga zto sam ja naredio ili zabranio, nasloni se (nonzalantno) na svoju stolicu i kaze: Medju nama i vama je Allahova knjiga, pa zto u njoj nadjemo od dozvoljenih stvari mi ih smatramo dozvoljenim, a zto u njoj nadjemo od zabranjenih stvari mi ih smatramo zabranjenim. Znajte da sve ono zto vam Boziji poslanik zabrani isto je, kao da vam je i Allah zabranio«. (5)

 

Dzabir ibn Abdullah veli da je Boziji poslanik rekao: »Do koga dopre neki moj hadis, pa posumnja u njeg, taj sumnja u Allaha, Njegova poslanika i onog ko je taj hadis prenio«. (6)

 

Muhammedovi a. s. drugovi (ashabi) u potpunosti su postupali u duhu Kur’ana i sunneta. Oni nisu pravili nikakve razlike izmedju onog zto je u Kur’anu onog zto je u hadisu receno. zak nisu nikad postavljali ni pitanja da li je nezto zto im se naredjuje ili zabranjuje, sadrzano u Kur’anu ili hadisu Bozijeg poslanika. Bilo im je u potpunosti jasno da su se duzni pokoravati Resulullahu, kao zto su se duzni pokoravati i Allahu. Oni bi, cim bi nezto culi ili vidjeli od Muhammeda a. s., slijedili i sprovodili u praksi, ne pitajuzi ga za uzrok neke njegove izreke, odredbe, zabrane ili postupka. O tome nas izvjeztava Abdullah ibn Omer, pa kaze: Boziji poslanik je jednog dana skinuo zlatni prsten sa svoje ruke i rekao: ja ga vize nikada nezu staviti na svoju ruku. Ashabi su vidjevzi to od Bozijeg poslanika isto postupili i pritom ga nisu upitali za uzrok. (7) Isti slucaj nam iznosi i Ebu Seid el-Hudri i kaze: Jednog dana, dok je Boziji poslanik sa nama klanjao, skinuo je svoje mestve i stavio ih na svoju lijevu stranu. Ashabi su to, vidjevzi od njeg, isto ucinili. Pozto su zavrzili namaz Muhammed a.s. ih upita: »Zbog cega ste to uradili?« A oni mu odgovorize: »Vidjeli smo tebe da to ciniz, pa smo i mi ucinili«. Tada ih on upozna da mu je Dzibril saopztio da su njegove mestve neciste, te da ih je zbog toga skinuo.(8)

 

Muhammed a.s. bi se, kad god bi bio upoznat da neko ne postupa u duhu njegovih izreka ili ga u necemu ne slijedi, zestoko naljutio, zto mozemo vidjeti iz ove predaje: Ata b. Jesar veli: »Neki je covjek poslao zenu da upita Bozijeg poslanika, smije li covjek poljubiti svoju suprugu kada posti?

 

Umu Selema ju je obavijestila da Boziji poslanik ponekad to ucini. Pozto je o tome upoznala muza, on rece: Ja nisam kao Boziji poslanik i nezu to ciniti. Allah svom poslaniku dozvoljava zto hoze«. zuvzi za to, Boziji poslanik se rasrdi i rece: »Tako mi Allaha ja se od sviju vas najvize bojim Allaha I najbolje poznam Njegove granice«. (9)

 

Navedeni citati iz Kur’ana i hadisa, te postupci ashaba nedvosmisleno ukazuju da je hadis, uz Kur’an temeljni vjerski izvor. Stoga, jednako smo duzni slijediti hadis i postupati u duhu Alejhis-sela-movih uputa kao zto smo duzni slijediti Kur’an. (10)

 

U tome se slazu svi islamski ucenjaci. Islamski ucenjaci jedino se razilaze u pitanju: da li je hadis samostalan vjerski izvor, koji rjezava pitanja koja nisu spomenuta u Kur’anu, ili je on ovisan o Kur’anu, makar u prenesenom smislu, odnosno da se hadisom samo potvrdjuje i objaznjava kur’anski tekst.

 

Medjutim, vezina islamskih ucenjaka stoji na stanoviztu da je hadis samostalan vjerski izvor i da su u njemu odredjena mnoga pitanja o kojima Kur’an uopzte ne govori. Manji broj islamskih ucenjaka smatra, da hadis nije samostalan vjerski izvor i da sve zto je spomenuto u hadisu mora imati podlogu u Kur’anu. No, za nas je ipak najbitnije saznanje da je hadis zeriatski izvor koga smo duzni slijediti, bez obzira da li mnoge obaveze koje nam nalaze Boziji poslanik imaju i onu formalnu (tekstualnu) podlogu u Kur’anu.

BILJESKE

 

1 Malik u Muvettanu i Hakim u Mustedreku od Ebu Hurejre.
2 Ebu Davud u Sunenu od Arbad b. Sarije

3 Buharija u Sahihu i Hakim u Mustedreku od Ebu Hurejre

4 Safija u djelu Er-risal-e str. 89

5 Ebu Davud, Ibn Hadze i Bejhekija u Sunenima

6 Taberanija u »Mudzemul-vesitu

7 Buharija u Sahihu

8 Kadi Sjad u djelu Ez-zifa’a

9 Malik u Muvettanu

10 Vidi djelo Usubul-hadisi ve ulumihi ve mustalebihi na str. 46 od dr. Muhammeda Udzadz Habiba.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s