Esma ul Husna

Božija ljepa imena (Esma ul Husna)

“Allah ima svoja ljepa imena pa Ga njima dozivajte i spominjite”[1]

Islamski filozofi, akaidolozi,mufesiri i sufije kao i svi ostali alimi pisali u o Božijim ljepim imenima kroz njihovo shvatanje i razumjevanje.

Razlika između Božijih sifata i Njegovih imena je bitna i važno ih je razlikovati i ne mješati iako su krajnom bitnom smislu usko povezani.

Allahovi sifati govore oo Njegovom savršenstvu i određuju Ga kao Jedinog Istinskog Boga.

Zanimljivo je napomenuti da sifati koji Ga određuju u onakvom obliku kakav On jest ne mogu se i ne pridodaju izmišljenim božanstvima kod mnogobožaca.

U klasičnoj isl.literaturi navodi se 99 lijepih Božijih imena, a prenosi se da Allah dž.š. ima 3ooo imena; i prema tom učenju

1000 znaju samo meleci,

300 je zapisano u Tevratu(Starom zavjetu)

300 je zapisano u Zeburu(Psalmi)

300 je zapisano u Indžilu(Novom zavjetu)

99 je zapisano u Kur’anu i

1 je ismul’azem Najveće Božije ime koje nitko ne zna.[2]

Božija imena u Kur’anu nisu nabrojana jednim redom ali nema nikakve sumnje da se spominju.

Bopžija imena su zapravo potvrda tewhida(monoteizma) u Jednog Boga.

Drugim riječima, Božija imena nam govore o Savršenstvu i ljepoti Savršenstva Njegovog radi same spoznaje Njegove. Epiteti kojima se Bog opisao kroz svoja imena (njih 99) u prvom redu imaju etičku poruku, da čovjek treba da ih apsorbira u svom životu.

U jednom hadisu koji bilježe i Muslim i Buharija stoji da je Muhammed a.s. rekao:

“Allah ima 99 imena,100 manje jedno,ko ih postigne ući će u Džennet[3]

Pojam men ahsaha je učinio veliku polemiku u klasičnoj isl. literaturi   ima nekoliko različitih mišljenja,šta znači postići u životu Božija imena.

Jedni kažu ko ih nauči napamet,

drugi kažu tko ih izgovori jedno za drugim,

trećit ko  shvati u suštini njihovo pravo značenje,

četvrti smatraju tko ih u svom životu primjeni i prema njihovom značenju se ponašaju i žive,

pet shvataju da  men ahsaha znači da treba svoju ćud udesiti prema njima u onoliko mjeri koliko odgovara čovjeku kao Božijem stvorenju.[4]

Božiji Poslanik a.s. je rekao:

Allah je ljep i voli ljepo”

U kur’anu se kaže  da je čovjek stvoren u najljepšem obliku (Fi ahseni takvim).

Ljepota čovjeka se očituje u njegovom  apsorbiranju Božijih imena(men ahsaha) jer kako Boga Allah krase Njegova ljepa imena  tako i čovjekovo apsorbiranje ga ukrašava.

Čovjek može biti baštinik svih Božijih imena osim Njegovov vlastitog imena Allah dž.š.

Postići Božija imena(men ahsaha) u svom životu znači shvatiti ih, a shvatiti znači spoznati Boga, a spoznati Boga znači vladati se po njegovim ljepim imenima u granicama ljudske realnosti.

Buharija i Muslim u svojim zbirkama hadisa ne navode hadis u kojem su redom najbrojana  lijepa Božija imena ali su zapisani hadisi kod Tirmizije, Ibn Hibbaba, Ibn Huzejme i dr. muhadisa.[5]

U leksikonu islama (Nerkez Smajlagić) navodi se da je jedno poglavlje islamske teologije (‘ilmul-tewhid) posvećeno Bož.imenima. Problem koji se postavlja     je; može li se imenovati Bog, šta znače imena koja mu  pripadaju?

Uvodno se postavlj šta je ‘ism da li je istovjetno sa imenom musema i sa nazivom ili određenjem tesmijja. Odgovor znalaca hadisa bio je da Božija imena Bogu se mogu samo dodati pomoću tevkifa tj. predhodnim određenjem što znači onakvim kakvim se Bog opisao u Kur’anu i kako Ga je Muhammed a.s. opisao u sunni ali sa dozom ograničenja na vjetrodostojnost hadisa.[6]

Bogu se Njegovim imenima treba  obraćati u dovama, kao što se čovjek okreće kada ga netko zovne njegovim imenom isto tako se Allah odaziva kada ga dozivamo u molitvi Njegovim ljpim imenima.

O Božijim imenima možemo pisati sa tri  aspekata; lingvističkog,teološkog,mističnog.

Postoji razilaženje među islamskim učenjacima da li Božija imena vode porijeklo iz Objave ili su ona rezultat odgovarajućih konvencija.
Imam Bagdadi je rekao da neki učenjaci u Basri smatraju da Božija imena imaju svoje ishodište u konvencijalnom jeziku ili kijjasu, dok ehli-sunnetlije smatraju da ona (imena) proizilaze iz objave.[7]

O porijeklu Božijih imena razišli su se islamski učenjaci u dvije osnovne grupe i to: oni koji zagovaraju učenje o kijjasu i oni koji zagovaraju porijeklo o tewkifu. Oni koji zagovarju porijeklo o kijjasu ( sporazum ljudi) svoje argumente nalaze u logici i postavljaju pitanje porijekla jezika, da li je ga je Bog ustanovio ili su pak ljudi ti koji su ga definirali odgovarajućim konvencijama[8].

Drugi samatraju, tj oni koji uče da je tewkif izvor Božijih imena, u samoj objavi, a svoje argumnete u njoj i nalaze[9].

Osobno Božije ime Allah

U Kur’anu se kaže :

“Allah je nema Boga osim Njega” -La ilahe ilellah

Kako svaka stvar i svako biće sve ono što poznajemo i nepoznajemo ime svoje ime tako i Bog ima svoje vlastito ime –Allah, i ono Ga označava kao Stvoritelja svega što postoji.[10]

Božije vlastito ime Allah u Kur’anu je spomenuto 2698 puta.[11]

Ovim imenom je Allah nazvao sebe a znači Istinski Bog, a džellešanuhu koje se redovito dodaje uz ovo ime su riječi kojima se On veliča i zahvaljuje Mu se.[12]

Svako Božije ime čovjek može da ugradi sebi u formiranju svoje ličnosti, osim imena Allah. Međutim šta je to što pripada čovjeku kao robu (‘abdu) od ovoga imena?

Na ovo pitanje Imam Gazalija je odgovorio: “od ovoga imena (Allah) koje znači  biti obožavan(et-teluh) treba da se čovjek koristi djelom, što znači da svoje srce zaroni u težnji za uzvišenim Allahom, da nevidi nikoga osim Njega, niti da se obazire ni na koga osim na Njega, da se ne moli nikome osim Njemu i da se ne boji nikoga osim Njega.”[13]

Za ime  Allah znali su arapi i prije poslanstva Muhammeda a.s., bijaše ono jedno od mekanski božanstava, a ne i jedinog što je u biti Allah.[14]

To je bio povod da su se islamski učenjaci različito izjasnili i zauzeli različite stavove kako je nastalo to ime i šta ono znači.

Jedno je sigurno u Kur’anu se kaže:

“Ja sam uistinu Allah, drugog boga osim Mene nema[15]

Ovaj kur’anski ajet takođe potvvrđuje činjenicu da je islam monoteistička religija. Tewhid se u islamu temelji na univerzalnom principu da nema boga dosljednog da bude obožavan sem Allaha. Kako se u Kur’anu najviše spominje Božije ime Allah tako se i u hebrejskim pismima gotovo 7000 puta češće pojavljuje ime boga Jahwa nego ijedna njegova titula.[16]

Islamski učenjaci su se razišli po pitanju da li je ovo ime(Allah) izvedeno iz korjena rječi ili nije. Jedni smatraju da je izvedno iz korjena rječi Iilahun što znači  Onaj koji je Božanstvo, drugi smatraju da je izvedeno iz korjena riječi elvelehu što znači onaj koji voli u u svojoj ljubavi one koji ga vole.[17]

U arapskom jeziku za pojam Boga koristi se  termin Allah, ime rezervisano za istinskog Boga, a termin ilahun plural alihetun[18] označava božanstva kojima se unutar islamske teologije oduzima svaka pozitivna narav budući da je islam monoteistička religija.

Allah je ime Boga koje je prema jednoj skupini lingvista izveden iz korjenskih harfova LH,WLH,LHW,H[19].

Imena Božije moći

Razmatrajući imena kojima je sebe Bog imenovao kao najmoćnijeg isl. Učenjaci su posvetili mnogo prostora u klasičnoj isl.literaturi.

Tako razmatrajući Božija imena Sejjid Qutb veli;” Ukoliko se pravilno shvati vlasništvo Allaha dž.š. onda postaje jasno da ljudi u osnovi ne posjeduju ništa , nego da posjeduju samo ono čime ih je zadužio Jedini Istinski Vlasnik koji posjeduje sve!”.[20]

Moć Allaha i Veličina Njegova se nemogu ni približno poistovjetiti sa nekom veličinom koju ljudska mašta može zamisliti.

Jedno od pitanja kojim su se bavili islamski znalci jeste zašto je Allah sebe nazvao imenima koja posjeduju i ljudi?

Možda zbog toga da bi ljudi lakše spoznali Boga kao svog Stvoritelja. Jedan od velikih ako ne i najveći isl.filozof ibn Sina je rekao; da je Nužni bitak ono apsolutno Neograničeno i Beskonačno, ne posjeduje ni rod ni vrstu koji bi mu gradili subjektivitet( iako jeste subjekt) ne sadrži u sebi ni za ni protiv, a bitnije ga imenuju sufijski pojmovi simbola i metafore[21].

Allah je sebe nazvao imenom moći El-Džebar (Silni)  tj. Onaj koji svoji svojim moćima može natjerati ljude da rade šta On hoće. El-Džebar je Onaj čija se volja ispunjava na način prisile u odnosu na svaku pojedinost, a čija volja nemože raditi bez volje Njegove.[22]

Prema hadisu u kome se kaže men ahsaha(postići, stići, dosegnuti) Gazalija za ovo Božije ime kaže da ga čovjek treba postići na taj način da ga ljudi sljede, da se osamostale u čestitosti kako bi oprisilio ljude da se od njega okoriste[23], tj. da on (čovjek)bude koristan ljudima, a ne da se okoristi ljudima.

Allah je sebe nazvao i imenom El-Mutekib (Onaj koji sve može), Snažniji, jači od bilo koga i čega, zatim imenom Muteali (Preuzvišeni), Onaj koji je viši od bilo kog kretanja, običaja i stanja,bilo koje misli koje neko biće može imati, viši od bilo koje i najrazvijenije misli ili uma čovjeka.

Pored ovih imena Allah je sebe nazvao sa još nekoliko imena moći kao što su Moćni, Koji sve može, Onaj koji može da učini šta hoće, Neovisni. El-Azim (Veliki) podrazumijeva da je On onaj do čije suštine ne mogu umovi doprijeti, niti mogu doprijeti do suštine njegovih svojstava.

U Kur’anu se kaže:

“Neka je uzvišeno ime Gospodara tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog[24]

Božije ime  koje je spomenuto u ajetu Zul dželali vel ikram znači da nema granica njegovoj veličini i Njegovoj časti.[25]

Allahova moć i veličina opisana su kroz imena; El-Azim(Snažni), ElDžebar(Silni), ElKebir(Veliki), ElDželil(Veličanstveni), ElKavijj(Jaki), ElMutin(Čvrsti), ElKadir(Moćni), ElMuktedir(Koji sve može), ElAlijj(Visoki), Zul-Dželali vel ikram(Onaj kome pripada veličanstvo i čast), ElMutekebir(Uzvišeni), El-Muteali(Preuzvišeni).

Od ovih imena ljudima pripada toliko da nastoje biti jaki u iskušenjima, čvrsti u svojim odlukama, moćni vladari itd. u granicama šerijata.

Imena Božije milosti

Imena Allahove milosti i dobrote su mnogobrojna i u svojoj suštini različita te se javlja problem kada se prevode na Hrvatski(Bosanski) jezik. Neka imena nije moguće prevesti jednom riječju pa se često koristi fraza “Onaj koji”.

Najzastupljenija  imena Božije milosti a ujedno i najčešća u upotrebi su           Er-Rahman i Er-Rahim (Milostivi i Samilosni).

Ova dva imena su izvedena iz istog korjena RHM, ali se različitio prevode. Er-Rahman(Milostivi) označava Božiju milost i dobročinstvo koje se odnosi na blogoslov i prosperitet na sva živa bića, dok Er-Rahim označava Samilost i Svemilost. U Kur’anu se kaže:

“A vaš Bog je  Jedan Bog, nema Boga osim Njega, Milostivog i Samilosnog.”[26]

Svi islamski učenjaci se slažu da Er-Rahman ima jače značenje od Er-Rahim, tako Šejh Husejn Mahluf prenosi da se u časnoj predaji kaže;

“O Milostivi ovog svijeta,

i o Samilosni onog svjeta”[27]

Er-Rahim je ona milost koja obuhvaća samo vjernike na onome svjetu, a Er-Rahman na ovome svjetu obuhvaća sve i vjernike i nevjernike kao i životinje te sve što živi i postoji. Svi isl.učenjaci se slažu da prvo ime ima  opširnije značenje od drugog. Er-Rahman označava Sveopćeg Dobročinitelja koji spušta svoju milost na sve, a ljudi i životinje se njome okorištavaju da bi bolje živjeli (kiša,voda,plodovi,sunce, isl.).

Er-Rahim znači da Božija ljubav obuhvaća sve ono što je on stvorio, Njegova milost je trajna i ljude nagrađuje prema njihovim zaslugama.

Allah je Gospodar Sudnjeg dana i Njegova milost i oprost obuhvatit će  vjernike kako na ovome svijetu tako i na ahiretu.

Božija milost je u islamu jako naglašena tako da svaki posao počinjemo rječima milosti (Bismillom), svaka kur’anska sura počinje s Bismillom(izuzev Suretu Tewbe), jedna cijela sura nosiv naziv Er-Rahman itd.

Pored ova dva imena u Kur’anu se spominju i druga imena koja označavaju Božiju milost, jedno od tih imena je i ElGafir(Onaj koji oprašta)[28] tj. Onaj koji svoju milost dijeli onima koji Ga mole za milost i oprost kroz tewbu(pokajanje).

Ovo ime označa Onoga kome nemože dosaditi da oprašta onima koji Ga mole za oprost te je tako ovo ime konkretnije i općenitije.

Allah u Kur’anu kaže:

“Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini i koji zatim na pravo putu istraje[29]

Blagost Milostivog Allaha nema granica. Bogu se ne žuri sa kaznama za one koji ružna djela čine. Božija milost i blagost koja se odnosi na ljude rečena je u Kur’an:

Da Allah kažnjava ljude prema onome što zasluže, ništa živo na površini Zemljenoj nebi ostalo, ali On ih ostavlja do roka određenog…”[30].

Allah svojim znanjem zna potrebu ljudi prije njihove molbe za pomoć, On prima molbe ko Ga moli za pomoć i oprost, Allah iz svoje milosti i dobrote uslišava molbe i spašava neprilika.

“Onaj koji se nevoljniku kad mu se obrati odaziva i koji zlo otklanja i koji vas na zemlji namjesnicima postavlja[31].

Pored ovih imena milosti Allah je sebe nazvao još i El-Halim(Blagi), ElGafar(Onaj koji mnogo prašta), ElMudžib(Onaj koji molbe prima), ElAfuww(Onaj koji prašta grijehe), ErReuf(Onaj koji oprašta).

Čovjeku kao abdu(robu) pripada od ovih imena da i on(čovjek) bude milostiv, dobročinioc prema ljudima, životinjama, prirodi, a posebno prema vjernicima.

Božija imena koja Ga opisuju kao Vladara

Allahova imena koja ga opisuju kao Jedinog Apsolutnog Dominantnog Vladara su sljedeća: El-Melik(Vladar), El-Kahhar(Onaj koji vlada robovima svojim),

Er-Rekib(Onaj koji pazi svaku kretnju), El-Vali(Onaj koji upravlja),

El-Kajjum(Onaj koji sve održava), El-Mukit(Onaj koji pazi i izdržava),

El-Muhejmin(Onaj koji pazi i prati), El-Vekil(Onaj koji se stara i brine),

Melikul-Mulk(Onaj koji je vlasnik svake stvari).

U Kur’anu se kaže:

“Neka je uzvišen Allah, Vladar istine” [32]

_____________________________

”  Vladar Sudnjeg dana” [33]

“Pa neka je hvaljen Onaj   u čijoj je ruci vlast nad svime”[34]

Allah je vladar svega što postoji. Čovjek ima samo prividnu i kratkotrajnu te ograničenu vlast dok je Allah Apsolutni Vladar. Čovjek može biti vladar nečega ali je i on sam pod vlašću Apsolutnog Vladar.

El-Melik je Božije ime koje ga opisuje kao vlasnika svake stvari , svake vlasti i uprave, vječnog vlasnika svake vrhovne vlasti.Njegova vlast nema kraja. Svaka vlast i bilo koji vladar je u istinskom vlasništvu Uzvišenog Allaha.[35]

U Kur’anu se često spominje pored ovoga imena i ime Rabb(Gospodar).

To je jedno od uobičajenih božijih imena ali Ga nitko ne svrstava pod 99 lijepih imena (Esma ul husna).

U arapskom jeziku Rabb se koristi za Allaha kao Gospodara a sejjidi za čovjeka kao vlasnika.

Allah je Vladar i istovremeno i Gospodara jer vlada svime, On posjeduje sve pa je  Gospodar svega tako je Njegova moć neograničena.

Od ovih imena čovjeku pripada toliko da može biti vlasnik nečega ali je i on sam pod vlašću Apsolutnog Vladara zatio nesmije biti ni u kojem momentu ohol i nepravedan.

Božija imena koja se odnose na Allah kao Stvaraoca

Allah je sebe između ostalog nazvao i imenom Stvaraoc. Na samom početku bitno je napomenuti da pod pojmom stvaraoc podrazumijevamo da samo Allah može stvarati a čovjekovo je da  pravi od odnoga što je Allah stvorio. Stvoriti znači učiniti nešto da postoji iz ničega, dok napraviti znači promjeniti mu prvobitno stanje. Allah je  Creatio ex Nihilo(Tvorac iz ničega). Svojom mudrošću On je sve stvorio, svrhu mu dao, vrijeme odredio te da sve ima savršeni sklad.

U Kur’anu se kaže:

” Mi sve s mjerom stvaramo”[36].

El-Halik(Stvaraoc) označa Allah kao stvaraoca stvari i predmeta,Stvaraoca materije dok El-Musawir(Onaj koji likove i oblik daje) označavaga kao Univerzalnog stvaraoca ljudi stvarajući nas prema svom ukusu u najljepšem obliku. Slijedeći zdrav razum dolazimo do zaključka da Onaj koji stvara a to je Allah mora imati i znanje i moć da bi mogao stvarati iz ničega. U Kur’anu se kaže:

Allah iz ničega stvara, On će to ponovo učiniti

i na kraju Njemu će te se vratiti”[37].

Iz sadržaja Kur’ana jasno slijedi da je Allah jedini Stvoritelj svijeta i tu nema nikakve dileme ali se postavlja pitanje oko određivanja pojma stvaranja da li je počelo stvaranje iz ničega,  iz Njegove biti ili iz  Njegove predbivstvujuće tvari.[38]

Velika nepoznanica (misterija, gajb), po pitanju stvaranja je život it u tajnu samo Allah zna jer je On jedini koji život daje i stoga ga nitko nema pravo ni oduzeti sem Njega niti može u krajnjem bitnom.

U Kur’anu se kaže:

“Mi zaista dajemo život i dajemo smrt i sve će se Nama vratiti[39].

Jedna od Božijih imena su i El-Muhijj(Onaj koji život daje) i El-Mumit(Onaj koji smrt daje). El-Muhijj je ime koje ga opisuje kao stvaraoca ljudskih života na način kako to samo On Allah zna.

O nastanku svijetu i stvaranju svega što postoji jedino je poznato ljudima ono što je u Kur’anu rečeno, i u hadisu preneseno.

El-Bedi’u(Onaj koji stvara iz ništa) opisuje ga kao bezprijekornog stvaraoca, kao tvorca kosmosa. U Kur’anu se kaže:

“On je stvoritelj nebesa i zemlje…”[40].

Pored ovih imena koja opisuju Allaha kao stvaraoca postoje još nekoliko koja Ga opisuju kao tvorca; El-Halik(Tvorac) i ElBariu(Onaj koji divno stvara) prema  mišljenju El-Džurdžanija imaju istu smisao značenja da je On Proizvođač, Stvoritelj.[41]

Allah sebe naziva još i El-Mubdiu(Novator, apsolutni stvaraoc bića), El-Muid(Onaj koji oživljava), El-Bari(Onaj koji divno stvara), Ed-Daru(Onaj koji štetu stvara), En-Nafi(Onaj koji korist stvara).

Čovjeku od ovih imena pripada da postigne toliko da može nešto napraviti, izmisliti i promjeniti prvobitno stanje u neko drugo od kojeg će imati više koristi.Znači čovjek može izmišljati i praviti ali ne i stvarati.

Ostala Božija imena

Božija imena Esma ul  husna (lijepa imena) su između ostalog važna utoliko više što pomoću njih zapravo vidimo koliko je uzvišenin Allah lijep.

Jedno od najljepših imena je  ime El-Kudus (Sveti) ono označava nešto što se može samo u dubini duše osjetiti, što se nemože zamisliti niti opisati rječima.

Allh je Sveti zato jer je  jedino Božanstvo vrijedno obožavanja. U Kur’anu se spominje riječima;

“On Allah je i nema drugog Boga osim Njega, Vladara, Sveti...”[42].

Allah,Bog,Sveti, Gospodar ima svojih 99 lijepih imena i to:

Er-Rahman- Milostivi, Onaj koji daje blagoslov i prosperitet bez razlike,

Er-Rahim- Svemilosni, Samilosni, Onaj koji blagoslov i napredovanje daje

posebno vjernicima na ovome svijetu,

El-Melik- Vladara, Onaj koji je Apsolutni Vladar cijelog svemira

El-Kuddus-Sveti, Onaj koji je savršen bez nedostatka i mane,

Es-Selam- Onaj koji daje spas i mir

El-Mu’min- Čuvar i zaštitnik vjere

El-Muhejmin- Onaj koji sve pazi i prati, Zaštitnik,

El-Aziz- Snažni, Silni, Svemoćni,

El-Džebbar- Silni, Onaj koji popravlja sve narušene stvari, upotunjava

netpotpuno,

El-Mutekebbir- Uzvišeni,Dostojanstveni, Onaj koji pokazuje Svoju veličinu u   svim stvarima i zna svaki način

El-Halik- Tvorac, Onaj koji stvara sve iz ničega,

El-Bari- Onaj koji divno stvara, Onaj koji razvija,

El-Musavvir- Onaj koji oblik i likove daje

EL-Gaffar- Onaj koji mnogo prašta

El-Kahhar- Onaj koji savladava sve, Onaj koji popbjeđuje i koji je dominantan

El-Vehhab-Onaj koji mnogo poklanja svoj blagoslov stvorenjuima,

Er-Rezzak-Onaj koji obilno nafaku daje,

El-Fettah- Onaj koji riješava pitanja i otvara nova

El-‘Alim- Onaj koji sve zna

El-Kabid-Onaj koji steže

El-Basit- Onaj koji pruža

El-Hafid-Onaj koji spušta

ErRafi’- Onaj koji diže

El-Mu’izz- Onaj koji uzdiže

El-Muzill- Onaj koji ponižava

Es-Semi’- Onaj koji sve čuje

El-Besir-Onaj koji sve vidi

El-Hakam-Sudac

El-‘Adl-Pravedni

El-Latif-Dobri,

El-Habir-Onaj koji je o svemu obavješten

El-Halim- Blagi

El-Aziz- Veliki,Najveći

El-Gafur- Onaj koji prašta

Eš-Šekur- Onaj koji je zahvalan

El-‘Ali- Uzvišeni, Visoki, Najviši,

El-Kabir-Veliki, Najveći,

El-Hafiz-Onaj koji sve čuva i održava

El-Mukit-Onaj koji sve nadzire i održava,

El-Hasib-Onaj koji o svemu račun vodi

El-Dželil-Veličanstveni

El-Kerim-Plemeniti

Er-Rakib- Onaj koji pazi na svaku kretnju,

El-Mudžib-Onaj koji  odgovara,

El-Vasi’a-Onaj koji sve obuhvaća,

El-Hakim-Mudri,

El-Vedud- Onaj koji voli,

El-Medžid-Slavljeni,

El-Ba’if-Onaj koji proživljava,

Eš-Šehid-Svjedok,

El-Hakk- Apsolutna istina

El-Vekil- Upravitelj,

El-Kavijj- Jaki, Najjači,

El-Metin-Najpostojaniji,

El-Velijj-Zaštitnik,

El-Hamid-Slavljeni,

El-Muhsi-Onaj koji sitnice obuhvata i broj im zna

El-Mubdi- Onaj koji je počeo stvaranje

El-Mu’id- Onaj koji poslije smrti život povraća,

El-Muhji-Onaj koji život daje

El-Mumit-Onaj koji smrt daje,

El-Hajj- Vječno živi, Vječnopostojeći,

El-Kajjum-Onaj koji sve održava,

El-Vedžid-Imućni,

El-Madžid- Slavni, Plemeniti,

El-Vahid-Jedini, Jedinstveni,

El-Ehad- Jedan, Jedini,

Es-Samed-Vječni,

El-Kadir-Moćni,

El-Muktedir-Onaj koji sve može,

El-Mukaddim- Onaj koji inapređuje,

El-Mu’ahhir-Onaj koji zapostavlja i odgađa,

El-Evvel-Prvi,

El-Ahir- Zadnji,

Ez-Zahir- Jasni,

El-Batin- Skriveni,

El-Vali- Onaj koji upravlja,

El-Mute’ali- Preuzvišeni,

El-Berr- Dobročinitelj,

Et-Tevvab-Onaj koji prima pokajanja,

El-Muntekim- Osvetnik, Onaj koji kažnjava,

El-‘Afuvv-Onaj koji prašta kome hoće,

Er-Re’uf- Onaj koji je blag,

El-Meliku-ul-mulk-Vlasnik svake vlasti i uprave,

Zul-dželali vel-ikram- Onaj kome pripada istinska veličina i sve počasti,

El-Muksit-Pravedni,

El-Džami’- Onaj koji sakuplja,

El-Ganijj- Neovisni,

El-Mugni-Onaj koji bogastvo daje,

El-Mani- Onaj koji bogastva lišava,

Ed-Darru- Onaj koji stvara štetu,

En-Nafi’-Onaj koji stvara korist,

En-Nur- Svjetlo,

El-Hadi- Vođa,

El-Badi’-Bezprimjerni tvorac,

El-Baki- Vječni,

El-Varif- Nasljednik,

Er-Rešid-Onaj koji upućuje na pravi put,

Es-Sabur- Strpljivi.

Autor: Samir ef.Čekić


[1] Suretu el-‘arafat 180 ajet

[2] Preporod,god.II Br.1/6,15.01.1991.N.Smajlović

[3] Glasnik 17-7/9 1996. mg.Adnan Silajdžić

[4] Islamska misao H.M.Handžić str 26

[5] Islamska misao H.M.Hadžić str 29

[6] Leksikon islama str 99

[7] Glasnik 17-7/9 mg. Adnan Silajdžić

[8] Glasnik, 17-7/9 mg. Adnan Silajdžić

[9] Galsnik, 17-7/9 mg. Adnan Siladžić

[10] Islamsko vjerovanje str 114

[11] Islamsko vjerovanje  str.114

[12] Vjera istine str 5

[13] Allah, isl.vjerovanje i poimanje str. 270

[14] Leksikon islama str.23

[15] Sure Ta-ha 14 ajet

[16] Spoznaja str 23

[17] Allah isl.vjerovanje i poimanje str.269

[18] ibd.

[19] Glasnik 17-7/9 1996g

[20] Vjerovanje str. 27

[21] Takvim 1990. Sarajevo str.108

[22] Allah isl.vjerovanje i poimanje str. 276

[23] Ibd

[24] Suretu rahman 78 ajet

[25] Allah isl.vjerovanje i poimanje str.297.

[26] Suretu Beqare 163 ajet

[27] Allah isl.vjerovanje i poimanje str.270

[28] Allah isl.vjerovanje i poimanje str.277

[29] Suretu Ta-Ha 52 ajet

[30] Suretu Fatir 45 ajet

[31] Suretu En_Neml 62 ajet

[32] Suretu Mu’min 116 ajet

[33] Suretu El-Fatiha 3 ajet

[34] Suretu Ja-sin 83 ajet

[35] Allah isl.vjerovanje i poimanje str.297

[36] Suretu Qamer 49 ajet

[37] Suretu Rum 11 ajet

[38] O načelima isl. Vjerovanja str 49

[39] Suretu Qaf 43 ajet

[40]Suretu  En-‘am 101 ajet

[41] Leksikon islama str. 89

[42] Suretu El-Hašr 23 ajet