Usuli fikh

Usuli Fikh

Periodizacija (Povijest) islamskog prava i nastanak islamskih škola u ehli sunetu ve džema’u

Prema  saznanjima najstariji periodizacija  je ona koju je ponudio Indijski pravnik Abu-Rahim sudija vrhovnog suda u Madrasu u vrijeme britanske vladavine. U svom djelu;

“Principi muhamedanske pravne nauke prema Hanefijskoj, Hambelijskoj, Malikijskoj i Šafijskoj školi” – izdano 1911.god.

On je povijest fikha podijelio u četiri perioda i to:

-od hidžre do smrti  Muhammeda a.s., označivši ovaj period kao zakonodavni,

-period ashaba i tabe’ina  tj. period od smrti Muhammeda a.s. do uspostavljanja različitih pravnih škola,

-period formiranja pravnih škola, od početka drugog stoljeća do kraja trećeg stoljeća,

-period talkida, to je period slijeđenja od četvrtog stoljeća pa nadalje.

Ovu periodizacija islamskog prava usvojio je suvremeni indijski autor Asaf-Fejzi u svom djelu

“Nacrt muhammedanskog prava” –izdano 1949.godine mada je u određenoj mjeri modifikovo ovaj period pa je po njemu povijest šerijatskog prava prošla sljedećih pet faza:

-od 1 h.g. do 10 h.g., to je period objave prvih tekstova Kur’ana i sunneta,

-od 10 h.g. do 40 h.g., to je period Hulefa-irašidina,

-od 40 h.g. do 3 stoljeća pojava četiri pravnih škola,

-od 4 stoljeća do 1924.god. je period dekadanse i prodor seksualnog prava u dometu šerijata,

-od 1924- pa nadalje je period ukidanja hilafeta i odvajanje vjere od prava.

Egipatski pravnik Muhammed el-Hadri ovu periodizaciju 10.godina kasnije iznio u svom djelu “Povijest islamskog zakonodavstva” i prema njegovom mišljenju može se govoriti o sljedećim periodima:

-zakonodavstvo u doba Muhammeda a.s.,

-period poznatih ashaba koji je okončan krajem hulefa-irašidina,

-period sazrijevanja i upotpunjavanja islamske misli u doba Abasida,

-period slijeđenja pravnih škola,

-period stagniranja od pada Bagdada do 13.stoljeća,

-period buđenja i obnove od 13.stoljeća do danas.

Originalno viđenje povijesti fikha dao je  suvremeni pakistanski pravnik u svom djelu “Islamska pravna nauka” izdano 1962.godine i on periodizaciju dijeli u sedam razdoblja i to:

-period objave i primjene šerijata u privatnoj sferi i to je period od prve objave do hidžre,

-period objave i primjene od hidžre do smrti Muhammeda a.s.,

-period ugledanja od 10.h.g. do 40.h.g.,

-period žive tradicije i re’ja od 40.h.g. do 200.h.g.,

-period idžtihada od 201.h.g. do 400.h.g.

-period talkida(slijeđenja) od 400.h.g. do 1200.h.g,

-period kanuna (zakona) od 1200.h.g. do danas.

Iz ovih izvora može se vidjeti i zaključiti da je od druge polovine prvog stoljeća do kraja trećeg stoljeća došlo do pojave ljudi koji su udarili temelje pravnim školama.

Iz toga perioda nastupilo je vrijeme razmatranje u okvirima metodologije pojedinih pravnika.

Formirane su pravne škole i zaokružene cjeline pravnih škola u obliku fikha, pojedinih mesheba a to je učinjeno u periodu od 4 stoljeća po hidžri do 8 stoljeća po hidžri. Nakon toga nastupilo je vrijeme slijeđenja pravnih škola koje je trajalo do 13. stoljeća po hidžri.

Nastanak pravnih škola

Širenje pravne nauke bilo je uslovljeno seobom najučenijih ashaba a naseljavali su se na području Iraka i Sirije.

Irak nije bio samo centar politike već i naučni centar. Nauka se širila zahvaljujući učenim ashabima koji nastanjuju Basru i Kufu.

Razvoj pravnih nauka najčešće se vezuje za imama Abdullaha ibn Mesuda, on je jedan od četvorice za koje je  Muhammed a.s. rekao da od njih treba učiti Kur’an.

On je svojim učenicima prenosio način rada medžlisiš-šure u Medini, gdje se i kada primjenjuje idžm’a.

Upoznaje ih sa svim pitanjima u kojima su se razišli Kur’ansko sunnetski teoretičari.

Dolaskom četvrtog halife Alija ibn ebi Taliba i premještanjem hilafetske stolice u Kufu  još se je više razvila nauka a sam je slovio kao najbolji sudija među ashabima.

U Iraku se sve više primjenjivala analogija kao slobodno mišljenje.

Danas priznate pravne škole su:

-Iračka-kojoj nje utemeljitelj Imam Azem Ebu Hanifa i zove se Hanefijska ,

-Hidžaska-njoj je utemeljitelj Imam Malik i zove se Malikijska,

-Iračko-Hidžaska to je sinteza ovih dviju i utemeljitelj je Imam Šafija i zove se Šafijska,

-Škola Imama Hambela koja se zove Hambelijska.