Munakehat

Munakehat (Islamsko bračno pravo)

Institucija braka u predislamsko doba

Brak je najkraće rečeno veza između  muškarca i žene.

Od samog stvaranja čovječanstva tj. Od kako je  Allah stvorio Adema a.s. i h. Havu ta veza postoji među suprotnim spolovima i naziva se brak Od tog prvog braka nastalo je čitavo čovječanstvo a to potvrđuje Kur’an u 13 ajetu sure  El-Hudžurat:

“O ljudi mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena dijelimo da  bi ste se upoznali”.

 

 

 

Kroz cijelu povijest čovječanstva ta je veza bila i ostat će do sudnjeg dana. U različitim vremenskim epohama tj. u različitom vremenskom periodu kao i u različitim kulturama  te mjestima brak je tako imao i različito značenje, pridavao mu se različit značaj.

S obzirom da je islam porijeklom iz Arabije tj. da je tamo objavljen i da je se od tamo počeo širiti, a nas zanima islamska koncepcija braka bitno je na samom početku reći nekoliko riječi o braku prije pojave islama na arabljanskom poluotoku.

Brak kod predislamskih Arapa

U vremenu džahilijeta (neznanja) ljudi tj. muškarci su raspolagali ženama kako su htjeli i željeli. Prije islama otac i sin su uzimali mehr sebi i određivali kome će se udati žensko dijeta tako da žena nije mogla birati za koga će se udati.

U predislamsko doba muškarci su masovno ubijali žensku djecu tj. zakopavali ih žive a to potvrđuje Kur’an u ajetu 31 sur Isra’:

Ne ubijajte vašu djecu iz straha od neimaštine…”

U predislamsko doba bili je nekoliko vrsta brakova ka što su:

ŠIGAR- to je brak  u kome su dva muškarca imali ženska lica na svom       posjedu i mijenjali ih između sebe

MUKT- brak u kome su ljudi između sebe trgovali ženama kao robom

a postojali su brakovi u kojima su ljudi prosili i zaručivali žene.

MUT’A- to je bio brak na određeno vrijeme.

Jedna od najvažnijih Kur’anskih reformi odnosi se na običajno pravo gdje se oslobađa žena od nepravde i daje joj se velika privilegija.

Metoda koji je primijenjen jeste postepenost lagano ukidanje nepravde i nekorektnosti koja je učinjena ženama.

Izmjenu i promjene socijalne i pravne prirode zahtijevala je zajednica muslimana u Medini. Ova zajednica nije bila samo vjerska i moralna već i politička zajednica kao država. U takvoj zajednici brak je imao veoma važnu ulogu jer je prostitucija koja je bila kod Arapa nije mogla poslužiti kao nešto zdravo za opstanak ideje islama pa ju je islam potpuno ukinuo i zabranio-prostituciju.

Islam je također zabrani promiskuitet i poliandriju ali je preporučaju poligamiju a naredio monogamiju.

Mnogi griješe kad kažu da je islam propisao poligamiju, naime on ju je ograničio a to vidimo iz kur’anskog ajeta  Sure En-Nisa 3:

Ako se bojite da prema ženama sirotama neće biti pravedni, onda se ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete biti pravedni, onda samo sa jednom, ili eto vam onih koje posjedujete. Tako će te se najlakše nepravde sačuvati.”

Prema ovome kur’anskom ajetu princip višeženstva je zabranjen za svakog onoga koji ne može izvršiti one obaveze koje zahtjeva jedan običan život. Tu posebno se naglašava pravičnost u odnosu i postupcima prema ženama od strane muža.

Poligamija u vrijeme a.s. je bilo nužno zlo.

Kod predislamskih Arapa postojale su  četiri vrste brakova:

1.Poliandrija- to je bračni život žene sa više muškaraca, najviše deset, i oni sa njom dijele postelju, a kada bi rodila dijete ona bi određivala očinstvo i odabranik se nije moga odreći djeteta niti očinstva.

2.Promiskuitet-to je neograničena poliandrija, tj. seksualni odnos žene sa neograničenim brojem muškaraca a očinstvo djeteta se određivalo uz pomoć vještaka.

3.Poligamija- to je brak jednog muškarca za određenim brojem žena i ovaj brak je bio mnogo više zastupljen nego poliandrija.

4.Monogamija- to je brak između jednog muškarca i jedne žene i taj je brak i da danas najzatupljeniji a kod predislamskih Arapa je zauzimao veliko i važno mjesto u zajednici.

Pored ovih brakova postoje još tri vrste rijetko zastupljene i rijetko  uopće prihvaćene u bilo kojoj zajednici i to su:

1.Hekrofirija-odnos sa mrtvacom

2.Sodomija-odnos sa životinjama

3.Homoseksualizam- odnos istih spolova.

Cilj islamskog braka

Islamski brak je akdun-nikah, i definiše se kao ugovor o zajedničkom životu dva lica suprotnog spola(muškarca i žene) i on se zaključuje na neodređeno vrijeme i uz posebnu formu propisanu šerijatom.

Cilj braka jeste između ostalog zadovoljavanje prirodne seksualne potrebe kako muškarca tako i žene. Islam seks ne zabranjuje naprotiv on ga dozvoljava pa i naređuje ali samo pod posebnim okolnostima i uvjetima tj. dozvoljava ga  samo u braku koji je šerijatski ispravan i valjan. Svaki seksualni odnos izvan brak je zina –blud koji islam žestoko kažnjava i strogo zabranjuje.

Cilj braka jeste i8 moralno usavršavanje tj. da se putem međusobne ljubavi, razumijevanja i potpomaganja sačuva od grijeha tj. nemoralnog života.

Cilj braka jeste možda i najvažniji taj da se biološki rađaju potomci koji će naslijediti i nastaviti daljnji proces razmnožavanja a time i opstanak čovječanstva a u prvom redu korijenje porodice.

Reforme koje je Islam donio

Najvažnija reforma koju je islam donio jeste oslobađanje žene i davanje joj prava koja ona zaslužuje a u prvom redu to je pravo odabira i poslovnu sposobnost. Pored ove reforme islam je dokinuo i ubijanje novorođene ženske djece.
U pogledu braka islam je dao ženi za pravo odabira muža sa kojim će živjeti i graditi svoju porodicu dok je kod predislamskih  Arapa o tome odlučivao otac ili brat.

Važno je napomenuti da je i mehr dodijeljen ženi a bio je pravo muškaraca.

Stav Islama o braku

Da muž ima neka prava nad ženom i obrnuto da žena ima neka prava nad mužem izvire iz Kur’ana i hadisa, ali to se ne odnosi i na imovinu osim u slučaju smrti a brak je i dalje šerijatski valjan i ispravan.

Žena je mužu pokorna samo u onim dometima  kako je to po šerijatskim propisima propisano i regulirano.

Šerijat najveći akcent stavlja na moralnu prirodu odnosa među bračnim drugovima i tu ih u potpunosti izjednačuje.

Žena ima pravo na raskid brak a to proizlazi iz njenog i muževnog ugovora prilikom sklapanja braka.

Islam ima realna, dobar, poželjan i za svaki zdrav razum prihvatljiv stav za brak.

Islam je izvršio jednu radikalnu izmjenu arapskog običajnog prava, neka je zadržao, neka izmijenio a neka u potpunosti ukinuo i propisao nova.

Islam je donio nove odredbe po pitanju bračnog prava te na taj način izgradio vlastiti i jedinstveni način, sistem bračne zajednice.

Po prvi put islam je braku dao jednakopravni karakter i postaje javna ustanova. Brak je  najveći moralni temelj obitelji a islam je od žene objekta kao roba napravi slobodnu ličnost subjektivnog karaktera.

Islam preporučuje brak i ima nedvosmislen stav u Kur’anu u suri En-Nur 32.

Udavajte  neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje, a ako su siromašni, Allah će im iz svog obilja dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.”

Ni u jednoj vjerskoj zajednici ne postoji ovakav stav niti u prošloj tradiciji s obzirom da neke vjere zauzimaju stavove o neženstvu.

Islamski pravnici(fakihi) navode slučaj a bilježe ga Buharija i Muslim;

Trojica ljudi su došla Poslaniku a.s. da mu izreknu svaki na svoj način pobožnost Allahu, jedan je rekao: postim cijeli dan i noć i to non stop, drugi je rekao: potpuno sam se odrekao žene radi ibadeta

treći reče cijelu noć i dan bdijem na sedždi.

Muhammed a.s. je rekao: ja postim i iftarim se, klanjam i odmaram se, a također sam poslanik koji se ženi te dodao ove riječi:

Onaj koji ne slijedi moj sunnet ne pripada meni.”

Pitanje mješovitih brakova

Islamsko pravo poznaje mješoviti brak ali samo muslimana i nemuslimanke (kršćanke ili jevrejke) i to u izuzetnim situacijama ali nikako nemuslimana i muslimanke.

U principu Islam poznaje samo brak između muslimana i muslimanke a sa nemuslimankom dozvoljen je samo u posebnim okolnostima.

Muslimanka udata za nemuslimana ako joj muž ne pređe na islam nema pravo nasljedstva.

Žena muslimanka će ponuditi mužu da primi islam a ako to on odbije ona je dužna razvrgnuti brak jer Islam joj nedozvoljava da živi sa nemuslimanom.

Također je i muž dužan da supruzi ponudi da primi Islam a ako to ona odbije brak se mora razvrgnuti

.

Pravno nevaljani i viseći brakovi

Kada muž vjenča ženu koja mu je u takvom krvnom, tazbinskom i mliječnom srodstvu da to predstavlja po islamskim propisima trajnu zapreku za brak, takav brak u osnovi je zabranjen a onaj tko to svjesno i namjerno učini biti će kažnjen kaznom koja se zove Ta’zi jer je to rodoskvrnuće.

Brak je također  nevaljan i zahtijeva prekid i razvod kada je žena u posljebračnom ‘idetu.

Brak je nedopušten ako bi spojili dvije sestre ili rodice  sve dok se sa jednom ne razvedemo.

Brak je također nevaljan ako bi muž ponovo vjenčao svoju ženu prije nego što prođe ‘idet.

Brak je viseći ako bi se maloljetni ali razumni mladić oženio ili isto tako maloljetnica udala, i takav brak visi i njegova je pravna valjanost ovisna o dozvoli velije pa ako on dozvoli takav brak će biti ispravan . U principu brak maloljetnih nije dozvoljen,ali moguće je sklopiti brak među maloljetni ali zrelim i pametnim osobama ali pod posebnim okolnostima.

Brak je viseći sve dok se ne steknu uslovi za samostalno rasuđivanje i odabiranje bračnog druga.

Bračne smetnje, stalne i privremene

Postoje tri stalne bračne smetnje i tko ih ne poštuje i prekrši te zabrane čini veliki grijeh.

Karabetun-nesabe- krvno srodstvo i to je stalna prepreka,

Sihrijet- tazbinstvo ,

Ridam- srodstvo po mlijeku.

Brak nije dozvoljen u kojem slučaju sa sljedećim srodnicima:

-majkom,

-očevom i materinom uzlaznom linijom (nene, pranene itd.),

-kćerkom, unukom i dalje silaznom linijom,

-sestrom, sestričnom i dalje silaznom linijom,

-bratičnom i dalje silaznom linijom,

-sa tetkom i njihovo uzlaznom linijom,

Brak je po islamu dozvoljen počevši od amidžine kćeri i tetkine kćeri i sve dalje njihovim potomstvom.

Sihrijet- tazbinstvo, po tazbinstvu nemože se stupiti u brak sa:

-punicom,

-puničinom majkom,

-maćehom,

-snahom,

– sa silaznom lozom svoje žene(to je ako ima potomaka iz prethodnog braka)

Rida-mlijeko, po mlijeku nije dozvoljen brak sa svim onim srodnicima kao i po krvnom srodstvu .Srodstvo po mlijeku se ostvaruje tako što žena svojim mlijekom podoji tuđe dijete u vrijeme dojenja. Period dojenja traje 24 mjeseca i ako bi se dijete poslije toga podojilo ne bi se smatralo njenim po mlijeku.

Ove stalne bračne smetnje zovu se Mevani-nikah.

Privremene bračne smetnje

Poznajemo šest privremenih smetnji za sklapanje brak i to:

-Zabrana po broju žena. Po islamskim propisima u islamu je dozvoljeno imati četiri žene u isto vrijeme te bi peta ili šesta žena bila nedopuštena sve dok jedna od četiri ne bi umrla ili dok ne bi došlo do razvoda sa jednom od  žena.

-Zabrana po sposobnosti žene. Žena mora biti potpuno slobodna da nije u braku s nekim drugim i da nije noseća ili u posljebračnom ‘idetu.

-Zabrana po džemu’u. Zabranjeno je sklopiti brak sa dvije sestre ili rodice u isto vrijeme.

-Zabrana po ‘Idetu. Zabranjeno je oženiti ženu koja se nalazi u idetu bez obzira da li je on nastao smrću muža ili razvodom.

-Zabrana po tri talaka. Ako bi se bračni par razveo tri puta ne mogu se uzeti ponovo sve dok se žena ne uda za drugoga i ima odnos sa njime pa se razvedu i sve dok ne prođe vrijeme ‘ideta, tek poslije toga mogu se četvrti put uzeti.

-Zabrana po vjeri. Nemoguće je da se muslimanka uda za nemuslimana, može ali klada on primi islam. Muslimn pak može da oženi nemuslimanku ali u izvjesnim okolnostima i toleriše brak sa  ehli-kitabijama .

Preduslovi za sklapanje braka

Prvi i osnovni uslovi za sklapanje braka su:

-Hurijjet-sloboda

-Bulug- punoljetnost

-Akl- pamet

-Rida tavefejn-sloboda volje.

Jednim imenom se ovo zove Šurutu-nnikah.

Ova četiri uslova posebno se odnose kada se zaručnici međusobno zaruče.

Pored ovih uslova poznajemo još nekoliko preduslova za sklapanje braka i to:

-‘idet(pričeka, da žena nije u ‘idetu,

-kufvun-dostojanstvo muža,

-muharemat- međusobno nesrodstvo po krvi, mlijeku i tazbinstvu,

-din- vjera.

Ovo su osnovni uslovi koji se moraju ispuniti da bi neko moga s nekim sklopiti brak. Pri samom stupanju u brak kada nema ovih zapreka potrebno je i ispuniti erkanu-nikah  tj. Uslove pri samom sklapanju braka.

Uslovi pri samom sklapanju braka

Uslovi pri samom sklapanju braka  nazivamo erkan-nikah i  poznajemo ih pet, to je zapravo postupak sklapanja braka.

-‘Idžab- glasna ponuda za brak,

-kabul- prihvaćanje ‘idžaba ponude,

-itihadu-medžlis- očitovanje o bračnoj vezi koja mora biti u isto vrijeme na istom mjestu,

-sema’un-akidejn-mladenci moraju biti blizu da čuju jedno drugo, za ponudu i prihvat braka,

-šuhud- svjedoci također moraju biti prisutni.

U principu muž je taj koji nudi brak a žena ta koja prihvaća mada može biti i obrnuto da žena ponudi brak muškarcu.

Svjedoci moraju biti punoljetni muslimani umno zreli te da nisu gluhi. Najmanji broj svjedoka je dva muškarca, a može biti i jedan muškarac i dvije žene ili samo četiri žene.

Svjedok može biti i slijepac ali se njegovo svjedočenje ne može uzeti u obzir u drijemnom(pospanom) stanju.

Zaručnik i zaručnica mogu sklopiti brak ako su gluhonijemi ali na svoj način komunikacije.

Brak je moguće sklopiti i u odsutnosti jedne osobe u pismenoj formi.

Fikhski propisi kažu da se može sklopiti brak pomoću pisma ali, pismo mora biti povjerljivo i ispravno te ono služi kao argument i dokument prilikom sklapanja braka.

-Mehr je također jedan od uslova pri samom sklapanju braka, mada jedan dio islamskih učenjaka kaže da se i bez mehra može sklopiti brak.

Mehr

Mehr je materijalni dio koji se daje ženi  kao nagrada ili kao poklon što je pristala da sklopi brak sa zaručnikom.
već ranije je spomenuto da je mehr u predislamskih Arapa pripada muškarcima a ne ženama te je tu islam izvršio radikalnu izmjenu

Mehr je vjenčani  dar koji pripada ženi propisan kur’anskim ajetom sure En-Nisa-4:

“I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte, a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone to s prijatnošću i ugodnošću uzmite”

Postoje tri vrste mehra i to:

-Mehru mu’adžel, to je mehr koji se sastoji od odjeće, obuće, nakita isl.

-Mehru muedžil, to je mehr  koji se daje u toku braka ili poslije smrti bračnog supružnika,

-Mehru misl, to je naknadni mehr. Ova vrsta mehra je predviđena u slučaju kada bi punoljetna i pametna žena(djevojka) sklopila brak a nije  ugovorila mehr.

Visina mehra u ovom slučaju će se naknadno ugovoriti na osnovu mehra njene sestre ili bližnje rodice te će se uzeti u obzir njena ljepota, obrazovanost, mogućnosti muža i slični kriteriji. Znači žena neće moći sama odrediti visinu mehra kao kad se ugovara mehr pri samom sklapanju braka.

Slučajevi plaćanja mehra

Potpuna isplata

Postoji tri slučaja kada se mehr isplaćuje ženi u potpunosti ali se postavlja pitanje da li žena ima prava da naplati mehr i da li je muž dužan da ga isplati.

-Mehr se isplaćuje u potpunosti nakon bračnog sastanka bilo da je valjan ili ne.

-Mehr se isplaćuje poslije smrti supružnika bez obzira dali su imali bračni sastanak ili ne.

-Mehr se isplaćuje poslije bračnog sastanka u potpuno valjanom braku.

Polu isplata

Postoji šest slučajeva kada se plaća pola mehra i to:

-kada muž svojom voljom da razvod braka ali prije bračnog sastanka a brak je po fikhskim propisima u potpunosti valjan.

-kada muž ženu u braku nazove bludnicom prije bračnog sastanka pa dođe do razvoda braka.

-kada se muž prije bračnog sastanka zavjetuje da neće živjeti u intimnim odnosima sa ženom četiri mjeseca .To se zove zihar a poslije dođe do razvoda braka.

-kada se ispostavi da je muž u braku impotentan  i brak se razvrgne.

-kada muž pređe na drugu vjeru prije bračnog sastanka sa ženom.

-kada muž odbije preći na Islam a prije bračnog sastanka a obećao je.

Neplaćanje

Postoje tri slučaja kada se ne naplaćuje mehr i to:

-u slučaju da žena pređe na drugu vjeru,

-kada je za muslimana udata nemuslimanka ali se ovo ne odnosi na kršćanke i jevrejke,

-kada se žena okoristi svojim pravom i odbije brak koji je u njeno ime sklopio opunomoćenik, ili ako je sklopila brak radi merhrove koristi.

Žena prilikom primanja mehra raspolaže njime kako želi ali u okvirima  šerijatskih propisa.

Visina mehra

Obim i visina mehra uglavnom ovisi o ekonomskom standardu i razvijenosti određene sredine te mogućnostima muža.

Hazret Omer r.a. je zbog zloupotrebe mehra htio ograničiti mehr ali je na kraju priznao grešku.

Prošnja i zaruke

Prošnja i zaruke pri ženidbi u šerijatskoj terminologiji zove se hitab a znači prošnja ili vjeridba.

Zaručivanje budućih supružnika vrši se pomoću nekih dragocjenih predmeta kao što su zlato, biseri i sl. i zavisi od mjesta i običaja a u principu najčešće je tom prstenje.

Dozvoljeno je pa  čak im preporučeno prema hadisu da se vide budući zaručnici. Prenosi se u sahihu da je Mugire r.a. došao Muhammedu a.s.  i saopštio mu da je se zaručio sa jednom djevojkom na šta ga je a.s. upitao da li ju je vidio, kada mu je odgovorio da nije a.s. mu je rekao:

Vidi ti nju, jer će tako biti bolje za sretan bračni život”.

Dakle  prošnja, vjeridba i zaruke kao i međusobno poznavanje te garantovanje obje strane za sklapanje braka nazivamo hitab.

Međutim bez obzira na prosidbu i zaruke nije dozvoljeno bilom kakvo približavanje bludu ili bračnim odnosima sve dotle dok se ne obavi sam čin vjenčanja.

Ukoliko bi došlo do razvrgnuća zaruka  potrebno je da jedno drugom vrate založene predmete koji su bili zalog povjerenja.

Zabranjeno je zaručivati  tuđe zaručnice prema hadisu:

Neka nitko ne zaručuje tuđe zaručnice”.

Zaruka je vjeridbeni ugovor nekim predmetom obično prstenom koji nije obavezan i može se razvrgnuti u tri slučaja:

-smrću jednog supružnika,

-obostranim dogovorom,

-odstupanjem jednog od zaručnika.

Džihaz, otprema zaručnice

Muž je dužan da ženi obezbjedi stanovanje, odijevanje i ishranu po kriterijima onoga standarda u kome živi.

Imetak sa kojim žena ulazi u brak, bilo da je to njeno vlasništvo ili je poklon od roditelja zove se džihaz, i tu imovinu supruzi nemaju pravo da prisvajaju.

U džihaz također spada i mehr nakon isplate.

Po šerijatskim propisima šerijatom se muž može prisiliti  na izvršenje dužnosti ishrane i odijevanja supruge kao i cijele porodice kojoj je dužan obezbijediti adekvatan smještaj ukoliko to može. Međutim postavlja se pitanje kako postupiti sa onim brakom ako je muž u tolikoj mjeri osiromašio da ne može opskrbljivati svoju porodicu.

Hanefijski mesheb je stanovišta da se takav brak neće razvrgnuti nego da će se ženini srodnici pobrinuti za njihovu nafaku i izdržavati ju kao da nema muža. A muž će se zadužiti pravom nadoknade kod svojih bližnjih koji su mu dužni pomoći sve dotle dok se oporavi od siromaštva.

Stav Malikijskog i Šafijskog mesheba  je radikalan da taka brak treba razvrgnuti.

Hambelijski mesheb je stanovišta da će se brak razvrgnuti ako se siromaštvo desi više puta da muž nema mogućnosti izdržavanja porodice ili na zahtjev žene da želi razvod zbog siromaštva.

U koliko je muž dugo bolestan ili je u zatvoru ili ropstvu  također će doći do razvoda zbog ne izdržavanja porodice.

Po šerijatskim propisima muž je dužan obezbijediti ženi odjeću i obuću kao i stanovanje prema standardima u kojim živi i žena nema pravo da traži više od mogućnosti njenog muža.

Registracija i sam akt vjenčanja

Godine 1946 prijesedništvo narodne skupštine SR BiH donosi zakon u kome se ukidaju šerijatski sudovi u BiH.

Od tada se muslimani vjenčavaju pred državnim vlastima a svatko tko bi želi vjersko vjenčanje morao bi to naknadno obaviti u isl. zajednici a vršio bi to imam.

Prilikom samog sklapanja braka;

-imam je dužan da mladence upozna u najkraćim crtama o načelima isl. Braka,

– upozna ih sa mehrom i njegovom važnošću,

-prouči se ašare,

-postavlja se pitanja za sklapanje brak,

-kaže se visina mehra ako je ugovorena,

-svjedoci potvrđuju prisutnost usmeno i pismeno,

-prouči se dova na arapskom i u prijevodu,

-lijepo je prostoriju u kojoj se mladenci vjenčavaju urediti i okititi,

– lijepo je i mladencima dati poklone.

Dužnosti bračnih drugova

Porodični život u islamu je postavio prava i obveze supružnika jednog prema drugom te međusobne obveze koje treba poštovat i ispunjavati da bi brak bio sretan i uspješan.

Obveze muža

Muž prema ženi je uglavnom dužan  obezbijediti materijalnu egzistenciju, bračni odnos i lijepo ophođenje.

Materijalno je dužan da se brine o svojoj porodici a ako neće može ga šerijatski sud natjerati na to ili će doći do razvoda braka.

Kada su u pitanju bračne obaveze kod predislamskih Arapa žena se je tretirala kao objekt a ne kao subjektivitet. Većina islamskih učenjaka smatra da žena ima pravo zatražiti razvod braka ukoliko se uspostavi da joj je muž impotentan. Obaveza muža prema ženi je i to da se lijepo prema njoj ophodi s obzirom da je žena  fizički slabija.

Nije dozvoljeno upotrebljavati riječi uvrede i psovke jer je to dovoljan razlog da žena zatraži rastavu braka. Također je muž dužan na zahtjev žene isplatiti mehr.
Muž je dužan odobriti i obezbjediti  ženi da sedmično posjećuje roditelje, bližu rodbinu mjesečno a ostalu godišnje barem jedanput.

Dužnost muža je da dozvoli ženi da raspolaže svojom imovinom kako ona želi. Muž je dužan dozvoliti ženi da ide na hadždžd, ali samo u pratnji njegovoj ili u pratnji njenog brat ili bližnjeg rođaka s kojim ne može stupiti u brak.

Obveze žene

Obaveza žene sastoji se u pokornosti mužu u svim onim poslovima koji su vjerom dozvoljeni. Žena bez znanja muža ne smije puštati u kući nikoga osim bližnje rodbine. Ne smije napuštati kući osim u izuzetnim slučajevima kao što su bolest isl

Ne smije posjećivati ona mjesta koja muž smatra nemoralnim i koja mogu nanijeti štetu njihovom braku.

Dužna je da ima lijep odnos s mužem i njegovom rodbinom kao i sa komšijama. Dužna je da mijenja mjesto stanovanja skupa s mužem. Žena također ne smije bez znanja i dozvole muža napuštati kuću na  duži period.

Obostrane obveze

Zajednička obaveza je čuvanje dostojanstva jednog prema drugom jer se na dostojanstvu gradi jedna nova bračna zajednica.

Veoma je važna kolektivna higijena( tijela, odjeće i mjesta stanovanja).Jako je važno da jedno drugom opraštaju manje greške i da izbjegavaju ono što jedno od njih ne voli.

Dostojanstvo muža Kufvun

Dostojanstvo muža je jako važna pretpostavka za sretan i uspješan brak. Dostojanstvo muža se mjeri po sljedećim kriterijima:

-porijeklo,

-islam,

-imetak,

-duševna dobrota i plemenitost,

-odgovarajući stalež i profesija.

U biti muž treba da bude ravan ženi u odnosu na gore navedene kriterije ili na većem nivou.

Po islamskim propisima ženu udaju četiri stvari a taj stav se temelji na hadisu.

-Vjera,

-ljepota,

imetak,

-porijeklo.

“Ženu udaju četiri stvari; imetak, porijeklo, ljepota i vjera, a ti moj sinko odaberi onu koja je vjeri odana”. (Hadis).

Talak- rastava braka

Muhammed a.s. je rekao;

Allahu najmrža dozvoljena stvar je razvod braka”

Razvod braka zove se talak a naša ulema je rekla ondje gdje nije moguć brak moguć je razvod.

Razvod braka je dozvoljen zbog toga što je uvijek moguće da dođe do zablude, pogreške u izboru bračnog druga. Prema tome sreću treba potražiti u drugoj osobi tj. novom braku.

Postoje dvije osnovne vrste razvoda braka i nekoliko sporednih.

-Opozivi razvod braka (Et-talaku redž’i)

-ne opozivi razvod braka.(Et-talaku bajjin)

U suri El-Bekare 229 ajetu se kaže:

” Puštanje može biti dva puta, pa ih velikodušno zadržite ili im na lijep  način razvod dati…”

Et-talaku redž’i je razvod braka po kojem muž može obnoviti bračnu zajednicu brz obnove cjelokupnog braka.

Rastava braka je dozvoljena dva(2) puta ali bi trebalo ako se može vratiti u brak na lijep način ili razvesti na najljepši mogući način. Razlika između opozivog i neopozivog braka je slijedeća:

Kada dođe do svađe u braku treba da dođu svjedoci. Prije definitivnog razvoda islam dozvoljava tri(3) puta razvod poslije čega se može vratiti u bračnu zajednicu. Postoji iddet od tri(3) mjeseca i u tom periodu mužu je dozvoljeno da sa svojom suprugom ima spolni akt poslije čega je brak i dalje legitiman. Kada dođe do četvrtog razvoda brak nastaje definitivno razvrgnut.

Talakul bajjin je razvod braka koji se dijeli na :bejnunetu kubra i bejnunetu sugra.

Bejnunetu kubra je definitivni razvod braka i to je puštanje žene sa tri talaka i ona nema pravo nakon četvrtog da je oženi sve dok se ona ne uda za nekog drugog pa se onda razvede od njega i dok ne prođe iddet.

Bejnunetu sugra je rastava bračne veze ali i braka tj. to je razdoblje koje se odnosi dok je žena u iddetu i svo to vrijeme muž može ženu ponovo oženiti bez vjenčanja a dovoljna je samo jedan spolni akt i on traje do dana isteka iddeta.

Li ‘an je postupak dokazivanja moralnosti žene ili obrnuto. Potvora, proces dokazivanja da je počinjen blud. Onaj tko to potvrđuje mora imat četiri svjedoka. Kada se dokaže nemoralnost stupa proces bičevanja ili kamenovanja ovisno o tome o kome se radi (oženjeni kamenovanje, neoženjeni bičevanje). Pošto je teško imati četiri svjedoka Kur’an je propisao posebnu zakletvu u suri En-Nur(6,7,8,9 ajet):

“Oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih vjedoka, nego su samo oni svjedoci, potrvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom,i to četiri puta, da zaista govore istinu,”

“a peti put da ga pogodi Allahovo prokletstvo, ako laže!”

“A ona će kazne biti pošteđena ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže,”

“a peti put da je stigne Allahova srdžba ako on govori istinu!”

Razvod braka riječima

Ebu Hanifa smatra da kad bi muž izjavio pred sudom ili na drugom mjestu da definitivno daje razvod braka, brak automatski postaje bajjin i mora se automatski raskinuti.

Za predstavnike pravnih škola postoji razlike između riječi:

“Slobodna si! “

“Ne želim živjeti s tobom!”

Za neke od njih ove riječi predstavljaju definitivnu odluku o razvodu braka, dok neki kao što je Ibni Temijje ne prihvaćaju. Neki to negiraju te traže da se ta izjava tri puta ponovi te da to nije u skladu sa 229 ajetom sure El-Bekare u kome se kaže:

“Puštanje može biti dvaput, pa ih velikodušno zadržite ili im na lijep način razvod dati…”

Ebu Hanifa smatra da razvod braka ne može nastupiti trenutačnim riječima pa makar to bili i više od tri puta.

Tri puta želja za razvodom braka mora biti u drugom ili trećem iddetu pa da nastupi definitivni razvod braka.

Ibni Temijje i Ibni Kajjima su mišljenja da je takav brak gotov a ovu teoriju su usvojile neke zemlje kao što je: Egipat, Sirija i dr.

Razvod braka sa riječima u šali

Izgovor riječi za razvod brak u šali Ebu Hanifa je stanovišta da se raskida brak. Ebu Hanifa u ovom slučaju brani ženu a svoj stav temelji na hadisu koji prenosi Tirmizija, Ebu Hakim od Hurejra r.a. da je Muhammed a.s. rekao:

Nema razlike između tri stvar; šali, razvodu i redže’atu.”

Islamski pravnici ne dozvoljavaju ovu vrstu razvoda braka i kažu da se ovaj hadis ne može potpuno prihvatiti jer u njegovom senedu (lancu) prenosilaca se nalazi Abudllah ibn Habib i smatra se da je ovaj hadis neistinit.

U suri El-Bekare u 27-om ajetu se kaže:

Koji krše već čvrsto prihvaćenu vezu prema Allahu i prekidaju ono što je Allah naredio da se održava i prave nered na zemlji ono će nastradati.”

Ovaj stav je prihvatljiv kod većine islamskih učenjaka  jer se ljudska djela vrednuju prema namjeri. Da li je legitiman brak ili razvod braka pod prisilom i pritiskom ili nije?

Ebu Hanifa smatra da je razvod braka pod prisilom gotov, dok većina islamskih učenjaka kaže da nije. Razvod zavisi od toga da li je  teže ili lakše podnijeti  razvod ili pritisak.

Ustupanja prava ženi na razvod braka

Tefvidut-talak je ustupanje ženi da podnese zahtjev za razvod braka. U principu muškarac je nosilac prava za razvod braka, a žena svoje pravo može tražiti prilikom vjenčanja i to je njeno apsolutno pravo. U toku braka muž može slobodno dati ženi da podnose zahtjev za razvod braka.

Sporazumni  razvod braka

Hule’atut-talak je sporazumni razvod braka. To je kada muž i žena dogovore da raskinu bračnu zajednicu. Žena i muž kada primijete da nisu više jedno za drugo te da njihov brak nije dobar mogu se dogovoriti o razvodu braka. Žena može tražiti sporazumnu rastavu braka s time što će mužu vratiti vjenčane darove i većinu imovine. Neki islamski učenjaci kažu da mužu nije dozvoljeno da uzima više od onoga što je njegovo, a svoj stav temelje na ajteu 229 sure El-Bekare:

“…A vama nije dopušteno da uzimate bilo šta od onoga što ste im darovali, osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propise neće izvršavati… “

Ova vrsta talak se smatra bajjin i time se ne gubi nada dok je žena u iddetu da se ponovo vrate jednom drugom i nastave zajednički život.

Pored gore navedenih razvoda braka postoje još neke vrste kao što su:

T’aliki talak- to je razvod braka vezan uslovljavanjem za puštanjem žene zbog nemarnosti i neposlušnosti žene i taj brak automatski postaje Et-talakul bajjin;

– Talakul marid je razvod zbog bolesti muža ili žene;

– Feshi nikahi mefkud- razvod braka zbog nestanka muža;

– Feshi nikahi gaib- razvod braka zbog odsutnosti muža;

– Feshi nikahi ‘adžiz- razvod braka zbog siromaštva muža;

– Feshi nikahi mahbus- razvod braka osuđenog muža i lišenog slobode;

Razvod braka na zahtjev žene a protiv volje muža može dati sud ukoliko je:

a) muž impotentan

b) muž umno bolestan

c) muž izgubljen

d) odsutan muž

e) siromašan muž

f) odsutan muž zbog lišenja slobode, (npr. zatvor)

Feshu znači poništenje  bračne veze. Važno je napomenuti da poništenje bračne veze i sudski razvod nije isto. Poništenje bračne veze nastaje onda kada nakon vjenčanog ugovora i stupanja u brak nastanu određene situacije koje bez sudske intervencije brak čine automatski poništenim a to su; ako se ispostavi bilo kakvo srodstvo između muža i žene po kojem im je zabranjeno stupiti u brak.

Ajeti o braku

1.Ajet o ubijanju novorođene djece je El-Isra 31:
Ne ubijajte svoju djecu od straha od neimaštine i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijanje njih doista veliki grijeh”.

2.Ajet za poligamiju i monogamiju nalazi se u suri En-Nisa-3:

Ako se plašite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite sa onima koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete biti pravedni  onda samo sa jednom; ili eto vam onih koje posjedujete. Tako će te se  najlakše nepravde sačuvati.”

3.U suri En-Nur 32 ajetu propisana je naredba za stupanje u brak:

“Udavajte neudate i ženite neoženjene i čestite robove i robinje svoje a ako su siromašni Allah će im iz obilja svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.”

4.Zabrana sklapanja braka po krvi mlijeku i tazbinstvu propisan je 23 kuranskim ajetom sure En-Nisa:

Zabranjuju vam se ; matere vaše, i kćeri vaše i sestre vaše i sestre očeva vaših(tetke) i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših (punice), i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose,- ali ako vi s njima niste imali bračne odnose onda vam nije grijeh-, i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre,- što je bilo bilo je. Allah zaista prašta i samilostan je.”

5.Zaruke su spomenute u 235 ajetu sure El-bekare:

“I nije vam grehota ako time ženama na znanje date da će te ih vi zaprositi ili ako to u dušama svojim krijete”

6.Mehr je spomenut u suri En-Nisa 4 ajet:

“I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od toga šta svojom voljom poklone to s prijatnošću i ugodnošću uživajte”

7.Pravo mužo nad ženom i obrnuto spomenuto je u 34. ajetu sure En-Nisa:

“Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu treba da brigu vode, jer i Allah njih štiti. A one čije se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; kada vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! Allah je zaista uzvišen i velik.”

8. U suri El- Bekare ajet 226 i 227 spomenut je zihar:

” Onima koji se zakunu da se neće približavati ženama svojim, rok je samo četiri mjeseca; iako se vrate ženama,-pa, Allah zaista prašta i milostiv je; a ako odluče da se rastave, -pa, Allah doista sve čuje i zna.”

9. Ajet o iddetu i privremenoj rastavi braka nalazi se u suri El-Bekare 228 a glasi:

Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja; i nije im dopušteno da kriju ono što je Allah stvorio u maternjicama njihovim, ako u Allaha i u onaj svijet vjeruju. Muževi njihovi imaju pravo da ih, dok one čekaju, vrate ako žele da dobro djelo učine. One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu, -samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen.- A Allah je silan i mudar.”

10. Razvod braka opozivi i neopozivi spomenut je u suri El-Bekare 229 i 230-om ajetu:

” Puštanje može biti dvaput pa ih ili velikodušno zadržite ili im na lijep način razvod dajte. A vama nije dopušteno da uzimate bilo šta od onoga što ste im darovali, osim ako se njih dvoje plaše da Allahove propise neće izvršavati. A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izdržavati, onda i nije grehote da se ona otkupi to su Allahovi propisi pa ih ne narušavajte! A oni koji Allahove propise narušavaju, nepravedni su.”

” A ako je opet pusti ona mu se ne može vratiti što se neće za drugog muža udati. Pa ako je ovaj pusti onda njima dvoje nije grijeh da se jedno drugom vrate,  ako misle da će Allahove propise izvršavati; to su Allahove odredbe, On ih objašnjava ljudima koji žele da znaju.”

11.Ajeti o zaklinjanju sopstvene nevinosti ( El-l’ian), sura En-Nur 6,7,8,9 ajet:

“Oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih vjedoka, nego su samo oni svjedoci, potrvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom,i to četiri puta, da zaista govore istinu,”

“a peti put da ga pogodi Allahovo prokletstvo, ako laže!”

“A ona će kazne biti pošteđena ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže,”

“a peti put da je stigne Allahova srdžba ako on govori istinu!”