Tefsir sure Fatihe od Ibn Kesira

1

EL-FATIHA / PROLOG

OBJAVLJENA U MEKI, IMA 7 AJETA

“U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!”

“Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Svemi -losnom, Milostivom. Vladaru Dana sudnjeg. Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo} molimo. Uputi nas na Pravi put. Na put onih kojima si blagodati podario. A ne onih na koje se srd`ba izlila i koji su zalutali.”

Nazivi sure Fatiha*

Po~etak Knjige”, kojom po~inje  kur’anski tekst i kojom se otvara i po~inje u~enje u namazima.

Majka Knjige” i “Majka Kur’ana”, tj. sr`, budu}i da se sva zna~enja Kur’ana odnose na ono {to ona sadr`i; “Sedam sli~nih ajeta” (ili onih koji se ponavljaju) te

“Kur’an ~asni”. U Sahihu Tirmizije potvr|uje se kao vjerodostojno predanje kako je Ebu-Hurejre rekao: “Bo`ji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /5/ ‘Hvala Allahu, Gos­podaru ssvjetova’ jeste Majka Kur’ana, Majka Knjige, Sedam sli~nih ajeta, Kur’an ~asni.” Naziva se i  Zahvala”“Molitva”, u skladu s rije~ima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od Allaha, d`.{.: /6/ “Namaz sam podijelio izme|u Sebe i Svog roba na dva dijela. Kada Moj rob ka`e: ‘Hvala Allahu, Gospodaru svjetova’, Allah ka`e: ‘Moj rob Mi se zahvaljuje.’ Fatiha je dobila i naziv  “Namaz”,  budu}i da je ona uvjet namaza.

Pored toga, naziva se i Lijek”, na osnovu pre­danja Darimija od Ebu-Seida el-Hudrija izravno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /7/ “Po~etak Knjige je lijek od svakog otrova”, kao i “Du{evni lijek”, na osnovi hadisa Ebu-Seida el-Hudrija, prema kome se jedan bolestan ~ovjek njom izlije~io, nakon ~ega mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /8/ “Otkuda zna{ da je ona lijek?” Naziva se i “Osnova Kur’ana”, na temelju predanja [a’bija od Ibn-Abbasa, koji ju je nazvao “Osnova Kur’ana” rekav{i: “Njena osnova su rije~i: ‘U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog.'”

Sufjan ibn Ujejne nazvao je ovu suru  [tit -nik”, a Jahja ibn ebi-Kesir Dovoljna”, na osnovi sadr`aja nekih mursel hadisa: /9/ “Majka Knjige zamjenjuje drugo, a drugo ne zamjenjuje nju.” Usto, naziva se i “Molitva”“Riznica”, {to navodi  Zamah{eri u Ke{{afu.

Objava

Prema predanju Ibn-Abbasa, Katade i Ebul-Alije, sura “El-Fatiha” objavljena je u Meki. Dakle, to je me -kanska sura, iako ima mi{ljenja da je medinska, odnosno, da je objavljena dva puta, prvo u Meki, a zatim i u Medini.[4]

Vrijednosti Fatihe

Imam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ebu-
Hurejrea da je rekao: /10/ “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, do{ao je jednom prilikom kod Ubejja ibn Ka’ba dok je ovaj klanjao namaz i rekao mu: ‘O Ubejje!’ Ubejj se okrenuo ne odazvav{i se, a on mu je ponovio: ‘O Ubejje!’ Ubejj je tada br`e zavr{io namaz i pohitao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekav{i:

‘Mir s tobom, Allahov Poslani~e!’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao je: ‘I s tobom mir! [ta te je navelo da se ne odazove{ kada sam te pozvao?’ On je odgovorio: ‘Allahov Poslani~e, bio sam u namazu.’ Na to mu je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: ‘Zar ti u onome {to je Allah meni objavio nije poznato:

Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu onome {to }e vam `ivot osigurati.(8:24)

On je rekao: ‘Dakako, Allahov Poslani~e! Odazivam se.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  zapitao ga je: ‘Ho}e{ li da te upoznam sa surom kojoj sli~na nije ob­javljena, ni u Tevratu, ni u Ind`ilu, ni u Zeburu, niti u Furkanu?!’ Rekao je: ‘Da, Allahov Poslani~e.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: ‘Ne bih htio izi}i na ova vrata prije nego {to je sazna{.’

Zatim pri~a: ‘Alla­hov. Poslanik me je uzeo za  ruku govore}i, dok sam ja usporavao boje}i se da ne do|emo do vrata prije nego zavr{i. Kada smo se pribli`ili vratima, upitao sam: ‘Alla­hov Pposlani~e! Koja je to sura koju si mi obe}ao?’  Rekao je: ‘Ona {to je u~i{ u namazu…!’ Prou~io sam mu  ‘Majku Kur’ana’, a on je rekao: ‘Tako mi Onog u ^ijoj ruci je moj `ivot, Allah nije objavio niti u Tevratu, niti u Ind`ilu, niti u Zeburu, niti u Furkanu suru kao {to je ova! To je sedam ajeta koji se ponavljaju!’ “

Prenosi ga Tirmizi i navodi: /11/ “To je sedam po-sebnih ajeta i Kur’an ~asni koji ti objavljujemo.” Zatim ka`e: “Hadis je hasen-sahih.”

Imam Ahmed ibn Hanbel, r.a., u svom Musnedu navodi da je Ebu-Seid ibnul-Mu’alla rekao: /12/ “Dok sam klanjao, pozvao me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ali mu se nisam odazvao dok nisam zavr{io namaz.” Zatim ka`e: “Oti{ao sam kod njega, pa mi je rekao: ‘[ta te je sprije~ilo da mi do|e{?’ Rekao sam: ‘Allahov Poslani~e, klanjao sam.’ On je na to rekao: ‘Zar Allah Uzvi{eni nije kazao:

‘O vjernici! Odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu Onome {to vas o`ivljava!’ (8:24) Zatim je kazao: ‘Prije nego izi|e{ iz d`amije, re}i }u ti koja je najvrednija sura u Kur’anu!’ Zatim me je uzeo za ruku, a kada je htio izi}i iz d`amije, ja rekoh: ‘Allahov Poslani~e, kazao si da }e{ mi re}i koja je naj ­   vrednija sura u Kur’anu?’ Odgovorio je:

‘Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!’ To je sedam posebnih ajeta i Kur’an ~asni, koji sam ti donio.” Ovako prenose Buhari, Ebu-Davud, Nesa’i i Ibn-Mad`e.

Drugi hadis

Muslim prenosi u svom Sahihu, te Nesa’i u svom Sunenu sa lancem prenosilaca od Ibn-Abbasa da je rekao: /13/ “Dok je jednom prilikom kod Allahovog Poslanika bio D`ebrail, za~ula se neka {kripa. D`ebrail je pogledao prema nebu rekav{i: ‘To se otvaraju vrata nebeska {to nikada nisu otvarana!’ Zatim je dodao: ‘Otuda je si{ao melek, do{ao Poslaniku i rekao mu: ‘Obraduj sa dva svjetla koja su ti, mimo drugih vjerovjesnika, dana, a to su: ‘Po~etak Knjige’ i  ‘Posljednji ajeti sure El-Bekare’.”

Navedeno prema Nesa’iju, a Muslim hadis prenosi u sli~noj verziji.

Slijede}i hadis

Muslim prenosi od Ebu-Hurejre, r.a., koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: /14/ “Ko klanja namaz u kome nije prou~io  ‘Majku Kur’ana’, namaz mu nije potpun!” Neko je pri~ao Ebu-Hurejri: “Kada smo za imamom, kako da postupimo?”, pa je rekao: “U~ite Fatihu u sebi!”, a ja sam ~uo Allaho­vog.Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: “Uzvi{eni Allah ka`e: “Namaz sam podijelio izme|u Sebe i Svog roba, na dva dijela: Mom robu pripada ono {to moli! Kada on ka`e: “Hvala Allahu, Gospodaru svje­tova!”,Allah ka`e: “Moj rob Mi zahvaljuje!”; kada ka`e: Svemilosnom, Millos -tivom”, Allah ka`e: “Moj rob Me hvali”; kada ka`e: “Vladaru Dana sudnjega”, Allah ka`e: “Moj rob Me veli~a!”, odnosno nekada ka`e: “Moj rob se Meni predaje” ; kada ka`e:

Samo Tebi robujemo i od Tebe pomo} molimo!”, Allah ka`e: “Ovo je izme|u Mene i Mog roba. Njemu pripada ono {to moli!” ; kada ka`e:

“Uputi nas na Pravi put! Na put onih koje si   blago­dario!

A ne na put onih na koje se srd`ba izlila i koji su zalutali”, Allah ka`e: “Ovo pripada Mom robu, jer Njegovo je ono {to on moli!” (Ovako hadis prenosi Nesa’i…)

Stav o u~enju Fatihe u namazu

Postoje tri mi{ljenja u~enjaka:

1. Obavezno je da Fatihu u~i imam i muktedija (koji klanja za imamom) kao i onaj koji klanja pojedina~no, i to potvr|uje glavnina hadisa koji se odnose na ovo pi­tanje:. /15/ “Nema namaza ko ne prou~i Fatihu!” /16/ “Ko klanja namaz u kojem ne prou~i Fatihu, namaz mu nije potpun.” /17/ “Ne}e biti nagrade za namaz u kojem se ne prou~i Majka Kur’ana.” Ovo je mi{ljenje [afije, r.a.

2. Nije obavezno za muktediju da u~i Fatihu ili bilo {ta drugo u namazu, bez obzira da li se radi o namazu u kome se u~i naglas ili u sebi. Ahmed ibn Hanbel u svom Musnedu prenosi od D`abira ibn Abdullaha, koji navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: /18/ “Ko bude klanjao za imamom, u~enje imama bit }e i njegovo u~enje.” Me|utim, u senedu (lancu ovog hadisa) postoji slabost, a prenosi ga Malik od Vehba ibn Kejsana, koji to prenosi od D`abira kao njegove rije~i. Ovaj hadis tako|er se prenosi direktno od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u vi{e verzija ali ni jedna nije vjerodostojna. Allah to najbolje zna!

3. Obavezno je da muktedija u~i za imamom u namazu u kojem se u~i u sebi, za razliku od namaza u kome se u~i naglas, kada nije obavezno u~iti Fatihu. To je utvr|eno na osnovi predanja Ebu-Musaa el-E{‘arije u Sahihu Muslimovu, gdje se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: /20/ “Imam je tu da ga slijedite, pa kada izgovori “tekbir”, i vi izgo­vorite,. kada u~i, vi slu{ajte… i spomenuo je hadis do kraja. Ovako ga prenose Ebu-Davud, Tirmizi, Nesai i Ibni-Mad`e/ Ehlus-sunen u svojim “Sunenima” od Ebu-Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: “…a kada u~i, vi {utite!” Muslim ibn Had`ad` ovaj hadis smatra vjerodostojnim.

Gornja dva hadisa ukazuju na vjerodostojnost ovog mi{ljenja koje je, ustvari, i mi{ljenje [afije, Allah mu se smilovao.[5]

Tuma~enje “isti’aze” i propisi
u vezi s tim

Uzvi{eni Allah ka`e:

A ako te pogodi smutnja {ejtanova, ti po­tra`i za{titu od Allaha! On, uistinu, sve ~uje i zna!” (7:200) Zatim ka`e:

“Kada hoćeš da učiš Kur’an, zatraži od Allaha zaštitu od prokletog šejtana! On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga uzdaju! Njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Njemu  ravnim smatraju” (16:98), tj. njihovom Gospodaru, Allahu ravne smatraju. Neki u~a~i Kur’ana tvrde da se za{tita tra`i nakon u~enja, temelje}i to na bukvalnom zna~enju ajeta, te na izbjegavanju samodopadljivosti nakon {to se zavr{i s ibadetom, {to Ebu-Bekr ibn El-Arebi smatra neobi~nim. Me|utim, postoji i drugo mi{ljenje, po kome je “isti’aza” potrebna i na po~etku i na zavr{etku u~enja. Op}e je poznato, me|utim, mi{ljenje koje prihva}a ve}ina u~enjaka – da je “isti’aza” potrebna prije u~enja kako bi se  onemogu}ilo djelovanje {ejtana i dekon­centracija. Prema tome mi{ljenju, ajet ima slijede}e zna~enje “Kada ho}e{ da u~i{ Kur’an, zatra`i da te za{titi Allah od prokletog {ejtana”, kao {to je i u rije~ima Alla­ha Uzvi{enog:

“Kada ho}ete klanjati namaz, operite svoja lica i svoje ruke  itd. (5:6)  Dakle, kada ho}ete na namaz, to u~inite! Dokaz za to su i hadisi Allah ovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

– Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ebu-Seida el-Hudrija  da je rekao: /21/ “Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao noću da klanja, počeo bi namaz s tekbirom i učenjem:

“Veli~ina i hvala pripada Tebi, moj Allahu!  Blago­slovljeno je  Tvoje  ime, neizmjerna  Tvoja veli~ina! Nema drugog boga osim Tebe!”,

zatim: “Nema boga osim Allaha”, tri puta, a zatim:

“Utje~em se Allahu, Koji sve ~uje i zna, od prokletog {ejtana!”,

“od njegova davljenja, nje -gove oholosti i pjesama!” [6]

To prenose ~etverica prire|iva~a Sunena prema predanju D`afera ibn Sulejmana od Alija ibn Alije er-Rifai el-Je{kerija. Tirmizi ka`e: “To je najpoznatije u ovoj oblasti!”, a Ebu-Hanife, r.h., i Muhammed isti~u da se “isti’aza” odnosi isklju~ivo na u~enje, dok Ebu-Jusuf na ­vodi da se odnosi na namaz.

Jedna od lijepih stvari u vezi s “isti’azom” jeste ~is -tota usta u pogledu nepotrebnog i bestidnog govora. Ona je za u~enje Allahovog govora, tra`enje uto~i{ta i za{tite kod Allaha, priznavanje Njegove svemo}i naspram slabosti roba, odnosno nemo}i suprotstavljanja unutarnjem neprijatelju kojeg mo`e sprije~iti i onemogu}iti samo Allah, Koji ga je stvorio, jer Njega ne mo`e prevariti niti podmititi, za razliku od neprijatelja iz ljudske vrste. Stoga, budu}i da {ejtan tretira ~ovjeka kao onoga koji ga ne vidi, ~ovjek tra`i za{titu kod Onoga Koji njega vidi, a Kojeg {ejtan ne vidi. Rije~i: “Utje~em se Allahu od prokletog {ejtana”, dakle, zna~e: tra`im uto~i{te kod Allaha Uzvi{enog od prokletog {ejtana kako mi ne bi nanio {tetu u vjeri, ni na ovome svijetu, odnosno, kako me ne bi odvratio da ~inim ono {to mi je nare|eno ili me naveo da ~inim ono {to mi je zabranjeno. Budu}i da {ejtan vidi ~ovjeka, a on ne vidi njega, ~ovjek tra`i za{titu kod Onoga Koji {ejtana vidi, a on Njega ne vidi.

Ve}ina u~enjaka smatra da je “isti’aza” po`eljna, a ne obavezna, u smislu da onaj koji je ne u~ini ipak nije grje{nik. Ibn-Sirin isti~e: “Ako ~ovjek jednom u `ivotu zatra`i za{titu kod Allaha, s njega je spala obaveza!” U~enjaci navode da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio ustrajan u u~enju isti’aze jer to odbija {ejtana, a [afija navodi da se to mo`e u~initi i naglas i u sebi. Stoga je ono ~ime se zadovoljava obaveza i samo obavezno.[7]

Rije~ “{ejtan”  izvedena je od infinitiva glagola “{etane”, {to zna~i biti udaljen, i on je (po svojoj prirodi i nedjelima) daleko od svakog dobra. Rije~ “er-red`im”  zna~i proklet, tj. udaljen od svakog dobra.

“U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!”/1/

Prema predanju Ebu-Davuda s vjerodostojnim lancem prenosilaca, od Ibn-Abbasa se navodi da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  nije poz -navao razdvajanje sura, jedne od druge, sve dok mu nije objavljena bismilla. U~enjaci se sla`u da ona predstavlja dio ajeta sure “En-Neml”, iako se ne sla`u da li je to poseban ajet na po~etku svake sure, ili je poseban samo u okviru Fatihe, odnosno ajet za razdvajanje pojedinih sura. Najvjerovatnije je da je to ajet kojim se razdvajaju pojedine sure, kao {to smo vidjeli iz rije~i Ibn-Abbasa, koje prenosi Ebu-Davud. Oni, pak, koji smatraju da je to ajet na po~etku Fatihe, smatraju da se u~i naglas, u namazu, za razliku od drugih, koji bismillu u~e u sebi. Me|utim, svako od ova dva navedena mi{ljenja ima potporu skupine ashaba, a pouzdano se zna da su prva ~etverica halifa bismillu u~ili u sebi, {to su potom ~inili i tabiini, odnosno nasljednici tabiina. Usto, ovo je stav i Ebu-Hanife, Sevrija i Ibn-Hanbela, dok Imam Malik smatra da se bismilla ne u~i, ni naglas, ni u sebi.

Ukratko, mo`e se re}i da predanje od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s kojim se sla`u svi autoriteti, upu}uje na ispravnost i onih koji u~e naglas i onih koji to ~ine u sebi.

Vrijednosti bismille

Imam Ebu-Muhammed Abdurrahman ibn Ebi-
-Hatim, r.h., u svom komentaru, s lancem prenosilaca od Osmana ibn Affana, prenosi da je rekao: /22/ “Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, postavljeno je pitanje u vezi s bismillom, tj. rije~i:”U ime Allaha , Svemilosnog, Milostivog”

na {to je on odgovorio: “To je jedno od imena Allaha Uzvi{enog, a izme|u toga i Najvi{eg Imena udaljenost je koliko izme|u crnila i bjelila o~iju.”

Veki’, sa svojim lancem prenosilaca, navodi od Ibn-Mes’uda da je rekao: “Ko `eli da ga Allah sa~uva od devetnaest zebanija (~uvara D`ehennema), neka u~i bismillu”, pa }e mu Allah u~initi svako slovo {titom od njih. To navode Ibn-Atijje i El-Kurtubi. Ibn-Atijje odabira ovo mi{ljenje i navodi slijede}i hadis: /23/ “Vidio sam trideset i nekoliko meleka kako prihva}aju rije~i nekog ~ovjeka koji je u~io:

“Na{ Gospodaru, Tebi pripada zahvala, velika, lijepa i blagodarna!” Poznato je da te rije~i sadr`e trideset i nekoliko slova.

U hadisu Bi{ra ibn Ammare, koji prenosi od Ed-Dahhaka, a on od Ibn-Abbasa, navodi se: “Prvo {to je D`ebrail saop}io Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, bile su rije~i: /24/ Muhammede, reci: ‘Utje~em se Onome Koji istinski ~uje i  zna, od prokletog {ejtana!’, a zatim je rekao: ‘Reci:

“U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog’.  En-Nesa’i u knjizi

“Dan i no}”, te Ibn-Merdevejh u svom komentaru hadisa Halida el-Hazzai, koji prenosi od El-Hud`ejmija, on od Ebu-Meliha ibn Usame, ovaj od Umejra, a on od svoga oca, navodi da je rekao: /25/ “Bio sam iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,  kada je posrnuo, pa sam rekao: ‘Propao {ejtan!’, a on mi je odgovorio: ‘Ne govori tako, jer on se time samo pove}ava i postaje kao ku}a velik! Zato reci: ‘Bismillah’, jer time se on smanjuje i postaje sitan kao mu{ica!’ “

To je uticaj beri}eta rije~i bismille!

Lijepo je bismillu prou~iti prije ulaska u zahod, na po~etku abdesta, zatim na po~etku jela i klanja, iako neki u~enjaci smatraju da je pri klanju to obavezno. Lijepo je, tako|er, prou~iti bismillu i prije spolnog odnosa, jer se u oba Sahiha navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /26/ “Uko -liko neko od vas, kada `eli pri}i supruzi, izgovori bismillu i ka`e:

‘U ime Allaha! Moj Allahu, ukloni od nas {ejtana! Ukloni ga i od onoga {to nam podari{!’ – ako iz toga odnosa bude ro|eno dijete – {ejtan mu nikada ne}e nanijeti {tetu!”

Ime  Allah,  vlastito je ime za Gospodara, od -nosno, to je ime Uzvi{enog Gospodara. Navodi se da je to Njegovo najve}e ime EL-ISMUL-A’ZAM, budu}i da sadr`i sva svojstva Uzvi{enog. Allah Uzvi{eni ka`e:

On je Allah, osim Kojeg drugog boga nema. On je Znalac Nevidljivog i Vidljivog svijeta. On je Svemilosni, Milostivi. On je Allah, osim Ko -jeg drugog boga nema. Vladar, Sveti, bez ne -dostatka, Onaj Koji sve osigurava, Koji nad svim bdije, Uzvi{eni, Silni, Gordi; hvaljen neka je Allah i ~ist od svega {to Mu ravnim pridru -`uju. On je Allah, Tvorac, Koji iz ni~ega stvara, Koji oblike daje! On ima najljep{a imena, a hvale Ga i oni na nebesima i oni na Zemlji! On je Silni i Mudri!” (59:22-24)  Buharija i Muslim navode od Ebu-Hurejrea, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /27/ “Allah ima devedeset i devet imena, dakle jedno manje od stotinu. Ko ih razumije i radi po njima, u}i }e u D`ennet.”[8]

predstavljaju dva imena izvedena iz rije~i  “milost” sa poja~anim zna~enjem. Ime  “Svemilosni” ima op}enitije zna~enje od  (rahim) milostivi. Ono je izvedeno, iako ima mi{ljenja da je neizvedeno, o ~emu }e biti rije~i kasnije, u tuma~enju Allahovih uzvi{enih rije~i u okviru Fatihe, ako Bog da! Molim da nas Allah uputi i na Njega se oslanjamo!

“Hvala Allahu, Gospodaru svjetova” /2/

“Hvala Allahu” – pretpostavlja iskrenu zahvalnost Allahu na blagodatima koje je podario Svojim robovima bez obzira na zasluge, a ~iji broj zna samo On, d`.{., isklju~uju}i pri tome klanjanje bilo kome ili ~emu {to je On stvorio. Njemu pripada zahvala prije i poslije svega drugoga!

Odre|eni ~lan uz rije~  zna~i obuhvatnost svake vrste zahvale Uzvi{enom Allahu, {to potvr|uje i hadis: /28/ “Bo`e! Tebi pripada svaka hvala; Tebi pripada sva vlast; u Tvojim je rukama svako dobro; Tebi se sve vra}a…!”

“Gospodaru svjetova.” – Rije~  ozna~ava Onoga Koji posjeduje i raspola`e, i ne upotrebljava se s odre|enim ~lanom, izuzev kada se odnosi na Allaha Uzvi{enog. Stoga, nije dozvoljeno da se rije~  upotrebljava za ne{to drugo bez genitivne veze. Tako npr. mi ka`emo: “doma}in ku}e”, “vlasnik ma~a”, dok rije~  s odre|enim ~lanom upotrebljavamo samo za Allaha Uzvi{enog.

“Svjetova” – mno`ina je u genitivu od rije~i  “svijet”, koja ozna~ava sve {to postoji, izuzev Allaha Uzvi{enog. To je u arapskom jeziku zbirna imenica, koja nema ~iste jednine. Svjetovi  vrste su bi}a na nebesima i na Zemlji, na kopnu i moru. U tom smislu, ljudi predstavljaju svijet, d`ini predstavljaju svijet, meleci  predstavljaju svijet… itd. Bi{r ibn Ammare, sa svojim lancem prenosilaca, navodi od Ibn-Abbasa:, a to zna~i: “Hvala Allahu, Kojemu pripada sve {to je stvoreno na nebesima i Zemlji, u njima i izme|u njih, sve {to znamo i ne znamo!”

“Svemilosnom, Milostivom” /3/

“Svemilosnom, Milostivom” dva su imena izvedena iz rije~i  “milost” u vidu poja~anog zna~enja;, me|utim, ima ja~e zna~enje od. Dakle, imenica  izvedena je, uprkos mi{ljenju neke uleme da je neizvedena. To pokazuje i predanje Tirmizijeve, koje on ocjenjuje kao sahih (vjerodostojno) od Abdurrahmana ibn Avfa, r.a., koji navodi da je ~uo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako ka`e: /29/ – Uzvi{eni Allah ka`e: “Ja sam Svemilosni. Stvorio sam rodbinske veze i dao im ime prema Svom Imenu.[9] Ko ih odr`ava – Ja }u prema njemu biti dobar, a ko ih kida, Ja }u ga napustiti!”  Zatim navodi: “Ovo je tekst koji potvr|uje da je Er-Rahman izvedeno i nema mjesta neslaganju i raspravi.”

Ibn-D`erir, sa svojim lancem prenosilaca, navodi od Azremija slijede}e: prvo ime  “Svemilosni” odnosi se na sve stvoreno,[10] a drugo  “Milostivi” odnosi se posebno na vjernike.

U vezi s tim, neki ka`u: – Zato je On rekao:

“Zatim se nad Ar{om uzvisio Svemilosni!” (25:59); zatim:

“Svemilosni nad Ar{om se uzvisio!” (20:5) Glagol “uzvisiti se” ovdje je naveden uz ime “Svemilosni”, {to zna~i da obuhva}a milo{}u sva stvorenja. Allah Uzvi{eni ka`e: “Prema vjernicima je milostiv” (33:43), tako da ovo Svoje Ime vezuje samo za vjernike. U vezi s tim neki u~enjaci tvrde da je to dokaz da ime “Svemilosni” zna~i poja~an intenzitet milosti, budu}i da se odnosi na oba svijeta.[11]

El-Kurtubi ka`e: “On, d`.{., opisao je sebe rije~ima “Svemilosnom, Milostivom” nakon rije~i رب “Gospodar svjetova” kako bi dao olak{anje i podsticaj nakon zastra{ivanja! Naime, “Svemilosnom, Milostivom” rije~i su koje sadr`e podsticaj koji dolazi nakon sintagme:

“Gospodaru svjetova”, koja nosi za -stra{ivanje i strepnju, kao i u slijede}em ajetu:

Ka`i robovima Mojim da Sam Ja, zaista, Onaj Koji pra{ta, da sam Milostiv i da je Moja kazna bolna!” (15:49) U Sahihu Muslimovom navodi se od Ebu-Hurejre da je rekao: – Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao je: /31/ “Kada bi vjernik znao kolika je Allahova kazna, niko se ne bi nadao Njegovom D`ennetu; kada bi nevjernik znao kolika je Allahova milost, niko ne bi izgubio nadu u Njegovu milost!” Ime  “Svemilosni” jeste ime koje ljudi ne smiju prisvajati za sebe, niti se ono mo`e dati bilo kome s obzirom da je ono isklju~ivo ime Allaha Uzvi{enog. Stoga, kada je Musejleme el-Kezzab (Musejleme La`ni) to sebi javno dozvolio uzev{i ime

“Svemilosni Jemame”, Allah mu je dao ogrta~ la`i, proglasio ga la{cem. Uz njegovo ime otada obavezno ide i kvalifikativ “Kezzab”, “La`ac”, {to je postalo lo{im primjerom, kako me|u gra|anima, tako i me|u beduinima, koji ~e{to ka`u: “Ve}i je la`ac i od Musejleme!”

“Vladaru Sudnjega dana” /4/

Neki u~a~i ~itaju ovako: “meliki jeumiddin” a drugi  “maliki jeumiddin”, i jedan i drugi kiraet su sahih i spadaju u sedam pouzdanih (mutevatir) predanja. Usto, nekada se navodi i ~itanje  “vlast” sa kesrom na “mimu” i sakinom na “lamu”! Vlast se ne odnosi samo na Sudnji dan ve} i na ovaj svijet. On (Allah, d`.{.) vladar je ovoga ali i budu}eg svijeta, a prethodno je bilo spomena da je On gospodar svih svjetova, a u to spadaju i ovaj a i budu}i svijet (ahiret). Ovdje je rije~  “Vladar, Posjednik” pridodana uz sintagmu  “Dan suda” (tj. Sudnji dan) budu}i da toga dana niko ne}e mo}i polagati pravo na bilo {to mimo Allaha Uzvi{enog, kao {to niko ne}e mo}i ni govoriti bez Njegove dozvole. Allah Uzvi{eni ka`e:

“Na Dan kada D`ibril i meleci budu u redove poredani, kada bude govorio samo onaj kome Svemilosni dozvoli, tako da govori istinu” (78:38). Ed-Dahhak prenosi od Ibn-Abbasa:

Vladaru Dana suda” zna~i da toga dana niko ne}e imati vlast niti posjeda kao {to je imao na ovome svijetu, pa da dozvoli sebi i ka`e: “Ovo je moje, odnosno ovo je moj posjed!” Jer, tamo na Sudnjem danu, niko ne}e imati vlasti niti imetka!

“Dan suda (Sudnji dan)” ozna~ava Dan obra~una za stvorena bi}a, Sudnji dan na kome }e oni odgovarati za svoja djela, za dobro – dobrim, a za zlo – zlim, izuzev onih kojima Allah oprosti. Moj Bo`e, Ti si Onaj Koji pra{ta, Ti voli{ pra{tanje, pa oprosti i nama!

“Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo} molimo!” /5/

Spojena zamjenica    “Samo Tebe” pred -stavlja objekat koji je do{ao ispred glagola u funkciji preciznog odre|enja, kako bi se jasno odredila na -mjera subjekta i izraz bio jasan.

“Samo Tebi robujemo”  zna~i, dakle, “ne obo`avamo nikog drugog osim Tebe, ne uzdamo se ni u koga drugog osim u Tebe”, {to predstavlja izraz vrhunca pokornosti. Rije~ ibadet  semanti~ki je usko vezana za rije~, koja zna~i poniznost, podlo`nost, pot~injenost itd. Tako se npr. Ka`e da je put utrt i dotjeran, da je deva poslu{na, odnosno, pot~injena i pokorna. U [erijatu se time izra`ava savr{ena ljubav, pokornost, odanost i strahopo{tovanje. Neki pripadnici ispravne tradicije (Selefa) govore: “Fatiha je su{tina Kur’ana, a njena su{tina je u ovim rije~ima:

Prvi dio, tj. “Samo Tebi robujemo” predstavlja ogradu od svakog oblika politeizma ({irka), a drugi dio: “i samo od Tebe pomo} tra`imo” predstavlja ogradu od svake druge mo}i, sile ili snage i predanosti osim Allahu Uzvi{enom.

U ovom ajetu govor prelazi iz tre}eg u drugo lice zamjenicom  “Tebe”, {to je u skladu s ukupnim zna~enjem teksta. Naime, nakon {to se Allahov rob Njemu zahvali, nakon {to izrazi pohvalu i Njegovu veli~inu, da bi se potom ogradio od obo`avanja bilo koga drugog, odnosno od tra`enja pomo}i od bilo koga drugog osim od Allaha, time se on pribli`io Allahu Uzvi{enom, do{av{i pred Njega, tako da Mu se mo`e direktno obratiti zamjenicom drugog lica  “Tebi” rije~ima:

“Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo} molimo!”

Ibn-Abbas, Allah njime bio zadovoljan, rekao je: tj. samo Tebi tevhid (monoteizam) iskazu -jemo, samo od Tebe strahujemo i u Tebe nade pola -`emo, i ni u koga drugog. Tj. samo od Tebe pomo} tra`imo u pogledu pokornosti Tebi a i u pogledu svih drugih stvari. je do{lo prije, jer je ibadet cilj, a tra`enje pomo}i je sredstvo da se ibadet ostvari.

 “Uputi nas na Pravi put!” /6/

Nakon {to je iskazana pohvala Onome od Kojega se pomo} tra`i, slijedi molba u skladu s rije~ima Uzvi -{enog: /32/ “… polovina pripada Mom robu, budu}i da njemu pripada ono {to on tra`i.” Onaj koji moli najprije je du`an pohvaliti Onoga od Koga moli, a zatim uputiti molbu za sebe i svoju bra}u vjernike, kao {to je i kazano rije~ima: “Uputi nas na Pravi put!”  Time se sugerira obra}anje Allahu uz pomo} Njegovih uzvi{enih Svojstava i dobrih djela, s obzirom da, nakon zahvale i pohvale, slijedi veli~anje Njega isticanjem atributa kao {to su: “Gospodar svjetova”, Svemilosni, Milostivi, Vladar Dana suda, da bi se potom izrazilo obo`avanje samo Njemu i obra}anje za pomo} samo Njemu. Prema tome, nakon {to su pred Gospodarom svjetova istaknute navedene vrline, upu}uje Mu se molba za vlastitu uputu kao i uputu svoje bra}e na Pravi put, {to – bez dodatka ili nedostatka – predstavlja autenti~ni islam, ~ist od svake novotarije i praznovjerja. To je put koji je najbli`i postignu}u onoga {to Allah voli i ~ime je On zadovoljan, a {to je u skladu s nare|enjima i Objavom s kojom je do{ao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada se musliman zadubi u kur’anske ajete, vidjet }e da svim ajetima kojima se upu}uje dova obavezno prethodi obra}anje Allahu Uzvi{enom, bilo ukazivanjem na Njegova bitna svojstva, Njegova lijepa imena, Uzvi{ena svojstva ili na dobra djela kojima je mogu}e pribli`iti se svome Gospodaru, odnosno obra}anje bra}e vjernika Njemu dovom za sebe ili svojom dovom za njih.

Uzvišeni Allah kaže jezikom Zunnuna, a.s.:
Nema boga drugoga osim Tebe; Uzvi{en si ; ja sam, uistinu bio silnik” (21: 87), jer on (Zunnun), nakon što ga je progutala riba, nije našao pogodniji način za obraćanje Allahu od potvrde Njegove jednoće i čistote, odnosno priznanja grijeha kojim je sebi učinio nepravdu i nasilje. Ovo priznanje grijeha, povezano s kajanjem za učinjeni prijestup, ima ulogu tevbe (pokajanja) upućene Allahu Uzvišenom, što je, bez sumnje, jedno od osnovnih dobrih djela koje Allah prima kao sredstvo obraćanja Njemu. Primjeri ove vrste u Kur’anu su brojni, a jedan od njih su i riječi Allaha Uzvišenog, iskazane jezikom naših praroditelja, Adema i Have, nakon što su učinili grijeh:

“Gospodaru na{, reko{e oni, prema sebi smo u~inili nasilje i ako nam Ti ne oprosti{ i ne smiluje{ nam se, sigurno }emo propasti!” (7:23) To su rije~i koje je Adem, a.s., primio od svoga Gospodara (da njima dovu ~ini), da bi mu, potom, bilo opro{teno. Takve su i rije~i Allaha Uzvi{enog:

“Gospodaru na{, mi smo uistinu ~uli glasnika koji poziva u vjeru, da vjerujete u Gospodara svoga, pa Mu se odazvasmo: Vjerujemo!” (3: 193)

Nema sumnje da je vjera u Allaha, d`.{., i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osnov svih dobrih djela. Stoga, nakon {to su Allahu uputili ovo dobro djelo, tj. vjeru u Njega i Poslanika Njegova, spomenuli su svoje potrebe tra`e}i oprost rije~ima:

 “Gospodaru na{, oprosti nam grijehe na{e, pokrij na{e hr|ave postupke i usmrti nas sa dobrim.” (3:193) Ovo je pouka od Allaha Uzvi{e -noga, da bismo znali kako }emo Mu se obra}ati.[12]

“Na put onih kojim si blagodati podario, a ne na put onih na koje se srd`ba izlila i koji su zalutali”/7/

Na put onih kojim si blagodati podario.” Ovim se obja{njavaju rije~i:
“Pravi put.” Oni kojima je Allah blagodati podario spominju se tako|er i u poglavlju (En-Nisa), gdje Allah Uzvi{eni ka`e:

“Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, to su oni koji }e biti u dru{tvu vjerovjesnika, pra -vednika, {ehida i dobrih ljudi kojima je Allah blagodati podario. A, lijepo li je to dru{tvo! To je dobro od Allaha i dovoljno je da to samo Allah zna!” (4:69-70)

Ed-Dahhak navodi da je Ibn-Abbas rekao:

“…Na put onih kojim si blagodati podario…”, jer su bili pokorni i samo se Tebi klanjali kao {to to ~ine i Tvoji meleki, vjerovjesnici, pravednici, {ehidi i dobri ljudi. To je u skladu s rije~ima na{ega Gospodara:

A oni koji su pokorni Allahu I Poslaniku, ti su sa onima kojima je Allah blagodati podario.” (4: 69)

Rije~i Allaha Uzvi{enog:

A ne onih na koje se srd`ba izlila i koji su zalutali”  zna~e: a ne na put onih na koje se srd`ba izlila, jer oni na koje se srd`ba izlila su, ustvari, oni ~ija je namjera lo{a, koji znaju {to je istina, ali je i pored toga napu{taju. Isto tako, ne ni na put onih koji su zalutali i izgubili znanje koje im je dano. I oni lutaju u zabludi ne nalaze}i pravoga puta prema istini. Negacija  ovdje ima funkciju poja~anja zna~enja, kako bi se pokazalo da postoje dva iskvarena (izgubljena) puta, put `idova i put kr{}ana.

PUT VJERNIKA pretpostavlja spoznaju istine i dje -lovanje u skladu s tom spoznajom. Budu}i da su `idovi izgubili praksu, na njih se odnosi srd`ba, a na kr{}ane zabluda, zato {to onaj koji ima znanje, a ne postupa po njemu, zaslu`uje srd`bu. Onaj ko nema znanje luta u zabludi. Stoga, kr{}ani, kada ne{to `ele u~initi, nisu u stanju na}i Pravi put po{to nemaju odgovaraju}i pristup koji osigurava put do istine, pa lutaju. I jedni i drugi zbog toga zaslu`uju srd`bu, iako se ona posebno odnosi na `idove, u skladu s rije~ima Allaha Uzvi{enog: “…onaj koga Allah prokune i na koga se rasrdi” (5: 60), a na kr{}ane zabluda – u skladu s rije~ima:

 “Oni koji su jo{ ranije zalutali, {to su mnoge u zabludu doveli, te i sami sa Pravog puta skre -nuli.” (5:77)  Hammad ibn Seleme prenosi od Adijja ibn Hatima da je rekao: /33/ “Pitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s rije~ima Uzvi{enog:”A ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, pa je rekao: “@idovi”, te i usto dodao:”Niti onih koji su zalutali “kr{}ani!                  Oni su zalutali!”

Ovako prenosi Sufjan ibn Ujejne, sa svojim lan -cem prenosilaca, od Adijja ibn Hatima, a u predanju Ibn-Merdevejha od Ebu-Zerra se navodi: /34/ “Pitao sam Allahovog Poslanika u vezi s rije~ima:

na koje se srd`ba izlila”, pa je rekao: “To su `idovi”, a ja dodao: “Niti onih koji su zalutali!”, pa je rekao: “To su kr{}ani!”

Zaklju~ak

Ova ~asna sura sastoji se dakle od sedam ajeta, koji sadr`e: zahvalu Allahu Uzvi{enome , zahvalu Allahu, veli~anje i pohvalu Allahu, d`.{., navo|enjem Njegovih lijepih imena i Uzvi{enih atributa, ukazivanje na Povratak   kao Dan suda , uputu Njegovim robovima da Ga mole i obo`avaju Ga, ogradu od vlastite sile i mo}i, iskrenu predanost slu`enju Allahu (ibadet) i ~istom, mono-teisti~kom obo`avanju, te ~istotu od svakog oblika idolopoklonstva ({irka), odnosno dr`anja da je neko ravan ili sli~an Njemu, Uzvi{en je On! Nakon svega toga, slijedi molba koja se upu}uje samo Allahu za uputu na Pravi put, odnosno Pravu vjeru, te u~vr -{}ivanje na tom putu, kako bi se uspje{no pre{ao put do Sudnjeg dana, koji vodi do d`enetskog bla`en  -stva, u dru{tvo vjerovjesnika, pravednika, {ehida i dobrih ljudi.

Usto, ova sura sadr`i i podsticaj za ~injenje dobrih djela, kako bi nosioci tih djela bili na Sudnjem danu u dru{tvu onih koji su ~inili dobra djela, ali sadr`i i zastra{ivanje i upozorenje na slije|enje putova neisti -ne, da ne bismo bili o`ivljeni na Sudnjem danu u dru{tvu onih koji su slijedili te putove, a na koje se izlila srd`ba i koji su zalutali.

Ukazivanje na blagodati od Allaha Uzvi{enog ovdje je izuzetno lijepo iskazano rije~ima:

“Na put onih kojima si podario blagodati, a ne onih na koje se izlila srd`ba…”  Ovdje je u rije~ima: “a ne onih na koje se izlila srd`ba” izostavljen subjekat srd`be, budu}i da je poznat. Allah Uzvi{eni ka`e:

“Koga Allah uputi, on je na Pravom putu, a kome da da zaluta, ti mu ne}e{ na}i za{tit -nika koji }e ga uputiti!” (18:17) Zatim ka`e:

Kome Allah da da zaluta, niko ga ne}e na Pravi put uputiti. Njih }e ostaviti u nevjerstvu da u njemu lutaju.” (7: 186). Vi{e drugih ajeta, tako|er, potvr|uju da samo Allah upu}uje na Pravi put i daje da se do|e u za  -bludu, nasuprot tvrdnji kaderija (indeterminista) i njihovih sljedbenika, koji ka`u da Allahovi robovi sami prave svoj izbor po kome postupaju, dokazuju}i svoj bidat nejasnim ajetima iz Kur’ana, ostavljaju}i, pritom, po strani ono {to je izri~ito i sasvim jasno navedeno. To je pozicija zabludjelih i zalutalih! Me|utim, u jednom sahih hadisu stoji: /35/ “Kada vidite one koji iz Kur’ana slijede nejasne ajete, znajte da su to oni koje je Allah imenovao u Kur’anu i budite oprezni s njima.” To su oni koje je Allah, d`.{., opisao rije~ima:

“[to se ti~e onih u ~ijim srcima je nastranost, oni slijede nejasne ajete iz Kur’ana, pri`elj -kuju}i smutnju i te`e}i za svojim tuma~e -njem.” (3:7)  Prema tome, u Kur’anu nema upori{ta za bilo kakve novotarije, bid´ate, budu}i da je on objavljen s ciljem da rastavi istinu od neistine, da uspostavi razliku izme|u Pravog puta i zablude; u njemu nema proturje~nosti niti neslaganja, jer to je Objava od Allaha, Mudrog i Hvale Dostojnog.[13]

Za onoga koji u~i Fatihu lijepo je da po zavr{etku u~enja ka`e: “Amin!”, {to zna~i: “Bo`e, usli{aj!” Ta~no je da je to lijepo (mustehab) za onoga ko to ~ini izvan namaza, dok je pritvr|eno za onoga ko klanja sam ili kao imam ili za imamom. Zapravo pritvr|eno je u oba zadnja slu~aja, prema jednom hadisu koji se nalazi u oba Sahiha, gdje se od Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /36/ “Kada imam ka`e ‘Amin!’ i vi to ka`ite, jer onome ~ija rije~ ‘Amin’ bude istovremena aminanju meleka, bit }e opro{teni prethodni (sitni) grijesi.” U Muslimovom Sahihu navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: /37/ “Ako neko od vas u namazu ka`e ‘Amin!’ istovremeno dok i meleci govore na nebu, i to se jedno s drugim poklopi, njemu }e biti opro{teni sitni grijesi koje je ranije ~inio.” Od Enesa se navodi da je rekao: /38/ “Meni je dano ‘Amin!’ u namazu i dovi, {to prije mene nikome izuzev Musau nije dano. Jer, dok je Musa upu}ivao dovu, Harun je govorio ‘Amin!’ Zato i vi zavr{avajte svoje dove s ‘Amin’ da bi vam ih Allah usli{ao.” Otuda i neki u~enjaci raspravljaju}i o ovom pitanju navode slijede}i ajet:

– I Musa re~e: “Gospodaru na{, Ti si dao Faraonu i glave{inama njegovim rasko{ i bo-gatstvo u `ivotu na dunjaluku, da bi zavodili s Puta Tvojega. Gospodaru na{, uni{ti bogat –stva njihova i zape~ati srca njihova da vjeru ne prihvate dok ne do`ive patnju nesnosnu!” On je rekao: “Usli{ena je molba va{a! Vas dvojica na Pravom putu ostanite i nipo{to ne slijedite put onih koji ne znaju!” (10:88-89)

Ovdje je navedena samo Musaova dova, ali se iz konteksta razumije da je Harun aminao, {to je, tako|er, imalo stupanj dove na osnovu rije~i:

“Usli{ena je molba va{a.” To pokazuje da onaj koji uz dovu amina, kao da je i u~i. Na osnovu istog argumenta navodi se i da onaj ko klanja za imamom ne u~i Fatihu, budu}i da njegovo aminanje na kraju Fatihe ima stupanj u~enja ove sure. Time se ujedno potvr|uje da onaj koji klanja za imamom, ne u~i za njim u namazu u kojem se u~i naglas. Allah to najbolje zna![14]


* Objavljena nakon sure “El-Muddessir”.

[4] Tačnije je, međutim, da je objavljena u Meki. Allah, dž.š., kaže: Mi smo ti dali sedam ajeta koji se ponavljaju.” (15:87) Tj., ajeta koji se ponavljaju u namazu i uče na svakom rekatu. Prema tome, budući da je Allah naredio namaz u Meki, evidentno je da je i ova sura objavljena u Meki, budući da se ona uči na svakom rekatu namaza otkada je namaz naređen kao obavezna dužnost. Na to upućuje i hadis: “…Namaz sam podijelio… itd.” Fatiha se sastoji od sedam ajeta, a ulema se razilazi oko toga da li je bismilla ajet Fatihe ili ne!

[5] Uporedi str. 13, gdje se, također, razmatra ovo pitanje!

[6] Riječ  (el-hemize) znaći: smrt, padavica, davljenje, (en-nefih) znači oholost i puhanje, a  (en-nefes) vračarsko zapuhivanje, čaranje, pjesništvo (šejtansko).

[7] Kada kažem: “Utječem se Allahu od prokletog šejtana!”, to znači: utječem se Allahu, kod Njega tražim zaštitu od zla šejtana odstranjenog od Allahove milosti i svakog dobra, kako mi ne bi nanio štetu u mojoj vjeri ili životu, odnosno, kako me ne bi odvratio da činim ono što mi je naređeno, a naveo da činim što mi je zabranjeno. Jer, šejtana može spriječiti samo Allah Uzvišeni!

[8] Riječ  znači: “Ko ih istinski razumije i radi po njima.” Raditi po njima znači iskazivati Allahovu Jednoću i iskazivati Njegovu Jednoću u Biću, Svojstvima, rububijjetu (da je On Gospodar) i uluhijjetu (da je On Bog Koji se obožva). Ovo treba iskazivati svojim bićem i dušom, a ko umre sa iskrenim tevhidom i sa svim njegovim značenjima a nije radio i govorio suprotno tevhidu, ući će u Džennet. što se tiče toga da riječ  znači pamćenje tih imena, možemo reći da mnogo ljudi nauči ta imena napamet, ali bez razumijevanja, a usto postupaju suprotno tome, što predstavlja kontradiktornost sa riječima. Za ovakvog čovjeka ne može se reći da je “naučio” ta imena jer se ovdje misli na razumijevanje tih imena i djelovanje shodno njima, onako kako to Allah želi i kako nam je Poslanik dostavio.

[9] Allahovo ime je ER-RAHMAN  a rodbina se na arapskom kaže er-rahim. (Prim. rec.)

[10] Ja bih rekao: “Svemilosni” znači da je milostiv prema stanovnicima ovoga svijeta i ahireta, a  “Milostivi” odnosi se posebno na vjernike na Sudnjem danu. Naime, Allah Uzvišeni milostiv je na ovome svijetu podjednako i prema vjernicima i prema nevjernicima u pogledu pitanja njihovoga života i svega što osigurava uvjete života na ovome svijetu. U odnosu na to, Njegova milost je sveopća. Da to nije tako, ne bi bilo nikakvih uvjeta za bilo kakvu obavezu razuma koji im je podaren da razlikuju istinu od neistine, odnosno, obavezu potčinjavanja svega u kosmosu, kako bi od toga imali koristi stanovnici Zemlje, i ljudi i džini, budući da je

  On Onaj Koji vam je sve na Zemlji stvorio.” (2:29)  Stoga, postojanje uvjeta za obavezu na ovome svijetu omogućuje polaganje računa na ahiretu.

[11] Ja bih rekao: “Što se tiče teksta dove… /30/

“O Svemilosni~e ovoga svijeta i ahireta, Milostivi!”, riječ  “Milostivi” ovdje znači da je milostiv prema vjernicima na ovome svijetu, s obzirom na nji-hovu pokornost i vjeru u Allaha, izvršavanje Njegovih naredbi i izbjegavanje zabrana, kako bi im olakšao puteve takvog djelo -vanja. Pored toga, On će biti milostiv prema njima i na Sud -njem danu uvodeći ih u Džennet, nagrađujući ih time za vjerovanje i pokornost koje su pokazali. Prema tome, njihova pokornost prema Allahu Uzvišenom na ovome svijetu stvar je Njegove milosti prema njima, a nagrada Džennetom, također, rezultat Njegove milosti. To je i smisao riječi Allaha Uzvišenog:

“Milostivi”, a Allah to najbolje zna!

[12] Vidjeti naše djelo

[13] Ja bih tome još dodao: “Nema sumnje da je i uputa i zabluda od Allaha Uzvišenog i ne postoji ništa a da nema svoj uzrok. Međutim, pošto su tvrdoglavost (inad) i nevjerstvo (kufr) nastavljeni među idolopoklonicima i nevjernicima i nakon što im je došao jasni dokaz, normalno je da ih Allah kazni za to odgovarajućom kaznom, što je i učinio ostavivši ih u zabludi. Allah Uzvišeni kaže: A kad oni skrenu{e ustranu, Allah u~ini da i njihova srca skrenu ustranu.” (61:5), zatim:

“A onome ko {krtari i osje}a se neovisnim, smatraju}i ono najljep{e la`nim, njemu }emo put zla olak{ati” (92:8-10), što je primjerena kazna.

    Što se, pak, tiče vjernika, pošto su oni poslušali istinu, prihvativći je s iskrenošću i razumijevanjem, normalno je da budu i oni nagrađeni odgovarajućom nagradom. Njima je Allah olakšao da krenu Pravim putem, darivajući ih razumijevanjem, pameću i vjerom. Kao što Allah Uzvišeni kaže:

“A onome koji udjeljuje i boji se Allaha, potvrđuju}i istinitost onoga {to je najljep{e, lagodnost }emo omogu}iti.” (92:5-7) To je odgovarajuća nagrada za njih.

    Kao što je poznato, i uputa i zabluda su od Allaha, Koji je sve stvorio; On je Onaj Koji upućuje vjernike njihovim činom prihvaćanja vjere, a daje zabludu nevjernicima zbog njihove tvrdoglavosti i odbojnosti, što predstavlja, kao što smo spo-menuli, odgovarajuću nagradu, odnosno kaznu. To je ono što želi reći i naš komentator, Ibn-Kesir, r.h., rijećma: “…a ne kao što tvrde kaderije (indeterministi) i njihovi sljedbenici da ljudi sami prave svoj izbor i postupaju prema tome”, tj. da oni biraju između Pravog puta i zablude, jer Onaj Koji upućuje, odnosno čini da se ide u zabludu, jeste isključivo Allah Uzvišeni, dok Njegovi robovi samo pripremaju povod za to, razumijevanjem i djelovanjem u skladu s vjerom (vjernici), odnosno tvrdo-glavošću i odbojnošću (nevjernici). To su isključ

 

 

ivo stvari izbora koji stoji kao pretpostavka nagrade, odnosno kazne, dok je pitanje Pravog puta ili zablude stvar Allaha Uzvišenog. Jer, kada bi pitanje Pravog puta bilo isključivo u nadležnosti vjernika i njegovog izbora, on se ne bi obraćao Allahu,.dž.š., riječima:

“Uputi nas na Pravi put!”, odnosno, riječima: قلوبنا بعد “Na{ Gospodaru, ne u~ini da na{a srca skrenu nakon {to si nas uputio!” (3:8) Allah Uzvišeni to najbolje zna i On upučuje na Pravi put!

[14] Ovo je sasvim u skladu s riječima Allaha Uzvišenog:. “Kada se u~i Kur’an, vi ga slu{ajte i {utite da bi vam se smilovalo.” (7:204) Slušanje i pažnja ovdje se nama naređuju od Allaha, dž.š., kako bismo stekli Njegovu milost, jer samo slušanjem i pažnjom srce može razumjeti. Tek kada shvatimo poruku, bit čemo svjesni i zahtjeva i sadržaja, pa će nam se i Allah smilovati, nagrađujući tako našu spoznaju, odnosno razumijevanje. Ako, međutim, imam uči naglas i mi ponavljamo za njim, tada neće biti moguće da i razumijemo ono što ućimo i slušamo. Ako to ne postignemo, nećemo ni djelovati u skladu s tim. Time će nam i Allahova Milost biti uskraćena, što je, također, u skladu s riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: /39/ “Imam je određen da bi se za njim klanjalo. Kada on uči tekbir, i vi ga učite, a kada on uči Kur’an, vi šutite…” Ovo se odnosi na namaz u kojem se uči naglas. Međutim, u namazu u kojem se uči u sebi, obavezno je Fatihu učiti za imamom u skladu s hadisom: /40/ “Nema namaza za onoga koji ne prouči Fatihu.” To Allah najbolje zna!


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s