KORISNA INOVACIJA JE POHVALNA

imagesqqqHvala i zahvala Allahu d.š. i neka je salavat i selam na Muhammeda s.a.v.s., ehlil bejt i ashabe.

Imam Muslim prenosi od Džerira Ibn Abdullaha da je Poslanik a.s. rekao:

“من سَنَّ فى الإسلامِ سُنةً حسنةً فله أجرها وأجرُ من عمل بها إلى يوم القيامة
لا ينقُصُ من أجورهم شىءٌ، ومن سَنَّ فى الإسلامِ سُنةً سيئةً فعليهِ وِزرُها وَوِزْرُ مَنْ عمل بها
إلى يوم القيامةِ لا يَنْقُصُ من أوزارهم شىءٌ”

“Ko u Islam uvede korisnu inovaciju, za nju će imati nagradu i nagradu svih onih koji je je budu prakticirali do Sudnjeg dana, a da se neće umanjiti nagrada onih koji je budu prakticirali.

Ko u Islam uvede štetnu inovaciju, za nju će imati grijeh i grijeh svih onih koji je budu prakticirali sve do Sudnjeg dana, a da se neće umanjiti grijeh onih koji je budu prakticirali.”

Hadis je sahih i kao takav dokaz da je uvođenje korisnih inovacija u Islam ne samo dozvoljeno, nego i pohvalno. Takve inovacije su uvijek u skladu sa duhom Kur’ana i Sunneta i gotovo po pravilu ih inicira ulema.

Poslanik a.s. je ovaj hadis izgovorio jedne prilike kada je grupa vrlo siromašnih ljudi došla kod Poslanika a.s. u zijaret. Bili su toliko siromašni da nisu imali dovoljno odjeće da pokriju i gornji i donji dio svojih tijela. Usljed nedostatka sredstava, bili su primorani da na sebe navuku komade platna koje su bili usjekli u sredini kako bi ih mogli navući  preko glava. Grupa ovih ljudi nije bila iz Medine. Došli su da se iz ljubavi prema Poslaniku a.s. sastanu sa njim i da ga zijaret učine. Kada je Poslanik a.s. vido u kakvom su teškom materijalnom stanju došli, izraz lica mu se promijenio. Postao je tužan i zabrinut.
Potom je apelirao na ashabe da prostru sergiju i udijele sadaku za potrebe ovih ljudi. Jedan je ashab odmah ustao, prišao Poslaniku a.s. i u ruku mu gurnuo svoj prilog. Drugi je ashab prišao i učinio isto, pa treći, četvrti. Jedan je ashab donio hranu, drugi odjeću i tako se začas nakupila velika količina pomoći. Na ovakav srčan odziv, Poslanikovo lice je zablistalo od sreće, pa je potom rekao:

– Ko u Islam uvede korisnu inovaciju, za nju će imati nagradu i nagradu svih onih koji je je budu prakticirali do Sudnjeg dana, a da se neće umanjiti nagrad onih koji je budu prakticirali.

Premda je ovaj hadis imao specifičan povod, njegovo je značenje općenito i pokriva i druge slične slučajeve. Nije ispravno tvrditi kako se ovaj hadis odnosi samo na davanje milostinje, jer je Poslanik a.s. upotrijebio riječi općeg značenja kao što su: “Ko uvede jedan dobar običaj u islamsku praksu”, a nije rekao: “Ko bude davao sadaku” i sl.

Pravilo oko kojeg se ulema složila je da ukoliko su ajet ili hadis kazani ili objavljeni povodom određenog slučaja, ali su pritom upotrijebljena jezička sredstva općeg značenja, onda važi kriterijum generalnog značenja upotrijebljenih termina.

Prema tome, koji god musliman dođe u kontakt sa inovacijom koju je u islamsku praksu uveo pobožan alim, neka je slobodno prakticira. Sve inovacije koje su u skladu sa Kur’anom i Hadisom opravdane su ovim hadisom.

Ovaj je hadis poslužio za veliki broj inovacija i on ostaje da ih opravdava i da potiče na nove. Neki “alimi” tvrde kako je sve što je inovirano nakon Poslanika a.s. uzrok zablude. Njihove tvrdnje nemaju uporišta, jer su u direktnoj koliziji sa ovim Poslanikovim hadisom i praksom ashaba i sljedbenika ashaba.

Primjer korisne inovacije pruža nam Jahja Ibn Ja’mer, koji je u mushafi-šerif ugradio tačke iznad i ispod određenih arapskih slova Kur’ana. Prvobitno je Objava bila zapisivana i čuvana bez ovih tačaka koje su danas redovna praksa u arapskom alfabetu. Npr. slovo B ب pisano je bez tačke ispod, slovo T ت bez tačaka iznad i tako redom.

Cjelokupan tekst Kur’ani kerima  bio je ispisivan bez ovih tačaka. Dodavanje tačaka obavljeno je po preseljenju Poslanika a.s. na Bolji svijet.
Jahja Ibn Ja’mer prvi je u praksu uveo upotrebu tačaka. On je bio jedan od uzornih tabi’ina (sljebenika ashaba). Ova njegova intervencija je opravdana i pohvaljena hadsiom koji je predmet našeg priloga. Kada su se ashabi susreli sa ovom inovacijom, niko se od njih nije usprotivio i rekao: Uradio si nešto što Poslanik a.s. nije uradio za svoga života. Naprotiv, i oni su sami koristili i odobravali ovu inovaciju, jer se pokazala opravdanom i korsinom za Ummet.

Ashabi nisu dodavali tačke iz ulemi poznatog razloga, koji leži u mudrosti da je Poslanik a.s. dobijao Objavu sa različitim načinima učenja. Ashabi nisu željeli da stavljanjem tačaka “zalede” jedno određeno čitanje Kur’ana. Danas su, međutim, sve vrste kiraeta tačno i precizno ispisane i tako sačuvane od miješanja i zaborava.

Kada je korist ove inovacije Jahjaa Ibn Ja’mera postala očita, ashabi su je odobrili šutnjom. Bilo je to doba kada su mnogi muslimani nearapskoga porijekla počeli prihvatati Islam. Za mnoge od njih bi učenje Kur’ana bez tačaka bio uzrok činjenju grešaka i predstavljao bi im veliku poteškoću. Da bi olakšao, ovaj tabiin se poslužio inovacijom.

Oni koji lažno tvrde da je sve što nije učinio Poslanik a.s. lično, inovacija koja vodi zabludi, trebalo bi da najprije uklone sve tačke iz svih primjeraka Kur’ana u njegovom arapskom originalu prije nego lažno nastave optuživati muslimane za druge inovacije. Nije nikada zabilježeno da je neko tražio da se uklone tačke iz teksta Kur’ani Kerima, niti je iko ikada ovu inovaciju proglasio zabludom.

Oni koji negiraju korisne inovacije u Islamu (Vehabije), a čiji učitelji potiču iz Nedžda u današnjoj S. Arabiji treba da znaju za još jedan hadis koji bilježi i Buharija:

“Iz Nedžda će dolaziti spletke i nemiri”- kaže Muhammed a.s.

Mi ovdje možemo navesti još podosta primjera korisnih inovacija koje su velikani nauke o Hadisu jednoglasno odobrili. Tako su upravo muhaddisi uveli u praksu nešto što nije bilo poznato za vrijeme Poslanika a.s. i ashaba.
Uveli su u praksu sesije na kojima se je znalo okupiti i do 30,000 ljubitelja Hadisa. Tu bi se čitali hadisi sa imenima prenosilaca sve do Poslanika a.s. Na ovim sesijama prisutni bi se pridržavali pravila koje bi alimi uspostavljali. Ovakvu metodologiju nije koristio ni Poslanik a.s. i ni jedan od četverice pravednih halifa, ni Ebu Se’id El Hudri, ni Abdullah Ibn Mes’ud, ni Abdullah ibn Abbas, ni Ebu Hurejre.  Uprkos tome, muhaddisi su se jednoglasno složili da je to bila jedna od korisnih inovacija i s velikim ushićenjem su je spominjali u svojim djelima. Prije svih, to su učinili Ebu Amr Ibn Es-Salah u svojoj Mukaddimi i El-Hafiz Es-Sujuti u djelu Tedribur-Ravi. Oni koji i dalje tvrde da je ovo inovacija koja vodi zabludi za sebe paradokslano tvrde  da su strucnjaci u Hadisu. Iz ovog primjera samo jasno proizlazi da je islamska ulema sa većinom muslimana na jednoj, a da su oni na drugoj strani.

Imam Šafija smatra da postoje dvije vrste inovacija

Pitamo se na osnovu čega ova samozvana “ulema” zabranjuje ovu pojavu ako je već oni sami ne prakticiraju. Nama je sada bjelodano jasno da sve što je inovirano i u skladu je sa Kur’anom i Hadisom i Idžmaom klasificira se kao dobra inovacija. Imam Šafija smatra da postoje dvije vrste inovacija: jedna je inovacija upute, a druga inovacija zablude. On je rekao da je ono što je u suglasju sa Kur’anom, hadisom, idžmaom i riječima ashaba – inovacija upute, a da je ona koja je u suprotnosti sa njima – inovacija zablude.

Onaj ko zna za ovo, pravilno će razumjeti ovaj hadis:

“وكلُّ بدعةٍ ضلالةٌ” “Ve kullu bid’atin dalaletun”-“Svaka inovacija je zabluda”

Poslanik a.s. je rekao: “Svaka inovacija je zabluda.” On je ovdje mislio na inovacije koje su u suprotnosti sa Kur’anom, Hadisom, Idžmaom i riječima ashaba. Ovo je pravilno razumijevanje ovog hadisa, jer Poslanik a.s. je rekao i ovaj hadis: “Onaj koji uvede dobru stvar u Islam, imaće nagradu…
Oba hadisa su sahih. Jedan prenosi Et-Tirmizi a drugi Muslim. Ni jedan od ova dva hadisa nije dozvoljeno negirati. Potrebno je samo uskladiti njihova značenja i poruke, kao što je to za nas učinio imam Šafija. Imam Šafija se smatra jednim od najvećih autoriteta i njegovu definiciju dobre i loše inovacije slijedili su i slijede ne samo muslimanske mase nego i cjelokupna naša ulema do današnjih dana, među kojima su: Imam Bejheki, Imam Nevevi, Izzuddin Ibn Abdus-Selam, Hafiz Ibn Hadžer El-Eskalani i mnogi drugi.

Ovakvu klasifikaciju imama Šafije podržavaju još dva hadisa. Prvi prenose i Buharija i Muslim: 

“Men ahdese fi emrina haza ma lejse minhu fehuve reddun.”

“Ko god u nasu vjeru uvede nešto što joj ne pripada, to se odbija.”

Ovo znači da se inovacija mora dovesti u vezu sa duhom Islama, uprotivnom se odbacuje.

Drugi hadis glasi: 

“Men amile amelen lejse alejhi emruna fehuve reddun.”

“Ko uvede u praksu nešto što je u kontradikciji sa našom vjerom, to se odbacuje.”

Značenja oba hadisa, kada se uporede sa hadisom koji smo citirali na početku ovog rada, upućuju na zaključak da je uvođenje u vjeru onog što nije u kontradikciji sa Kur’anom i Hadisom dozvoljeno, pohvalno i preporučeno, pod uvjetom da je korisno.


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s