Shvatanje i ponašanje

jesus.jpgZaista hvala pripada Allahu, Njega hvalimo i od Njega pomoć i oprost tražimo.

Utječemo se Allahu, od zla nas samih i od naših loših djela. Koga Allah dž.š. uputi niko

ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi nema mu upućivača. Svjedočim

da nema boga sem Allaha, Jedinog, koji nema saučesnika, i svjedočim da je Muhammed

Njegov rob i poslanik.

Salavat donosimo na sve Allahove poslanike, od Adema a.s. do Muhammeda s.a.v.s.

Neka je Allahova milost na sve iskrene vjernike i vjernice.

Cijenjena i poštovana braćo……

Čovjek se  ponaša prema svome shvatanju i ubjeđenju.

Ponašanje čovjeka je vezano za njegova shvatanja i njegova saznanja.

Kada hoćemo da pomognemo čovjeku, da ne čini nemoralna i neljudska djela, potrebno je da prvo promijenimo njegova shvatanja i ubjeđenja.

Ovo nije nimali lahko i jednostavno. Promjeniti čovjeka da drugim očima vidi svijet oko sebe, znači podučiti ga drugačije živi i da se drugačije, ljepše, ponaša.

Svi se mi ponašamo onako kako smo shvatili svoju ulogu u ovome životu.

Vjernici dolaze posjećuju džamije,ibadete i javno i tajno čine, čuvaju se grijeha itd.  jer je vjerničko shvatanje da ima i postoji Bog koji će nas pitati za naše postupke.

Oni koji griješe, koji ne ispunjavaju svoje obaveze prema Bogu, imaju pogrešno viđenje i shvatanje svoje uloge na ovome svijetu. Njihova svijest o postojanju Allah je slaba.

Ne mogu da shvatim da čovjek može tvrditi da vjeruje u Boga, a da se ponaša neodgovorno, da konstantno čini iste grijehe……..?!

Takve treba  postepeno podučavati i postepeno mijenjati njihovo shvatanje i ubjeđenje.

Prva stvar koju  treba objasniti i dokazati ljudima je da postoji Bog.

Ne smije biti sumnje u postojanje Boga.

Kada se promjeni shvatanje i ubjeđenje da postoji Bog, kada čovjek iskreno vjeruje u postojanje Boga onda je lahko promjeniti sva druga čovjekova shvatanja i ubjeđenja a samim time i njegove postupke.

Ali, ako je vjerovanje u postojanje Boga slabo, nedovoljno jako i nedovoljno iskreno, onda takve osobe teško primaju obavezu da izvršavanja Allahovih naređenja i teško ostavljaju ono što je Allah zabranio.

Muhammed a.s. je prvih  godina poslanstve sve napore ulagao da promjeni pogrešno vjerovanje Kurejšija, pogrešna shvatanja i ubjeđenja, a tek kasnije ih podučavao obavezama i dužnostima te zabranama i grijesima.

Tako ajeti koji su objavljeni u Mekkanskom dijelu poslanstva uglavnom govore o vjerovanju, a u ajetima koji su objavljeni u Medini se uglavnom navode propisi.

Pitam se zbog čega se naš narod ponaša ovako kako se ponaša?

U čemu je problem? Ima li vjere i koliko?

Pitam se koliko se iskreno vjeruje u postojanje Boga?

Braćo znajte da bez imana, bez vjerovanja u postojanje Boga Allaha, nema  ulaska u Džennet.

Postoji mnogo stvari koje vode u Džennet, ali znajte da se ne odnose na svakoga ko ih čini.

Brojni su ajeti i vjerodostojni hadisi, u kojima se spominju djela koja su uzrok da

njihov počinilac, Allahovom dobrotom, uđe u Džennet.

Međutim, to ne znači da ta djela, onom ko ih čini, garantuju ulazak u Džennet, bez razlike kakvo mu je vjerovanje.

U Džennet neće ući niko do mu’min, vjernik iskrenog vjerovanja u postojanje Boga Allaha dž.š.

Kada bi neko od kafira ili mušrika činio ta djela, ili neka od njih, koja počinioca uvode u Džennet, to mu ne bi koristilo, niti bi ga uvelo u Džennet, jer u njegovom srcu nema iskrenog vjerovanja u postojanje Boga Allaha dž.š.

Uzvišeni Allah kaže:

a Tebi, i onima prije Tebe objavljeno je: ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.” (Ez-Zumer, 65.)

Također, Uzvišeni o kafirima (nevjernicima) kaže:

„Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili, i u prah i pepeo ih pretvoriti.“ (El-Furkan, 23.)

 

Znači uzalud im sva dobra djela, ako nisu imali iskrenog vjerovanja u postojanje Boga Allah dž.š.

Znajte braćo da postoje određeni uvjeti da bi neko dobro djelo bilo primljeno kod Allaha dž.š.

Allah Kaže u Kur’anu:

7. onaj Ko bude uradio koliko trun dobra – vidjece ga,

8. a onaj Ko bude uradio koliko trun zla – vidjece ga.

Vidjet će dobra djela i vjernici i nevjernici samo što nevjernici od njih neće imati nikakvu korist, kako u predhodnom ajetu Allah kaže u pepo će im njihova dobra djela pretvoriti.

Zbog toga je prvi i nezaobilazni šart (uvjet) za primanje bilo kojeg dobrog

djela je nijet, u ime koga se čini, da li u ime Boga ili u ime nečega drugog.

Poslanik Muhammed a.s. kaže:

„Innemel ‘eamelu binijjeti we innema likullimri-imaneva.

„Zaista se djela vrednuju prema namjerama i zaista će svaki čovjek dobiti ono što je naumio svojim djelom, “ (Buharija, Muslim)

Da bi neko učinio dobro djelo u ime Boga mora vjerovati u postojanje Boga, jer ako ne vjeruje u postojanje Boga kako može činiti dobra djela u ime Boga u kojeg ne vjeruje da postoji?!

Što se tiče drugog šarta (uvjeta), koji treba obavezno ispuniti da bi dobro djelo bilo

primljeno kod Uzvišenog Allaha  je ihlas (iskrenost), tj.

da onaj koji radi neko dobro djelo obavezan je da time namjerava,cilja na  Allahovo zadovoljstvo, a ne na to da bi drugi o njemu pričali kako je dobar.

Poslanika s.a.v.s.:

“Zaista Uzvišeni Allah ne prima nikakvo djelo, osim ako je urađeno sa

ihlasom (iskreno) i ako se njime želi Allahovo zadovoljstvo.

(bilježi ga Nesaija,Sahihul-džami‘, 1856)

Znači, bez iskrenog vjerovanja da postoji Allah, uzalud su dobra djela.

Neki kažu: kako da vjerujemo u ono što ne vidimo, pa ne vidimo ni vazduh ali vjerujemo i znamo da postoji, isto tako mi vjerujemo i znamo da Allah postoji iako Ga ne vidimo.

Došao jedan beduin Allahovom poslaniku i pita poslanika:

Kako znamo da postoji Allah, kakv imamo dokaz?

Kaže njemu poslanik:

Vidiš ovu balegu tu u pijesku, to je dokaz da je tu bila deva,

vidiš li ove otiske ljudskih nogu, to je dokaz da je tu bio čovjek,

a  ova zemlja ,i sunce i mjesec i zvjezde, to je dokaz da ih je postavila neka viša sila tu gdje jesu, a to Allah dž.š.

To je bilo dovoljno tom beduinu da više nikada nije posumnjao da ima i postoji Bog.

Pogrešno je razmišljati o Allahu, jer će mo se uvijek tu izgubiti, zaplesti se, jer Allah nije ničemu sličan, treba razmišljati o onome što je Allah stvori oko nas, i tu će mo najlakše naći dokaze da On postoji.

O Allahu znamo ono što je On za sebe rekao u Kur’anu opisujući sebe kroz svoja svojstva(sifate) i lijepa imena (esma-ul husna).

Cijenjena braćo, radimo na izgradnji svoga vjerovanja u postojanje Boga, tražimo što više dokaza u sebi i oko sebe, razmišljajući o svemu onome što je Allah stvorio.

Neki se plaše da razmišljaju jer znaju da će naići na mnogo dokaza da postoji Bog a to dalje vodi do promjene u životu i načinu življenja.

Molim Allah dž.š. da naše vjerovanje ojača, da nam oprosti naše slabosti i primi naša dobra djela. AMIN

Samir ef.Čekić