Tri naredbe i tri zabrane

vg.jpgHvala i zahvala Gospodaru uzvišenome Allahu dž.š., neka je salavat i selam na najboljeg učitelja Muhammeda a.s.. Neka salavat i selam na ehlil bejt i ashabe.
Cijenjena braćo!
Džuma je ukras petka, a hutba prilika da se upute poruke zajedništva i dobra.
Jedna hatibska poruka je zbog svoje važnosti svim hatibima zajednička: to je poruka izrečena u ajetu kojim se završava hutba, a uče ga svi hatibi na džumi petkom prije samog farza a neposredno prije silaska sa mimbera, a glasi:
إِنَّ اللّهَ يَأْمُرُ بِالْعَدْلِ وَالإِحْسَانِ وَإِيتَاء ذِي الْقُرْبَى وَيَنْهَى عَنِ الْفَحْشَاء
وَالْمُنكَرِ وَالْبَغْيِ يَعِظُكُمْ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ
„Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje“ (Kur’an, 16. sura – Nahl, 90. ajet).
Poslanik i Božiji miljenik Muhammed a.s. je rekao da je petak najbolji dan u kojem se sunce rađa. To je dan džume, dan kada se muslimani okupe u džamijama, zbiju svoje redove i tako se podsjete da samo zajedno mogu uspjeti. Džamijski safovi potiskuju naše međusobne razlike i uče nas da smo samo ljudi Božija stvorenja koja se međusobno razlikuju samo po bogobojaznosti.
U ovom kur’anskom ajetu sadržane su tri Allahove naredbe i tri zabrane.
Vjernicima je naređeno:
– poštivanje tuđih prava,
-lijepo postupanje prema svakome
-i briga o rodbini,
a zabranjeni su im :
-razvrat,
-zlo
-i nepravda.
Ukoliko bismo ove tri naredbe i tri zabrane željeli objediniti u jedan imperativ, u jednu obavezu, rekli bismo da Allah dž.š. od nas traži društvenu odgovornost.
Allah dž.š. od svakog od nas traži da, u skladu sa svojim položajem u društvu, brine o zajednici, odnosno o drugim ljudima i njihovim pravima. Briga o zajednici nije ničija isključiva obaveza, nego je svaki pojedinac, u svom domenu, dužan brinuti se o tome.
Braćo riječ „musliman“ u jednini je spomenuta samo dvaput u Kur’anu, a riječ „muslimani“ u množini čak četrdeset puta, ne govori li to dovoljno o pažnji koju Allah dž.š. poklanja zajednici?
U tom smislu treba razumjeti i riječi našeg poslanika koji kaže: „Onaj ko se ne brine o stanju muslimana, taj joj i ne pripada“.
Kao što nema jake zajednice bez jakih pojedinaca, isto tako nema ni snažnih pojedinaca bez zdrave i snažne zajednice.
Ako smo sebični, i ako ne vodimo računa o okruženju i o općem dobru, sigurno ne možemo uspjeti ni kao pojedinci.
Komentatori Kur’ana navode kazivanje da je melek po Allahovoj zapovijedi sa uništavanjem jednog naroda započeo od najpobožnijeg među njima, jer isti ništa nije pokušao kako bi izmijenio stanje u svom narodu, nije molio za njihov, već samo za svoj spas i sreću.
Drugim riječima, vjernik ne može biti dobar ako se pasivno odnosi prema svojoj sredini. Štaviše, nivo našeg društvenog angažmana za opće ciljeve zajednice je mjerilo naše vjere, shodno hadisu u kojem Poslanik kaže: „Najbolji čovjek je onaj ko je najkorisniji svojoj zajednici, a najgori onaj ko šteti“

Prema tome, svako od nas treba se brinuti ne samo o sebi, nego i o zajednice i zajedničkim interesima. Neki od naših zajedničkih interesa su:
-očuvanje vjere,
-imati imama kao predvodnika u džematu
-imati uredna mezarja
-imati čistu prirodu( tj.ne bacati smeće)
-imati dobru i kvalitetnu vodu a ne zagađenju,
-imati dobre puteve,
-imati školu i ambulantu itd.
Kad god se vjernici udruže oko zajedničkog dobra, mogu se nadati uspjehu i Božijoj pomoći, bez obzira koliko se taj cilj u početku izgledao neostvariv.
Allah na poručuje:
Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili“ (Nahl, 97).
Braćo, Vrijeme je neprocjeniva Božija blagodat koja nam je povjerena kako bismo je iskorisitili u pokornosti Uzvišenom Stvoritelju. Vrijeme teče i mi ne možemo utjecati na njega. Sve što je prošlo – daleko je, i ne može se vratiti, a sve što dolazi – blizu je, i ne može se izbjeći. Vrijeme je nenadoknadivo, pa ga treba koristiti čineći dobra djela kako nam ne bi uzalud prolazilo.
Uzvišeni Allah kaže u suri Asr:
“Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.” (El-Asr, 1-4.)

Alejhisselam nas u hadisu upozorava da će svako od nas kada stane pred svoga Stvoritelja, biti posebno pitan za četiri Božije blagodati:
• za život u šta ga je potrošio; tj. vrijeme kako je iskoristi,
• za mladost kako ju je proveo;
• za imetak kako ga je stekao i u šta ga je potrošio i
• za znanje da li je po njemu postupao i radio.

Božiji poslanik nas također savjetuje sljedećim savjetima:
Iskoristi pet blagodati prije nego što dođe pet iskušenja:
– mladost prije starosti,
– zdravlje prije bolesti,
– bogatstvo prije siromaštva,
– slobodno vrijeme prije zauzetosti i
– život prije smrti.”

U dobro poznatom ajetu Allah dž.š. kaže da smo stvoreni radi ibadeta, pa stoga pravilno provesti vrijeme znači provesti ga u ibadetu.
Međutim, ovdje treba potcrtati da sve što čovjek čini radi Allahovog zadovoljstva, što je korisno pojedincu i zajednici, u širem smislu, spada u ibadet.

Stoga pravilno potrošeno vrijeme nije samo ono vrijeme koje smo potrošili klanjajući ili posteći ili učeći Kur’ana ili subhanajući.
Pravilno potrošeno vrijeme je svako vrijeme koje ne traćimo u besposlici, nego ga trošimo na pošteni rad i sve druge aktivnosti koje su korisne kako za pojedinca tako i za zajednicu ali koje se ne suprotstavljaju šerijatu, koje nisu haram.

Molim Allah da nas učini od onih koji će biti primjer i uzor drugima u dobru.
Molim Allah da nam sačuva sve ono što imamo i volimo, i molim Allah da nam podari sve ono što nemamo a želimo da imamo, a prije svega mi želimo Allahovu Milost i oprost grijeha, jer samo je On taj koji nam može oprostiti grijehe.
AMIN