2. Dželaluddin Muhamemmed Rumijj- MEVLANA

Posted on Updated on

preuzmiKaravana putnika je prošla kroz kapije Belha. Dželaluddin je na trenutak zastao. Okrenuo se i pogledao iza leđa. Iako nije znao zbog čega napuštaju rodni grad, nešto mu je govorilo da će morati ostaviti život u ovom gradu, gdje su nekada živjeli svi njegovi preci. Neki neobičan osjećaj je obuzimao njegovo srce. Nije znao gdje će ga odvesti sudbina, koja ga je odvojila od doma, prijatelja i rodbine.

Jedino što ga je u svemu tome tješilo bila je ljubav prema ocu i vjera da je sve ono što čini ispravno i utemeljeno na osloncu na Boga.  Razgovor sa ocem je teški trenutak napuštanja domovine, gdje je proveo bezbrižno djetinjstvo puno radosti, mira i uzbuđenja, činio lakim i prihvatljivijim. Pored oca i porodice, koja ga je pratila na ovom putovanju, sa njima je krenuo i jedan broj vjernih učenika i murida Behau Veleda. Međutim, Mevlanin učitelj Sejjid Burhanuddin Tirmizi nije bio sa njima, jer je otputovao  u Transoksaniju. Nakon  toga trinaestogodišnji Dželaluddin više nije imao drugog učitelja i škole do očeve ljubavi i pažnje. Na putovanju je jedino  čitanje zbirki poezije i proze i slušanje očevih razgovora sa saputnicima činilo njegovu sponu sa svijetom nauke.

Karavana muhadžira iz Belha, noseći sa sobom strah od napada Mongola i rata, je stigla u Nišapur, najzapadniji grad Horasana. Behau Veled je u ovom gradu imao veliki broj prijatelja te stoga je bio prinuđen da se malo zadrži. Nišapur je u to vrijeme bio jedan od istaknutih islamskih kulturnih i naučnih centara u kojem je živio veliki broj znamenitih islamskih velikana. Nišapur je za trinaestogodišnjeg Dželaluddina zračio nekom posebnom duhovnošću. Sjećanje na šejha Abu Seida Abu Hejra i njegova predavanja i druženja sa muridima, sjećanje na Abu Hamida Gazalija, Omera Hajama i sve ono što je ranije čuo o ovom veličanstvenom gradu, sve je to na neki način Nišapur činilo tajanstvenim i magičnim.

Prolazak kroz četvrti grada i posmatranje džamija, medresa i bazara je za mladog Dželaluddina bilo poput iščitavanja biografija velikana, koji su za njega predstavljali uzor i primjer kako treba voliti Allaha dž.š. Posljednje sjećanje koje se urezalo u svijest Mevlane bio je susret sa Feriduddinom Atarom, velikih mistikom i sufijskim pjesnikom. Šejh Atar je na njega ostavio prijatan i blagoslovljen uticaj. Susretu Behau Veleda i šejh Atara prisustvovao je i Dželaludin, koji je pomno slušao njihov razgovor o zanosu susreta sa Bogom, uzbuđenju zbog posjete Kabi i želji da se susretnu sa Božijim odabranicima.

Dželaluddin Mevlana je mirno ali pomno pratio dugi razgovor ove dvojice arifa u vezi istaknutih šejhova i sufijske poezije. Atar je bio iznenađen Mevlaninim duhovnim i intelektualnim nazorima tako da je pohvalio njegovu misaonu dubinu i retoričnost. Atar je shvatio da on nikada neće biti običan vaiz, niti  običan arif.

On je vjerovao da će Dželaluddin Rumi Mevlana biti poseban i drugačiji od ostalih ljudi. Zbog toga je Behau Veledu rekao da će njegov sin ubrzo “zapaliti” svijet i da će uzdrmati sve sljedbenike tarikata.  Nakon toga je mladom Mevlani poklonuo jedan primjerak svog djela “Asrar nama”. Za Dželaluddina je ovaj poklon predstavljao nebeski dar, kao što je to bila Senaijeva “Ilahi nama”, koju mu je darovao učitelj Burhanuddin Tirmizi. Ova knjiga predstavlja sažetak mističke mudrosti i spoznaje na putu ka Uzvišenom Bogu.

Današnju emisiju ćemo nastaviti prezentacijom nekoliko vijesti vezanih za obilježavanje godine Dželaluddina Rumija Mevlane.

Na sto osamdeset i petoj sjednici Izvršnog vijeća UNESCO-a, na prijedlog Irana, Afganistana, Turske i Egipta, usvojen je ceremonijal dodjeljivanja “Mevlanina medalja”. Naime, na osamstotoj godišnjici rođenja Dželaluddina Rumija UNESCO će stručnjacima za Mevlanu i njegova djela dodijeliti spomenutu medalju. Odlučeno je da se za 2007. godinu, na datum obilježavanja osamstote godišnjice rođenja Mevlane, pripremi ova medalja, a što je prihvaćeno od većine članica Izvršnog vijeća UNESCO-a.

Izvršno vijeće UNESCO-a je razmotrilo Mevlanin život, djelo, svjetonazor i misli i istaklo da ovaj velikan  pripada cijelom čovječanstvu. Stoga je ovo vijeće na sebe preuzelo obavezu izrade spomenute medalje, koja bi trebala podstaketi što veći broj istraživača i znanstvenika da se bave izučavanjem i širenjem Mevlaninih misli i ideja.

U tekstu, koji je usvojen od Izvršnog vijeća UNESCO-a stoji:

“S obzirom da je osamstota godišnjica rođenja Dželaluddina Muhameda Belhija Rumija zabilježena na listi UNESCO-vih svećanosti i s obzirom da nazori, djela i misli Mevlane, u skladu sa ciljevima UNESCO-a, udahnjuju duhovni mir, radost i spoznaju Boga i s uvjerenjem da će izrada ovakve medalje od strane UNESCO-a u čast Mevlane naići na odobravanje naučne zajednice i svih ljudi svijeta UNESCO zvanično usvaja ovaj prijedlog”.

Nedavno je jedan španski istraživač i naučnik prvi put preveo Mevlanine pjesme na španki jezik sačuvavši njihovu metriku i melodičnost. Doktor Havijer Sančez, stručnjak za istočnjačku muziku i član Visokog vijeća za naučna istraživanja u Španiji,  je prošle sedmice u Madridu pred novinarima objavio ovu vijest i rekao:

“Objavljivanje ove zbirke će pomoći španskim čitaocima da se pored upoznavanja sa život i djelom jednog od najvećih iranskih i svjetskih mislilaca upoznaju i sa metrikom i melodijom njegovih pjesama.”

On napominje:

” U ovom prijevodu je poštovana rima, metrika i prozodija perzijske poezije tako da  je u prijevodu očuvana originalna melodija i ritam.

Sančez ističe:

“Za razumijevanje jedne pjesme potrebno je u prijevodu pored sadržaja uzeti u obzir metriku i pjesničku formu, kao što je mesnevija ili gazel, jer je, u vrijeme dok je  skladao pjesmu, pjesnik dio svojih emocija unio u metriku te pjesme.”

Ovaj istaknuti španski istraživač i univerzitetski profesor se uglavnom bavi predavanjem turske muzike i poezije. On je nadavno objavio  jedinstvenu zbirku pravila i zakonitosti istočnjačke muzike i poezije na polju turskog, perzijskog i indijskog jezika i književnosti. Profesor Sančez veoma dobro poznaje i arapski jezik. On je istakao da se punih trinaest godina bavi ovim poslom. Dio njegovih radova i istraživanja se nalazi na internetu na španskom jeziku.

Jedan od njegovih najvažnijih projekata jeste ubacivanje metrike perzijske poezije  i melodije iranskih muzičkih instrumenata u kompjuter s ciljem očuvanja originalnosti i mogućnosti detaljnijih i preciznijih istraživanja na polju istočnjačke književnosti. Profesor Sančez je, također, izjavio:
“Ja veoma volim perzijsku poeziju i istočnjačku muziku”. On je, također, ukazao na razlike između perzijske i španske poezije i rekao da još nije poznato kakav će prijem njegova knjiga imati kod čitalaca. Sančez je na kraju rekao da je njegov prijevod Mevlaninih pjesama završen i da je knjiga trenutno u fazi obrade i u pripremi za štampu.

Dugotrajno putovanje sa karavanom je za Dželaluddina predstavljalo veliko iskustvo puno uzbuđenja i zanimljivih događaja.  Prašnjavi drumovi, kule u magli i čarobne doline su nosile mladog Mevlanu u neki duhovni i transcedentni svijet.  Tokom putovanja Dželaluddin je razgovarao sa ocem i s njegovim muridima. On je tom prilikom učio stvari koje u školi nikada ne bi mogao čuti.  Slušajući razgovore svojih saputnika upoznao se sa neobičnim i zanimljivim pričama, ljubavnim poemama i nepoznatim osjećajima i razmišljanjima.

Karavana muhadžira iz Belha je stigla do kapija Bagdada.  Bagdad je u to vrijeme u nevinim očima Dželaluddina predstavljao najsigurnije mjesto na svijetu. Abasidski halifa Nasiruddin Billahi, koji je već četrdeset godina vladao ovim gradom, je pokušavao povratiti stari sjaj Bagdada iz hiljadu i jedne noći. On je sagradio veliki broj veličanstvenih građevina, škola, džamija i hanikaha te na taj način bar za neko vrijeme povratio mir i red u ovaj drevni grad. Prividni mir je ovaj grad pretvorio u veličanstvenu prijestonicu islamskog ummeta, prepunu bogatstva i svakojakih užitaka.

 Istovremeno s dolaskom putničke karavane iz Belha, ili možda malo nakon toga, iz pravca Horasana su, također,  mnogobrojne karavane stigle u Bagdad. Oni su sa sobom donijeli strah od Mongola. Veliki broj izbjeglica iz Horasana i masa onih koji su se vratili s hadža, a koji su ostali bez nade da će se vratiti u domovinu, su ovaj veliki i prostrani grad učinili krcatim i nepristupačnim za život.  Saputnici Behau Veleda su se odmah nakon dolaska u Bagdad smjestili u karavansaraje i iznajmljene kuće.

Šejh Šihabuddin Omer Suhraverdi, čim je saznao da je Behau Veled sa porodicom došao u Bagdad, je otišao da ga dočeka i da mu izrazi toplu dobrodošlicu.  Predložio mu je da se smjesti u jedan od gradskih hanikaha.  Behau Veled nije prihvatio ovaj prijedlog, nego je, u skladu sa običajem alima i fakiha koji prebivanje u hanikahu ne smatraju dostojnim svoga položaja, izabrao jednu od gradskih škola za smještaj.

Život u vjerskoj školi je za Dželaluddina predstavljao ostvarenje jedne od največih životnih želja.  Iako su Belh i Nišapur spadali među najvažnije kulturne i naučne centre islamskog svijeta i u njima se nalazio veliki broj škola, no Mevlana nije nikada iskusio atmosferu i život unutar njih. Mevlana nije išao u školu u Belhu zbog toga što je u to vrijeme bio veoma mlad, a u Nišapuru su se zadržali jako malo.

 Dželaluddin Mevlana se u Bagdadu  prvi put upoznao sa školom i atmosferom koja vlada tamo.  Arapski jezik je u to vrijeme u vjerskim školama bio jezik učenika i predavača, a Mevlana je jako slabo znao taj jezik. Pokušavao je s ono malo znanja koje je imao da učestvuje u raspravama i da razumijeva njihove riječi i misli. Nalazeći se unutar produhovljenog prostora vjerske škole Mevlana je bolje mogao shvatiti ljubav koju je njegov otac gajio prema takvim sredinama.

U nastaku ćemo prezentirati nekoliko vijesti u vezi godine Dželaludina Rumija Mevlane i aktivnosti koje se poduzimaju s tim u vezi.

 Objavljen je prijevod Mesnevije, najvažnijeg i najpoznatijeg Mevlaninog djela, na uzbekistanski jezik. Ovo je prvi prijevod Mevlaninog djela na ovaj jezik. Naime, ovaj prijevod će biti objavljen u prijestonici Uzbekistana Taškendu. Prevođenje je trajalo tri godine i predviđeno je da se objavi na godišnjicu obilježavanja Godine Dželaluddina Rumija Mevlane.  Ovaj prijevod će biti objavljen od strane međunarodne izdavačke kuće “El Huda”, koja djeluje pri Organizaciji za islamsku kulturu i odnose, i uz saradnju jednog Uzbekistanskog izdavača.

Prema riječima direktora ove izdavačke kuće:

“Ovaj prijevod je pripremljen na zahtijev i molbu mnogobrojnih ljubitelja perzijskog jezika i književnosti u Uzbekistanu, koji dugi niz godina ovo djelo čitaju na engleskom jeziku. Ovo je prvi direktni prijevod jednog perzijskog teksta na uzbekistanski jezik.”

U Istanbulu je izdavačka kuća Lamur objavila “Leksikon Mevlane” autora Abdullatifa Erdogana. Spomenuti leksikon ima dvjesto osamdeset i sedam stranica. Iranski ataše za kuturu u Istanbulu navodi da knjiga počinje uvodom u kojem autor govori o vrijednosti i značaju Mesnevije u islamskoj književnosti i značaju ovog leksikona za prezentaciju i tumačenje Mevlanine filozofije.

 Autor u uvodu tvrdi da je ovo djelo u potpunosti vezano za Mesneviju Dželaluddina Rumija Mevlane i da je on nastojao ostati vjeran Mevlaninom govoru.  Odabrane riječi, izrazi i složenice su poredane po abecednom redu, onako kako dolaze u samoj Mesneviji.

Na kraju knjige se nalazi završni dio u kojem autor govori o nekim svećanostima vezanim za Mevlanu, kao što su Šabe arus i o Mevlaninim stavovima u vezi života i smrti. Knjiga završava manjim riječnikom u kojem je prezentirano značenje nekih riječi iz Mesnevije. Pisac ovog leksikona je pored prijevoda Mesnevije, kojeg je načinio Veled Čelebi, koristio i druge izvore, koji su navedeni u indeksu.

Što se tiče kritike ovog djela treba reći da je Erdogan koristeći prijevod Mesnevije napisao djelo u kojem nije korišten naučni metod prilikom koncipiranja ovakvih djela.  Bolje bi bilo da je autor ovog djela analizirao i komentirao riječi i izraze iz Mesnevije u skladu sa njihovim jezičkim i irfanskim značenjem i da je nakon toga ukazao na značenje koje je sam Mevlana htio prenijeti na čitaoce.

Anand Murti Goroma, poznati indijski izvođač tradicionalne i duhovne muzike,  je nadavno objavio novi album pjesama Dželaluddina Rumija Mevlane pod naslovom “Ljubav na vrhuncu”. Prema izvještaju iranske novinske agencije Goroma je na ovom albumu recitirao četiri Mevlanine pjesme. On vjeruje da Mevlanine pjesme imaju neku posebnu privlačnost i da su njegovi munadžati i razgovori sa Bogom poznati širom Indije i cijelog svijeta. Ovaj album se sastoji iz četiri dijela. U jednom od dijelova korišteni su iranski tradicionalni instrumenti, kao što je naj. U drugim dijelovima se više koristi digitalna muzika i digitalni muzički instrumenti i bas gitara.

Anand Murti Goroma je u Indiji veoma poznat zbog svojih duhovnih govora i  objavljivanja nekoliko albuma na polju mistične i irfanske muzike.  

Šejh Šihabuddin Omer Suhraverdi je bio veoma obradovan dolaskom Behau Veleda i njegovih prijatelja u Bagdad. On je danima odlazio kod Mevlaninog oca kom prilikom su oni satima razgovarali na perzijskom jeziku. Kada je mladi Dželaluddin vidio kako šejh Suhraverdi sa njegovim ocem razgovara na perzijski jezik prema njemu je osjetio posebne simpatije. No, kada je od oca čuo da je Suhraverdi Perzijanac i da je rođen negdje u okolini Zendžana te da čak piše poeziju na perzijskom jeziku, njegova ljubav ka ovom velikom šejhu je postala još jača.

Suhraverdi je tokom razgovora sa Behau Veledom od njega tražio da drži vazove i predavanja za putnike, hadžije i derviše iz Horasana, koji su u to vrijeme u velikom broju bili prisutni u Bagdadu. S obzirom da Behau Veled duži vremenski period, otkako je krenuo na put iz Belha do Bagdada, nije imao priliku da sa bavi ovim aktivnostima, veoma lahko je prihvatio Suhraverdijev prijedlog.

Odmah nakon toga Behau Veled je otpočeo sa predavanjima i vazovima u Bagdadu. Masa naroda i prisustvo velikog broja posjetilaca na ovim predavanjima su podsjećali Dželaluddina i Behau Veledove učenike na vrijeme kada su živjeli u Iranu i kada su Behau Veledova predavanja bila jako posjećena.

Kada je šejh Šihbuddin Omer Suhraverdi vidio u kojem broju ljudi dolaze na Behau Veledova predavanja preporučio mu je da ode u Anadoliju.

U to vrijeme je Alauddin Kejkobad, jedan od anadolskih seldžučkih sultana, vladao tom teritorijom tokom čije je vladavine Anadolija postala kulturni centar u kojem se razvijao perzijski jezik i književnost.

Dželaluddin je već tada, slušajući mnogobrojne vijesti o napadima Mongola na Belh i Horasan, shvatio da se više neće moći vratiti u rodni grad zbog čega je bio veoma tužan. S druge strane, bio je obradovan zbog toga što idu u zemlju gdje se koristi perzijski jezik i veoma zahvalan zbog toga što im je šejh Suhraverdi prepručio da tamo otputuju.

 

Život u Bagdadu je za Behau Veledovu porodicu bio veoma težak. Ponovo su krenuli na put. Putovanje je za četrnaestogodišnjeg Mevlanu predstavljalo najbolji izvor stjecanja znanja o životu. Jedno vrijeme su proveli u Siriji da bi se nakon obavljanja hadža Behau Veled, u skladu sa običajima tog vremena i potrebama posla, selio iz jednog u drugi grad držeći predavanja. Na kraju se zaputio u područje istočnog dijela male Azije gdje je bio raširen perzijski jezik.

Boravak u različitim gradovima je Dželaluddinu omogućio da se bolje upozna sa arapskim jezikom i književnošću i naukama koje su se u to vrijeme izučavale u vjerskim školama.Nakon dugotrajnih  neprekidnih putovanja Behau Veledova porodica se nastanila u gradu Larande, odnosno u današnjem Karamanu. Nakon svih tih godina lutanja i putovanja Larande je bio veoma pogodna sredina za predavanja Mevlaninog oca.  Vladar ovog grada, koji je bio namjesnik sultana Alauddina Kejkobada, je veoma toplo prihvatio Behau Veleda i njegovu porodicu kom prilikom je jednu od gradskih škola dao njemu na raspolaganje. Larande je bio veoma lijep grad u kojem se nalazi veliki broj bizantijskih i grčkih antičkih spomenika.  Prijatni ljudi i ugodna atmosfera su za Behau Veleda, koji je u to vrijeme bio prilično star, predstavljali veoma pogodnu sredinu za predavanje i druge aktivnosti.

Vjerski učenjaci i neki istaknuti ljudi u Konji su  Behau Veledu preporučili da ode na sultanov dvor. No, on nije prihvatio taj poziv zbog mnogobrojnih obaveza oko vođenja škole i predavanja tako da je ostao u Larandeu.

 

Cijenjeni slušaoci, u nastavku slijedi par vijesti vezano za obilježavanje ”Godine Dželaluddina Mevlane Rumija”:

Veliki iranski orkestar “Sunce” na čelu sa kompozitorom Medžidom Derakšanijem je petog decembra, povodom godišnjice smrti Dželaluddina Rumija, u Jelisejskoj palati u Francuskoj održao  koncert. Prema izvještaju novinske agencije ISNA, ovaj koncert je pod nazivom ” Od Šemsa do Šemsa” organiziran  od strane iranskog predstavništva za kulturu u Francuskoj. Tokom koncerta izvedene su neke kompozicije koje su nastale na Mevlaninim pjesmama. Ovaj istaknuti iranski orkestar je tom prilikom održao specijalni program za francusku publiku. Također, tokom ovog programa francuski režiser i stručnjak za Mevlanu je održao predavanje na temu ”Mevlana, veliki iranski mistik”. Spomenuta agencija navodi da će se isti koncert održati i u sjedištu UNESCO-a.  Treba spomenuti da je prije toga u sjedištu UNESCO-a održana predstava “Uskrsnuće ljubavi”, koja je nastala na temelju Mevlanine “Najname” u režiji Husejna Musafira Astanea.

 

Simpozij “Poslanik sunca” je održan tokom tekućeg mjeseca povodom obilježavanja godišnjice Šemsa Tabrizija. Institut za promicanje misli i irfana Dželaluddina Rumija Mevlane  je u suradnji sa Asocijacijom za nauku na fakultetu za književnost na Teheranskom univerzitetu organizirao spomenuti simpozij povodom godišnjice susreta Šemsa Tabrizija i Dželaluddina Mevlane. Na ovom simpoziju su doktor Teufik Subhani, istaknuti stručnjak za Dželaluddina Rumija i profesor na Teheranskom univerzitetu i doktor Abedi održali prigodno predavanje.

Četrdeset iranskih istaknutih pjesnika će na dan obilježavanja godišnjice smrti velikog iranskog pjesnika Dželaluddina Rumija Mevlane otputovai u turski grad Konju. Prema izvještaju novinske agencije “Mehr” u Konju će otputovati neki od najistaknutijih savremenih iranskih pjesnika kao što su Abduldžabar Kakai,  Sabir Imami, Rahmet Hakipur,  Abdureza Rezainija, Abas Beratipur, Ebulkasim Husejndžani, Murteza Nurbahš, Reza Ismaili, Alireza Behrami i drugi. Ovu posjetu je upriličio Ured za muziku i poeziju pri Ministarstvu za kulturu i širenje islama. Uspostavljanje veza i saradnje između iranskih i turskih književnika i pjesnika, diskutiranje sa muslimanskim pjesnicima u regionu na temu formiranja Centra za islamsku književnost u cilju pružanja podrške muslimanskim pjesnicima širom svijeta i prezentacije savremene iranske književnosti široj svjetskoj javnosti, predstavljaju neke od ciljeva ove posjete. 

Radža Sejjid Muzaffarali, poznati indijski režiser, je pozvan  u Katar da razgovara oko investiranja i snimanja multijezičnog filma o Dželaluddinu Rumiju, koji bi koštao najmanje dvadeset i dva miliona dolara. Govoreći o ovom projektu predstavnik Instituta za kulturnu baštinu Irana istaknuo je sljedeće:

” Radža Sejjid Muzaffarali, poznati indijski režiser, namjerava uz podršku katarske vlade  povodom osamstote godišnjice rođenja velikog iranskog pjesnika i mistika Mevlane Dželaluddina Rumija napraviti film na nekoliko jezika pod naslovom “Mevlana, vatra egzistencije” u skladu sa svjetskim standardima.”

Ovaj veliki indijski režiser je drugog oktobra posjetio Katar kom prilikom je razgovarao o pravljenju spomenutog filma na nekoliko svjetskih jezika kao što su engleski, arapski, urdu,  perzijski i nekoliko evropskih jezika.

 Muzaffarali je povodom te posjete za katarski list Times Gulf dao izjavu u kojoj je istakao:

“Ukoliko uspijem iskoristiti potencijale svjetske kinematografije za realizaciju ovako velike humane misije ovaj fim će u Kataru i Indiji napraviti velike promjene.”

Prema njegovim riječima projekat pravljenja filma o Mevlani, koji trenutno slovi za najvećeg i najčitanijeg  pjesnika u svijetu, bi koštao oko dvadeset i dva miliona dolara.

“Trenutno razmatramo mogućnosti Katara da formiramo jednu svjetsku Indo- Katarsku kinematografiju. Možda će ovaj film biti robni projekat na tom planu. Film “Mevlana, vatra egzstencije” ima taj potencijal da privuće gledatelje širom svijeta, posebice u Evropi i Americi. Kao konzekvenca ovaj film može predstavljati most između istoka i zapada”, dodao je on.

Muzaffarali je zajedno sa Kebirom Helminskijem napisao scenarij za ovaj film.  Snimanje filma će se jednim dijelom obaviti u Indiji, a drugim u Turskoj. Ovaj dio posla će obaviti Vitorio Storaro, koji je poznat po filmu “Posljednji imperator”.  Indijska vlada je također objavila da će finansijski učestvovati u spomenutom projektu.

Po mišljenju ovog indijskog režisera idealno će biti da se film završi prije kraja 2007. godine, koju je UNESCO proglasio ”Godinom Dželaluddina Rumija Mevlane”.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s