1.Dželaluddin Muhamemmed Rumijj- MEVLANA

Posted on

preuzmiUNESCO je 2007. godinu proglasio godinom Dželaluddina Muhamemmeda Rumija poznatog po imenu Mevlana. Naime, naredne godine se obilježava osam stotina godina od rođenja ovog velikog i značajnog iranskog pjesnika. S tim u vezi, širom svijeta se već od sada održavaju različiti događaji i festivali u znak rođenja ovog Mevlane.

Prevođenje Mevlaninih djela, održavanje mnogobrojnih konferencija, snimanje filmova o životu Dželaluddina Rumija i pokretanje desetina drugih aktivnosti u Francuskoj, Iranu, Turskoj, Njemačkoj, Americi, Velikoj Britaniji, Indiji i širom svijeta govori koliki je značaj ovog velikog pjesnika i mislioca Irana.

List Gardijan je nedavno u jednom od svojih članaka objavio:

“Nevjerovatno je da nakon 11. septembra, Bin Ladena i sukoba civilizacija ni jedan američki i evropski pjesnik kao što su Robert Frost, Robert Soul, Valas Stivens ili pak Šekspir, Homer, Dante, nisu ponijeli oreol najčitanijeg američkog pjesnika, nego je to, začudo,  učinio jedan klasični islamski teolog po imenu Mevlana, koji je prije nekoliko stoljeća poučavao i širio islam”.

U saopćenju  koje je UNESCO objavio povodom proglašavanja 2007. godine godinom Dželaluddina Rumija Mevlane stoji:

“UNESCO smatra da velike ličnosti na polju kulture, nauke i književnosti ne pripadaju jednom narodu, kulturi ili naciji, nego čitavom čovječanstvu. Cilj održavanja ovih programa jeste predstavljanje i obilježavanje ličnosti koje su odigrale značajnu ulogu  u stvaranju i obogaćivanju ljudske kulture i civilizacije i ovo je svojevrstan poziv svim zemljama svijeta da se uključe u dijalog, zajedništvo i saradnju u cilju uspostavljanja razumijevanja među kulturama i širenja mira”.

Danas su oči svijeta uprte ka Rumiju i njegovim pjesmama. Postavlja se pitanje zašto i zbog čega njegove pjesme i nakon nekoliko stoljeća nisu izgubile značaj i životnost za čitaoce, nego naprotiv  svakim danom postaju sve omijenije i sve više se čitaju  ?

List Gardijan piše da je prijevod Rumijevih pjesama, koje je načinio Kolmen Barks, prodat u više od pola miliona primjeraka širom svijeta i da su njegove pjesme prevedene na sve važnije jezike svijeta. Mada u nekim zemljama tiraž knjiga ne prelazi više od deset hiljada primjeraka Rumijevi prijevodi daleko nadmašuju te cifre.

Dželaluddin Muhammed poznat kao Mevlana ili Rumi je veliki iranski pjesnik i mistik iz trinaestog stoljeća. On je sin Behau Veleda poznatog govornika, učenjaka i mistika iz Belha. Mevlana je odrastao u okrilju oca, koji je za njega predstavljao brižnog odgajatelja i mudrog  učitelja.

Nakon učestalih napada Mongola na iransku granicu, širenja straha od njihove invazije, razaranja gradova, masakriranja ljudi, a također i sve veće diktature i tiranije sultana Muhammeda Horazmšaha veliki broj iranskih učenjaka i velikana biva prinuđen da napusti ognjište.  Mevlanin otac Behau Veled je, također, bio jedan od onih koji je sa svojom porodicom i tri stotine drugih  saputnika napustio rodni grad i zaputio se u pravcu Sirije i Hidžaza u namjeri da obavi hadž.

Mevlanina porodica je nakon kraćeg zadržavanja u Nišapuru, Bagdadu, Siriji i Hidžazu otišla u maloazijski grad Larande da bi se nakon toga skrasila u Konji, gdje su se trajno i nastanili.

Mevlana je učio nauke pred ocem, njegovim istaknutim učenicima i poznatim alimima tog vremena tako da je nakon smrti oca preuzeo njegovu poziciju u Konji. On je bio izuzetno vješt govornik i predavač, s obzirom na veliki dijapazon znanja, pjesnički talenat i bogat narativni potencijal. Mevlana je na taj način oko sebe okupio veliki broj učenika i murida. Njegova djela “Fihi ma fihi” i “Medžalisu seb’e” predstavljaju plod njegovih govora i predavanja.  Mesnevija i Divani Šems predstavljaju njegova poetska djela.  Mevlana je umro petog džumadel uhra 672. godine po hidžri u šezdeset i sedmoj godini života u Konji.

Povodom obilježavanja godine Mevlane i u cilju predstavljanja ovog velikog mislioca svijetu za vas smo pripremili ciklus emisija u kojem ćemo vas upoznati sa ovim velikanom, razmatrati poeziju i analizirati njegove misli. Pored toga u svakoj od narednih emisija upoznavat ćemo vas sa najnovijim informacijama vezano za obilježavanje Mevlanine godine i poduzimanje aktivnosti širom svijeta u cilju iskazivanja počasti ovom velikanu svijeta.

Mevlana je zbog svoje Mesnevije poznat kao pripovjedač. On uz pomoć velikog broja priča prezentira svoje misli, ideje i učenja.  evlana je utkao najdublja i najsnažnija mistična iskustva i ideje u prekrasne priče Mesnevije i ostavio ih u nasljeđe ljubiteljima irfana, mistike i istine.

 S obzirom na važnost i značaj Mevlaninih djela i vjersko-mističnih učenja u svakoj od narednih emisija ćemo vas upoznati sa jednom od njegovih priča. Naravno, ukratko ćemo i komentirati poruke koje su pretočene u te priče.

Profesor Abdulhusejn Zarinkub je knjigu” Stepenica po stepenica do susreta s Bogom” posvetio životu Dželaluddina Rumija Mevlane. Profesor Zarinkub kaže:

“Činjenica je da je, pored toga što su njegova učenja protkana uzvišenim idejama i pretočena u poeziju Mesnevije i Divana gazela, njegov život, također, od samo djetinjstva bio u nekom duhovnom uspinjanju prožet poezijom, koju nije opjevao  nego ju je iskusio, realizirao i doveo do kraja. Po mom mišljenju, bez razumijevanja ove neispjevane pjesme odnosno njegovog života i bez razumijevanja motiva koji su ga tokom dugog niza godina vodili ka jednom duhovnom cilju i uspinjanju nije moguće razumjeti neobično jedinstvo i sklad između njegovog života i njegove poezije”

Ogromna masa ljudi je zatvorila put. Sultanul ulema je polahko silazio s minbera.  Žamor prisutnih i uzastopna pitanja mladiča su mu onemogućili kretanje, no on je nestrpljivo čekao da dođe kući kako bi klanjao namaz, pomolio se Stvoritelju i poslušao šaputanje malog Dželaluddina.

 Dželaluddin Muhammed je za njega bio ovapločenje svih nada i želja. Mada je sa drugom ženom imao još djece, no prema Dželaludinu Muhammedu, čija je majka bila Bibi Alavi iz porodice uglednih i čestitih alima, se odnosio drugačije, pa čak ga je, zbog velike ljubavi i pažnje koju je ka njemu gajio, nazivao “gospodar kuće”.

Teškom mukom je uspio pronaći put i ispred svih zaputiti se kući. Već duže vrijeme nije mogao podnositi izbivanje iz kuće i teško je podnosio zulum i nepravdu vladara. Kuća je za njega bila sigurno utočište, gdje se mogao posvetiti duhovnom uspinjanju i mističnim iskustvima. Konstantno je mislio o Allahu i neprekidno je izgovarao Božije ime.

Sultanul ulema je unutar svoje kuće konstantno osluškivao svoje duhovno srce i razmišljao o duhovnom svijetu. On je taj način života i razmišljanja, svojim ponašanjem i govorom, prenio i na petogodišnjeg Dželaluddina. Mladi Dželaluddin je poput oca bio neprekidno utopljen u duhovna razmišljanja.  On je odrastao u jednoj vjerskoj i duhovnoj atmosferi a njegova izrazito jaka mašta ga je svakim danom sve više utapala u mistična iskustva. Svi događaji i pojave ponaosob su ga na svoj način povezivali sa kur’anskim ajetima ili sa nekim od Božijih znakova. Zov molitve ukućana ga je nosio u svijetli i čisti svijet metafizičkog.  Kurban bajram, klanjanje namaza povodom tog događaja i pokazivanje kurbana su ga podsjećali na Božiju kuću i obilazak oko nje. Zanos, koji ga je obuzimao u danima tokom polovine mjeseca redžeba, a koje su ljudi nazivali “praznik spasenja” i kada se svjetinja više posvećivala ibadetu i vjerskim obredima, je njegovo malo srce ispunjavao ogromnom radošću i zadovoljstvom. Jutarnji ibadet tokom mjeseca Ramazana je ispunjavao njegovu dušu zanosom posta. Mevlana je i izvan mjeseca Ramazana često postio.

Sejjid Burhanuddin Tirmizi, mudri i blagi učitelj Dželaluddina koji je predstavljao jednog od najstaknutijih prijatelja i murida njegovog oca, ga je također podsticao da se posveti duhovnim iskustvima. Prirodno je bilo da Dželaluddin Muhammed sa ovakvim ocem i učiteljem danonoćno plovi u duhovnim i mističnim iskustvima.

Sultanul ulema je izvan kuće provodio uglavnom  raspravljao i prepirao se sa  dvorskom ulemom.  On je bio vjerski pravnik, predavač i govornik tako da je većinu svog vremena provodio razmatrajući vjerske i pravne propise i u poučavanju drugih.  Zbog posla kojim se bavio odnosno predavanja i držanja govora bio je prinuđen da obilazi većinu gradova u različitim dijelovima Horasana, Transoksanie i Turkestana. Njegovi vazovi i predavanja su bili jako posjećeni  S obzirom na atmosferu predavanja njegovi časovi su bili izrazito zanimljivi za učenike. Oštar jezik Sultanul ulema prilikom izlaganja i održavanja predavanja je uznemiravao licemjere gdje god da su bili i bilo koju funkciju da su obnašali. Zbog toga je, gdje god da je išao, pored velikog broja ljubitelja i simpatizera njegovih predavanja uvijek bio okružen i velikim brojem neprijatelja i protivnika. Dželaluddin Muhammed je od ranog djetinjstva gajio duhovni i mistični pogled na svijet. Proširujući svoje znanstvene vidike veoma brzo se upoznao sa različitostima koje postoje između određenih skupina. Zabrinjavale su ga različitosti koje su postojale između djece siromaha i bogataša, kako u odijevanju tako i u ponašanju.

Dželaluddin je išao u mekteb i zajedno sa ostalom djecom učio Kur’an i hadis i upoznao sa sa osnovama vjerskih nauka. Njega su narodne i dječije priče, pune mašte i elemenata narodne kulture i foklora, a koje je učio na ulici od druge djece i starijih ljudi, više privlačile od mektebskih predavanja. Dželaluddin je zbog čestog očevog seljenja iz jednog grada u drugi veoma brzo iskusio život izvan kuće.

Izvan kuće njegov glavni učitelj je bio život. Na putu između kuće i mekteba posmatrao je ponašanje žena i muškaraca na ulicama i bazarima. Zanimao ga je njihov život, svađe i prijateljstva, tuga i radost. U kući ga je otac poučavao svetosti i čistoti doma i načinu života. Otac je ka njemu gajio neizmjernu ljubav.

Sultanul ulema ga je poučio da izvan i iznad svega treba tražiti samo Boga i da sa zanosom i radošću klanja namaz, koji predstavlja susret sa Bogom.  Mladi Dželaluddin je između dječjeg namaza i dove iskusio ljepotu mističnog plača punog zanosa i bliskosti.  Često je postio i većinu vremena je posvećivao čitanju i razmišljanju, čak je u dječjim igrama, poput odraslog čovjeka, razmišljao o tajnama i simbolima igre.

Priču ćemo nastaviti malo kasnije, no sada ćemo prenijeti jednu vijest  vezano za Mevlanu i obilježavanje njegove godine.

Povodom imenovanja 2007. godine godinom Dželaluddina Rumija Mevlane na tržište će izaći novi CD Mevlanine Mesnevije na četiri jezika. Ovaj CD, koji je napravljen od strane Centra za kompjuterska istraživanja islamskih znanosti, će izaći na tržište tačno na datum obilježavanja osamstote godišnjice rođenja Dželaludina Rumija Mevlane odnosno 2007. godine.

S obzirom na svjetski značaj ličnosti Mevlane i također mjesto koje uživa njegova Mesnevija u islamskim znanostima Centar za kompjutrska istraživanja islamskih nauka je odlučio da napravi jedan ovako značajan multimedijski program.

Prvi primjerak ovog programa je napravljen prije tri godine kada je naišao na veliko interesovanje ljubitelja iranske kulture i Mevlane kako u Iranu, tako i u Evropi. S obzirom na jako dobar prijem ovog programa njegovi kreatori su odlučili napraviti novi primjerak, koji će imati više mogućnosti i prednosti. Na ovom CD-u se nalazi sedam prijevoda Mesnevije na nekoliko svjetskih jezika i to dva prijevoda na arapski jezik, dva na engleski, dva na turski i jedan na francuski.  Također, na ovom CD-u se nalazi deset kompletnih poznatih komentara Mesnevije. Što se tiče drugih prednosti ovog programa uspostavljenja je konekcija između stihova Mesnevije i kur’askih ajeta i hadisa. Istraživači i ljubitelji Mevlane će na ovaj način veoma lahko moći obaviti istraživanje na tom planu.  Spomenuti program posjeduje veliki broj tematskih, pojmovnih i drugih vrsta indeksa, tražilicu, rasprave na polju književnih tema i Mevlaninu bibliografiju.

U dijelu pod nazivom “galerija” nalaze se filmovi, slike i opće informacije o Mevlani.

Zanimljivo je reći da je u pravljenju i izradi ovog kompjuterskog programa učestvovalo više od dvadeset istraživača i stručnjaka za Perzijski jezik i književnost kao što su Kerim Zemani, Tufik Subhani, Mirdželal Kazazi i drugi.

Tom prilikom smo rekli da je Mevlana u očevoj kući odrastao u jednoj duhovnoj atmosferi proživljavajući razna mistička i transcendentalna iskustva.  Mevlanin otac Behau Veled, u Belhu  to vrijeme poznat kao “Sultanul ulema”, je bio izuzetan i vješt hatib i govornik. On je tokom svojih vazova i govora kritizirao vladavinu sultana Muhammeda Horazmšaha zbog zuluma i nepravde koju je nanosio običnim ljudima. Njegove uzastopne kritike su izazvale nezadovoljsvto kod sultana i njegove svite što suprotivnici Mevlaninog oca iskoristili kako bi izvršili pritisak na njega i nanijeli mu što više problema i muka na čitavoj teritoriji gdje je vladao sultan Muhammed Horazmšah. Tadašnja vlast u Belhu je smatrala da su poklonici i simpatizeri Behau Veleda i njegovih predavanja velika opasnost za čitavu monarhiju. Istovremeno, teritorija koju je u svojim rukama držao sultan Muhammed Horazmšah, posebno u području Samarkanda, Buhare i u okolini rijeke Džejhun, je bila u veoma teškoj i nestabilnosj situaciji.

 

Smrću sultana Horazma Alauddina Takeša na prijesto dolazi njegovo sin Muhammed.Sultan Muhammed je, poput oca, bio izuzetno pohlepan i ohol tako da je nastavio osvajačku politiku oca i nastavio tamo gdje je on započeo vodeći mnogobrojne ratove i suzbijajući protivnike i ustanike na čitavoj teritorije svoje imperije. S obzirom na prostranost i širinu teritorije koju je sultan Muhammed držao u svojim rukama kontrola na cijeloj terotoriji je bila gotovo nemoguća stvar. Glavna stvar o kojoj se govorilo na teritoriji horazmšahovske  imperije jeste bio rat. Rat sultana protiv Hataijan, rat protiv bagdadskog halife, rat protiv Turaka, rat u Kašgaru i diljem ostalih susjednih područja.

Susjedni vladari su strahovali napada vojske sultana Muhammeda tako da su nestale mnoge vladarske porodice.  S druge strane, skori napad Mongola je svakodnevno izazivao strah kod ljudi a vijest o dolasku mogolskog kana je lagano dolazila iz istočnih dijelova što je postepeno izazivalo strah i zabrinutost kod sultanama Muhammeda Horazmšaha.

Nakon što je Muhammed Horazmšah osvojio teritoriju Gurhana Hataija, čime je horazmijska imperija došla u susjedstvo sa teritorijom Džingiz kana, strah od ovog divljen, nevjerničkog i krvoločnog plemena se još više osjećao. Glas o Džingiy kanu je širio neku neobjašnjivu zabrinutost i strah na teritoriji čitave Transoksanije i Horasana.

Sultan Muhammed Horazmšah je čitavu terotoriju tadašnje Transoksanije i Turkestana zavio u crno. Dugi niz godina tim područjima je neprastano krv proljevana.  Rijeke su bile pune paljevina, krvi, blata i leševa ljudi i životinja. Putnici koji bi naveće zanoćili u svojim crnim šatorima ujutro bi ih pronalazili pored ugašenih vatri ovijene pustinjskim vjetrom. Prostrana polja i livade pored puteva su neprastano gorili u plamenu.Povremeno bi ispod pustinjskog pijeska provirivale gomile razbacanih kostiju. Pripadnici regularne vojske ili samostalni ratnici su po gradovima pravili haos kom prilikom su pljačkali i rušili bazare, karavansaraje i ostale zgrade u gradu.

 Prognani i zbjegli Turci i Tadžici su na zapovjed sulatana Muhammeda Horazmšaha premješteni iz područja Čač i Fargane u zapadne dijelove horazmijkse imperije, a njihovi gradovi su porušeni kako ne bi pali u ruke neprijatelja. Ništa manje narod nije mrzio vojsku sultana Horazmšaha, koja je pljačkala i ubijala, nego što je mrzio i prezirao strašnu mongolsku vojsku.  Sultanovi ratnici, koje su uglavnom sačinjavali Konkolski Turci iz kog plemena je potjecala majka sultana Muhammeda Turkan Hatun, su neprestano napdali na gradove, sela, pa čak i na usamnjene pastire. Tokom dvadesetjednogodišnje diktatorske vladavine sultana Muhammeda Horazmšaha čitava teritorija njegove imperije je bila izložena nedaćama, ratovima i nemirima.

Gotovo sva vlast u zemlji je bila u rukama sultanove majke Turkan hatun i njenih nesposobnih saradnika. Upravo ovakva vladavina je dovela do napada i rušenja Mongola. Do sultana Muhammeda Horazmšaha je stigla vijest o dolasku mongolskih trgovaca, koji su nosili prijateljsku poruku Džingiz kana a koja je upučena preko Džingizovog vazala Gajer kana, vladara Atrara i rođaka Turkan Hatun.  Sultan Muhammed Horazmšah, koji je čuo neke glasine o špijunskim ativnostima ovih trgovaca, naređuje vojsci da pobiju i opljačkaju sve trgovce, kojih je bilo oko četiri stotine osoba. Sultan je na taj način okrenuo neukrotivi i pakleni bijes Džingiz kana protiv Irana i stanovnika ove zemlje.

Sultan Muhammed Horazmšah, mada je imao ogromnu vojsku, nije se ni trenutka suprotstavio navali Mongola, nego je pobjegao istog trenutka. Samarkand i Buhara su porušeni a njihovi stanovnici masakrirani.  Stanovnici Gorgandža i Belha su u potpunosti istrijebljeni a Nišapur je sravljen do temelja. Strah sultana Muhammeda od navale Mongola i suprotstavljanja krvoločnim napadima Džingizove vojske je olakšao osvajanje teritorije Irana. Sultan Muhammed Horazmšah je nakon napada Mongola uvidio da je njegova moć bila prividna. Na ovaj način se opasnost nadvila nad teriorijom cijelog Irana. Na teritoriji na kojoj indiktator kao štro je sultan Muhammed Horazmšah nije bio siguran jasno je da Behau Veled i njegovi prijatelji, koji su imali problema s alokalnim vlastodršcima, pa čak i sa samim sultanom, nisu mogli biti mirni i sigurni.

 Behau Veled je stoga bio prunuđen da napusti rodni grad svojih predaka.  On je, zajedno sa trinaestogodišnjim Dželaluddinom  i svim ostalim članovima porodice i prijateljima, napustio teritoriju Horazmšaha u namjeri da obavi hadž. 

Program ćemo nastaviti sa nekoliko vijesti vezano za obilježavanje osamstote godišnjice od smrti Dželaluddina Mevlane i proglašavanja 2007. godine njegovom godinom. Prva vijest je vezana za seminara koji će se održati u rodnom gradu Mevlane odnosno u Belhu, koji se sada nalazi u Afganistanu.  Ambasador Afganistanau UNESCO-u Muhammed Zahir Aziz još nije precizirao datum održavanja ovog seminara. No, rekao je da je imao susret sa ambasadorima Irana i Turske u sjedištu UNESCO-a i da je tom prilikom potvrđeno održavanje navedenog seminara. Na seminaru će se razmatrati različite dimenzije života, djela i svjetonazora ovog velikog svjetskog pjesnika i mistika.

Druga vijest je vezana za bugarske orijentaliste. Naime, orijentalisti i stručnjaci za Mevlanu u ovoj zemlji su, nakon proglašavanja 2007. godine godinom Džlaluddina Mevlane, održali simpozijum o životu i djelu ovog velikana svijeta. Na spomenutom simpozijumu su bugarski istraživači, naučnici i intelektualci raspravljali i govorili o nekim novim dimenzijama života i djela Dželaluddina Mevlane.  Ovaj simpozijum je održan u glavnom gradu Bugarske Sofiji uz saradnju iranskog atašea za kulturu u toj zemlji i Bugarske akademije za filozofiju.

15 januara naredne godien u glavnom gradu Turkmenistana Eškabadu će također biti održan simpozijum poseđen Dželaluddinu Muhammedu Mevlani.  Život Mevlane i njegova pozicija u svjetskoj književnosti, uticaj Mevlane na pjesnika iza sebe,  Mevlana i njegova uloga u današnje svijetu, Mevlanin pogled na svijet, estetika i humanizam u njegovim djelima predstavljaju samo neke teme koje će biti razmatrane na tom simpozijumu.  Ovaj simpozijum je organizovan od strane iranskog atašea za kulturu u Turkmenistanu i nekoliko tamošnjih univerziteta.

Naredna vijest je vezana za muziku.

Poznati iranski kompozitori i muzičari će također povodom osamstote godišnjice rođenja Dželaludina Rumija Mevlane imati pune ruke posla. Naime, većina iranskih umjetnika će povodom obilježavanja ove godišnjice gostovati širom svijeta.

Istaknuti iranski pjevač tradicionalne muzike Šahram Nazeri će povodom obilježavanja ceremonijala pod nazivom “Šabe arus” otputovati u Konju, turski grad gdje se nalazi Mevlanino turbe. Spomenuti program u trajanju od četiri dana će se održati pod pokroviteljstvo iranskog atašea za kulturu u Turskoj. Nakon toga, Nazeri će otputovati u Njujork gdje će gostovati dva dana.  Ovaj program je organizovala ” Azijska asocijacija” u Americi. U programu će učestvovati veliki broj intelektualaca i eksperata svjetskog glasa kao što je Kolmen Barks, prevodilac i interpretator Mevlanin pjesama na engleski jezik.  Davud Azadi, koji je prije par mjeseci održao koncert u jednoj od londonskih crkava, namjerava u novembru održati isti koncert u Torontu.  Azad, također, namjerava povodom obilježavanje osamstote godišnjice smrti Mevlane naredne godine u Turskoj održati koncert izvesti muzički komad pod nazivom “Šemsov divan i Bah” i još par drugih komada. Također, iranska grupa izvođača tradicionalne muzike “Kamkaran” putuje na svećanost u London povodom ove godišnjice.  Stanovnici južnih evropskih zemalja će slušati izvedbu drugog iranskog izvođača po imenu Alireza Kurbani. Naime, on će gostovati u Španiji i Francuskoj. Njegov koncert će se održati početkom mjeseca decembra tekuće godine i trjat će šest dana.  Kurbani namjerava povodom obilježavanja Mevlenine godišnjice interpretirati pet muzičkih komada nastalih na mevlaninoj poeziji.  Istovremeno s održavanjem mnogobrojnih koncerata iranskih muzičara širom svijeta u Iranu je objavljen konkurs za skladanje muzike o ovom velikanu. Ovaj konkurs je raspisao “Dom muzike” Irana uz saradnju instituta za širenje misli i irfana Dželaluddina Rumija Mevlane. Oni su pozvali sve iranske kompozitore da naprave muzičke kompozicije i komade u vezi ovog velikog iranskog pjensika i mistika. Svi kompozitori mogu do maja naredne godine dostaviti svoje kompozicije “Domu Muzike” u Iranu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s