Nuh a.s.

Posted on

Samir ef. Čekić
Samir ef. Čekić

Hiljadu godina nakon smrti Adema a.s. ljudi su bili u tevhidu vjerovali su u jednog Boga. Uprkos tome cinili su mnoga zla. Bilo je medu njima dobrih Allahovih robova, Ljudi su ih voljeli, postovali i bili bliski sa njima, ali, opet, cinili su losa djela. Bas kao i danas. Srest ces nekoga kako hvali ulemu i dobre ljude, ali on sam grijesi.
U komentaru ajeta: I govore: “Nikako bozanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napustajte!” (Nuh, 23.)
Buharija biljezi od Ibn Abbasa da je rekao: “To su imena dobrih ljudi iz naroda Nuhovog, koji su zivjeli prije nego je poslan Nuh a.s. Kad pomrijese ti dobri ljudi, sejtan nagovori njihove sunarodnjake: Postavite na mjestu, gdje su oni sjedili i Ijude podsticali na cinjenje dobra, neki znak – kamen – i nazovite taj kamen njihovim imenom. Kako ih ne biste zaboravili i kako bi vas to stalno podsjecalo na ono sto su vam oni govorili i na njihovo dobro.
Tako i uradise. Ovo je Vuddov kamen, ovo Suvaov i tako redom. Postavise kamenje, ali ih nisu obozavali, samo da tako stoje.
Kad pomrije generacija koja je znala pricu o kamenju, dodze druga generacija kojoj ta prica nije bila poznata, pocese ih dodirivati, bericeta radi, nesta iluma – znanja i vremenom ih pocese obozavati.
Ibn Abbas kaze: “Arapi su kasnije od naroda Nuhovog naslijedili obozavanje kipova.”
Prosiri se sirk – mnogobostvo i posta osnova tako da na zemlji nije bilo nijednog muvehida – covjeka koji je vjerovao u jednog Boga, svi su bili kafiri, osim Nuha a.s.
Nuh je bio sin Lamita ibn Mutosalih ibn Idris. Idris a.s. je bio otac njegovog djeda. Ljudi su tada bili dugovjecni. Zivjeli su stotinama godina. Sam Nuh a.s. je zivio vise od hiljadu godina.
U takvim uvjetima je poslan Nuh a.s. koji je bio resul – vjerovjesnik.
Buhari od Ibn Abbasa biljezi da je Resulullah s.a.v.s.rekao: “Izmedzu Adema i Nuha je bilo deset stoljeca (1 OOOgodina) svi su bili u tevhidu, zatim se prosirio sirk. ”
Dosao je Nuh a.s. i ulozio velicanstven trud u pozivanju ljudi Allahu dz.s.
Allah dz.s.u Kur’ani-Kerimu kaze:
Mi smo poslali Nuha narodu njegovu: “Opominji narod svoj prije nego sto ga stigne patnja nesnosna!”
“O narode moj” – govorio je on “ja vas otvoreno opominjem: ‘Allahu se klanjajte i Njega se bojte i meni poslusni budite,
On ce vam grijehe vase oprostiti i u zivotu vas do odredenog casa ostaviti, a kada Allahov odredeni cas dode, zaista se nece, nekaznate, odgoditi.'” (Nuh, 1.-5.)
Ulozio je ogroman trud pozivajuci ih: Kod kuce, na putu, tajno, javno, pojedinacno, skupno, danju, nocu i tako dévêt stotina i pedeset godina!
On rece: “Gospodaru moj, ja sam narod svoj i nocu i danju, doista, pozivao,ali ga je pozivanje moje jos vise udaljilo.
I kad god sam ih pozivao da im oprostis, prste su svoje u usi stavljali i haljinama svojim se pokrivali – bili su uporni i pretjerano oholi.
Zatim, ja sam ih otvoreno pozivao,
a onda sam im javno objavljivao i u povjerenju im saputao,
i govorio: ‘Trazite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prasta;
On ce vam kisu obilnu slati
i pomoci ce vas imanjima i sinovima, i dat ce vam basée, i rijeke cevamdati.
sta vam je, zasto se Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?!
Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio,
i na njima Mjesec svjetlim dao, a Sunce svjetiljkom ucinio?
Allah vas od zemlje poput bilja stvara,
zatim vas u nju vraca i iz nje ce vas sigurno izvesti.
Allah vam je Zemlju ucinio ravnom,
da biste po njoj hodali putevima prostranim.1” (Nuh, 5.-20.)
Hajr od imana nije samo na ahiretu, vidimo da i na dunjaluku dolazi mnogostruko dobro koje je tezultat vjerovanja.
Zasto ne postujete Allaha koji vas od kapi sjemena stvori?
Sta vam je, zasto se Aliahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?! (Nuh,13.-14.)
U to vrijeme Nuhovim. narodom je vladao vladar nevjernik – kafir. Naredi svima da ne slusaju Nuha, da se s njim ne druze i da ne napustaju obozavanje kipova. Narod Nuhov je ostavio Nuha, a slijedio vladara. Otuda Nuhove rijeci:
Nuh rece: “Gospodaru moj, oni mené ne slusaju i povode se za onima cije bogatstvo i djeca samo njihovu propast uvecavaju.”
(Nuh, 21.)
. . . i spletke velike snuju. (Nuh, 22.)
Spletke kojima guse i prikrivaju Istinu. Posebno spletke vezane za zapovijedi da se Nuh ne slusa.
Nuh a.s. ih je, i pored toga, pozivao.
Kralj uvidje kako su svi oni koji slijede Nuha a.s. siromasni. Spominje se da je Nuhovih sljedbenika bilo svega deset, najvise osamdeset ljudi za 950 godina.
Kralj se posluzi cudnom varkom. Ponudi Nuhu: Dozvolit cemo ti da pozivas, i dozvolit cemo Ijudima da te saslusaju, ali pod jednim uvjetom, a to je: otjeraj tu sirotinju, slabe i prezrene od sebe. Mi smo velikani, ne dolikuje nam sijelo sa fukarom. Mi imamo posebno mjesto. Ako zelis nas, otjeraj one tamo!
Glavesine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekose: “Koliko mi vidimo, ti si covjek kao i mi, a vidimo da te bez ikakva razmisljanja slijede samo oni koji su niko i nista medu nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, stavise, mislirno da ste lazljivci.”
“O narode moj” -govorio je on “da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesnistvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas siiimo da to protiv volje vase priznate?
O narode moj! Za ovo ja od vas ne trazim blaga, Allah ce mené nagraditi. I ja necu otjerati vjernike, oni ce pred Gospodara svoga izici; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna.
O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bih ja otjerao njih? Zasto se ne urazumite?
Ja vam ne kazem: ‘U mené su Allahove riznice’ -niti: ‘Meni je poznata buducnost’ -niti kazem: ‘Ja sam melek’, * a ne govorim ni o onima koje vase oci s prezirom gledaju: ‘Allah im nikakvo dobro nece dati’ -ta Allah dobro zna sta je u dusama njihovim -jer bi se tada ogrijesio'”.
“O Nuhu”, ‘ rekose oni “ti si zelio da se s narna raspravljas i dugo si raspravljao. Daj neka se ostvari ono sto nam prijetis, ako istinu govoris!”
“To ce vam uciniti samo Allah ako bude htio” -rece on -, “i vi necete moc umaci.” (Hud, 27. -33.
“Dosta rasprave,” rekose, “zbog tako malog broja njih odrices se svih nas!”
Ovdje pocinje otvoreni sukob, suceljavanje. Pocese izazivanja.
Kazi im povijest o Nuhu! Kad on rece narodu svome: “O narode moj, ako vam je dodijao moj boravak medu vama i moje opominjanje Allahovim dokazima, – a ja se stalno uzdam u Allaha -onda se, zajedno sa bozanstvima svojim, odlucite, i to ne krijte; zatim to nada mnom izvrsite i ne odgadajte!” (Yunus, 71.)
Izazivam vas da me ubijete, ako smijete. Ali to narod Nuhov nije htio uciniti. Pustise ga, govoreci: Lud je, ostavite ga!
Doslo je dotle da su prestali prihvatati vjeru i u nju ulaziti. Stotinama godina nïko nije htio povjerovati u ono cemu je Nub a.s.pozivao.
Svaka generacija koja bi dosla bila je gora od one prethodne. Nuh a.s. ih je opet, uprkos svemu, pozivao i pozivao.
Ovdje dode vahj-objava od Allaha dz.s. sa velikom naredbom. Dzibril mu dodze i obavijesti ga o onome sto je Allah dz.s. odredio.
I Nuhu bi objavljeno: “Osim onih koji su vec vjernici, niko vise iz naroda tvoga nece vjernik postati, zato se ne zalostite zbog onoga sto oni stalno ciné.” (Hud, 36.)
Bila je to Allahova odredba. Nuh a.s. nije gubio nadu. Dévêt stotina i pedeset godina se nije predao. Ovaj puta je dosla objava: Nece vjerovati! Gotovo je! Allah dz.s. je tako odredio. Vise ih uputiti sigurno ne mozes. Tada se Nuh a.s. predade, pred narodom nevjernickim. Tom prilikom ih proklete, uceci dovu protiv njih:
I Nuh rece: “Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika,
jer, ako ih ostavis, oni ce robove Tvoje u zabludu zavoditi i samo ce gresnika i nevjernika radati!” (Nuh, 26.-27.)
I u drugim ajetima Nuh je ucio dovu protiv njih:
“Gospodaru moj,” -rece on- “narod moj me u laz utjeruje,
pa Ti meni i njima presudi i mené i vjernike koji su sa mnom
spasi!” (As-Su’ara 117.-118.)
Ovdje dolazi objava (vahj) u kojoj se nareduje Nuhu da pravi ladzu.
I Mi mu objavismo: “Gradi ladzu pod Nasom paznjom i prema Nasem nadahnucu.” (Al-Mu’minun, 27.)
Po Allahovoj zapovijedi. Uradi ovako: ovdje zakucaj ekser a ovdje postavi gredu. Dzibril je dolazio i ucio ga kako ce praviti ladu. Veliku, ogromnu ladu. Postoje predaje kako je Nuh a.s. tu ladzu gradio stotinu godina. Dugo! Nije imao ni drveca za pravljenje lade. Sadio je drvece pa od njega pravio ladu! Ladu je pravio na brdu iako nigdje u blizini nije bilo vode. Dode objava:
I gradi ladu pred Nama i po Nasem nadahnucu, i ne obracaj Mi se vise zbog nevjernika -oni ce sigurno bit potopljeni! (Hud, 37.)
Nemoj vise da bi za njih oprosta (istigfara) trazio. Gotovo je! Allah je tako odredio. Poce Nuh saditi pa sjeci drvece za ladu, a od zeljeza kovati eksere. Dolazili Ijudi i u cudu gledali. Nuh ih vise nije pozivao. Poceo praviti ladu! Pocese mu se rugati. Predaje spominju kako su mu govorili:
“O Nuhu, zar si postao tesar nakon sto si bio poslanik?!”
Nuh! Hej , lada na brdu! Rekli smo da si ti caknut. Nisu nam vjerovali. Poce ruganje koje je spomenuto u Kur’anu.
I on je gradio ladu. I kad god bi pored njega prolazile glavesine naroda njcgova, rugaie bi mu se. “Ako se vi rugate nama” ‘ govorio je on “rugat cemo se i mi vama, onako kako se vi rugate.” (Hud, 38.)
Ibnu Abbas opisujuci ladu kaze: “Gradio je Nuh ladu na brdu Buda. Duga je bila 300 lakata (duzine Ademovih lakata), kazu da je to vise od jednog kilométra, skine 50 lakata, a visine 30 lakata, zatvorene palube poput lopte. Na tri sprata, za svaki sprat sagradi posebna vrata.”
Ta ladza i danas postoji. Allah dz.s. je obecao da ce je sacuvati, nece je unistiti.
I Mi to ostavismo kao pouku – pa ima li koga ko bi pouku primio?(Al-Qamar,15.)
U ovom vijeku, na jednom brdu u Turskoj, uspjeli su pronaci Nuhovu ladu. Tacno onakvu kakvu smo opisali: prepolovljenu na dva dijela, loptastu i sa tri sprata.
Potom nastupi potop – tufan. Allah dz.s. dade znak Nuhu a.s. za potop, i rece: “Kad vidis taj znak ukrcaj se na ladzu. Sa sobom uzmi od svake vrste zivotinja po jedan par (musko i zensko)!” Taj znak je bio: Et-Tennur. Mufeski se razilaze sta je to Et-Tennur. Jedni kazu da su to izvori vode, ipak ispravno misljenje je da je Et-Tennur- pec u kojoj se pece kruh, mjesto na kojem gori vatra u kuci. Allah dz.s. mu rece: “Kad voda izade iz Tennura peci – ukrcaj se zajedno sa parovima zivotinja na ladu.”
I kad je zapovijed Nasa pala i voda iz peci pokuljala, Mi smo rekli: “Ukrcaj u ladzu od svake zivotinjske vrste po jedan par, i celjad svoju ‘osim onih o kojima je bilo govora i vjernike!” – a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali. (Hud, 40.)
Njih svega osamdeset ili cak deset osoba.
Nuh a.s.ugleda alamet-znak. Voda potece iz Tennura. Pohita ka ladi koja je bila iznad sela u kojem je zivio. Kad tamo ugleda sve zivotinje koje su zivjele na zemlji poredane cekaju pred ladzom. Cekaju dozvolu da se ukrcaju. Od svake vrste po jedan par stoji. Allahovom naredbom dosli su sa raznih strana svijeta i cekaju dozvolu da se popnu na ladzu.
I Nuh se sa zivotinjama ukrca na ladu. Dode naredba od Allaha dz.s. o potopu zemlje i svega sto se nalazilo u zemlji ili na zemlji.
Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila, i ucinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastajale kako je odredeno bilo. (Al-Qamar,ll.-12.)
Nije to bila obicna kisa. Bio je to potop! Svi se u vodi pocese utapati, ljudi i zivotinje. Svi! Allah dz.s. kaze:
Njega i porodicu njegovu nevolje teske smo spasili i samo potomke njegove u zivotu ostavili, i u narastajima kasnijim mu spomen sacuvali:
“Mir Nuhu od svjetova svih! ”
Eto tako Mi nagradujemo one koji dobra djela ciné,
on je bio rob Nas, vjernik,
a ostale smo poslije potopili. (As-Saffat,76.-82.)
Voda je toliko porasla dok nije postala veca od najveceg brda za petnaest metara, cak su i najveca brda potopljena. Allah dz.s. opisuje tu vodu velicanstvenom.
I lada ih je ponijela na valovima velikim kao brda. (Hud, 42.) Nuh se pope na ladu. Sa prvim pokretima lade rece:
I on rece: “Ukrcajte se u nju, u ime Allaha, neka plovi i neka pristane! Gospodar moj, uistinu, prasta i samilostan je.” (Hud, 41 .)
Allah mu naredi:
Pa kad se smjestis u ladu, ti i oni koji su uz tebe – reci; “Hvala Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!”
I reci: “Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljano mjesto, Ti to najbolje umijes!” (Al-Mu’minum, 28.-29.)
Allah je obecao Nuhu da ce spasiti njega i njegovu porodicu. Svi su bili sa njim na ladzi, osim sina njegova. Cak je i zena njegova bila sa njim na ladzi. Ona zena koju Allah dz.s. navodi kao primjer nevjernice u Kur’anu, ta supruga, nevjernica, je vec bila umrla:
Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju zenu Nuhovu i zenu Lutovu: bile su udate za dva cestita roba Nasa, ali su prema njima licemjerne bile – i njih dvojica im nece nista moci kod Allaha pomoci i reci ce se: “Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji ulaze!” (At-Tahrim, 10.)
Svi iz porodice Nuhove su bili sa njim, osim jednog sina koji se zvao Ken’an. Nevjernikje bio.
I Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: “O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!”
A on rece: “Sklonicu se na kakvo brdo koje ce me od vode zastiti.” “Niko danas Allahove kazne nece posteden biti, osim onoga kome se On smilovao!” -rece Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi. (Hud, 42.-43.)
Nuh a.s. je imao obecanje od Allaha, iië, da ce njegova porodica spasenabiti:
A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: “Gospodaru moj, sin moj je celjade moje, a obecanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!” (Hud, 45.)
Nuh se nije protivio Allahovoj odredbi, samo je trazio pojasnjenje: “Ti si od mudrih najmudriji “- (predaje se Allahovoj mudrosti),
“O Nuhu, on nije celjade tvoje” -rekao je On ‘”jer radi ono sto ne valja, zato Me ne moli za ono sto ne znas! Savjetujem ti da neznalica ne budes.” (Hud, 46.)
Kufr – nevjerovanje kida rodbinsku vezu. Veza izmedu vjernika (mu’mina) i vjernika je jaca od veze izmedu brata i brata kafira. Istinsko bratstvo je sagradzeno na imanu, a kufr kida rodbinske veze. Nije rekao Allah dz.s.” on je nevjernik”, nego je rekao-“on nije celjade tvoje, prekinuta je veza imana, a time i rodbinska veza medzu vama. Poznato nam je da po hadisu: ” Nevjernik ne moze naslijediti vjernika.”
“On nije celjade tvoje” -rekao je On -” on je lose djelo.” (Hud, 46.)
Nije rekao “Radio je ono sto ne valja, nego takav sin koji je cinio grijeh i razvrat i sam je postao nevaljalo djelo. On je “lose djelo.”
Zato Me ne moli za ono sto ne znas! Savjetujem ti da neznalica ne budes. (Hud, 46.)
Nemoj ciniti takvu gresku. Ne zaboravi, to je akida (vjerovanje), a ona je osnova svih veza. Tada, brzo, Nuh se pokaja i rece:
“Gospodaru moj” – rece -“Tebi se ja uticem da Te vise nikad ne zamolim za ono sto ne znam! Ako mi ne oprostis i ne smilujes mi se, bit cu izgubljen.” (Hud, 47.)
Nikada Nuh Allahu neposlusan nije bio. I nikada grijeh prema Allahu nije ucinio, osim sto je upitao za siiia umjesto da zadovoljan bude Allahovom odredbom.
Plovila je lada po valovima visokim poput planina. Potopljena bi zemlja i sve sto je na njoj, Ijudi, zivotinje i ptice pomrijese. Sve pomrije! Nista zivo ne osta, osim ono sto je bilo na lazi.
Po predaji Ibnu Abbasa oni ostadose na ladzi sest mjeseci. Po mnogim rivajetima sisli su sa lade na kopno na Dan asure, desetog muharrema. Po mnogim predajama Nuh a.s. je postio deseti muharrem kao znak zahvalnosti Allahu dz.s. koji je njega i njegovu porodicu spasio od potopa.
Zavrsi se potop naredbom Allaha dz.s.
I bi receno: “O Zemljo, gutaj vodu svoju, ati, o nebo, prestani”! I voda se povuce i ispuni se odredba, a lada pristade na planini Al’ Dzudi, i bi receno: “Daleko nek je narod nevjernicki! “(Hud, 44.)
Nuhu dode poziv:
“O Nuhu” – bi receno -“iskrcaj se, s pozdravom Nasim i blagoslovima tebi i ummétima koji ce se izroditi od ovih koji su s tobom! “(Hud, 48.)
Ummeti: Ijudi, zivotinje,svjetovi.
Bit ce naroda kojima cemo davati da uzivaju, a koje ce poslije snaci Nasa kazna nesnosna! (Hud, 48.)
Znacenje ajeta je: Od ovih tvojih potomaka koji su s tobom na ladzi, ce nastati narodi kojima cemo dati da uzivaju u imanu i dunjaluku, a bice i naroda nevjernickih koje ce, nakon njihovog nijekanja i oholosti, snaci Nasa patnja nesnosna.
Mnoge predaje kazu kako je Nuh a.s. cijelih sest mjeseci cekajuci prestanak potopa neprestano slao goluba koji bi se vracao bez icega,
pa ga slao pa se opet prazan vracao. Jednog dana ga Nuh a.s. posla i golub se vrati sa maslinovom grancicom u kljunu. Nuh shvati da se voda povukla i da je bilje pocelo rasti. Ponovo posla goluba koji ovaj put na nogama donese zemlje. Stajao je dakle na zemlji. Nuh a.s. shvati kako je potop (tufan) zavrsen. To se biljezi u nasim povijesnim knjigama. Otuda Ijudi kazu: golub mira i maslinova grancica.
I spusti se Nuh sa ladze na zemlju na kojoj, osim njega i onih sa njim, drugih ljudi bilo nije. Cijelo covjecanstvo je bilo potopljeno! Naravno, ljudi toga vremena su nastanjivali samo uski pojas Arapskog poluotoka i okoline Palestine. Zatim Allah dz.s. ucini neplodnim sve ljude koji su sa njim spaseni. Niko im se vise nije rodio, samo Nuh a.s. i njegova zena bijahu potomstvom obdareni. Na zemlji nastavise zivjeti, do dana danasnjeg, samo potomci Nuha a.s. Zbog toga Nuha nazivaju: Drugi otac covjecanstva ili Drugi Adem, jer svi ljudi, jos od toga vremena, vode porijeklo od Nuha a.s.
To je u Kur’anu spomenuto:
A kada nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali,
njega i porodicu njegovu nevolje teske smo spasili
i samo potomke njegove u zivotu ostavili. (As-Saffat, 76.-79.) b
Nuh a.s. je imao tri sina. Najstariji se zvao Sam, njegovi potomci su bijeli sa malo crnog u sebi. Drugi sin se zvao Ham, njegovi potomci su crni sa malo bijelog u sebi. Trecem je bilo ime Jafit, njegovi potomci su smedi i crveni.
Arapi i Izraelcani vode porijeklo od Sama, danas su poznati kao semitska skupina naroda. Afrikanci vode porijeklo od Hama, a Turci, narodi istocne Azije i Evropljani od Jafita.
Nuh a.s. je nakon potopa zivio jos tristo pedeset godina. I to vrijeme je proveo u ibadetu i obozavanju Allaha, Jednog i Jedinog.
Bio je, kako ga Allah dz.s. opisuje:” zahvalni rob.”
U hadisu kojeg biljezi Ibnu Madzdze, Muhammed s.a.v.s. opisuje Nuhov post i kaze:
Nuh je neprekidno postio svaki dan, osim dana Bajrama. (Ibnu Madzdzin Sunen, hadis 1714.)
Umro je Nuh a.s. i pokopan je, po najjacim predajama, u Mekki. Neke predaje kazu da je ukopan u mjestu Kirkil-Beka’ u Libanonu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s