Božije ime “el-Gafur” (أَلْغَفُور) – Koji puno prašta

Posted on

images (1)Božije ime “el-Gafur” (أَلْغَفُور) – Koji puno prašta

Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

“Allah, dželle šanuhu, svaki grijeh prašta.”

Lijepo Božije Ime “el-Gafur” spomenuto je i u časnome Kur’anu i u hadis-i šerifu. Tako, naprimjer, u petnaestom ajetu sure “Sebe’”, kaže se:

Stanovnici Sabe su imali dokaz u mjestu u kom su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. “Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni.; kakav divan kraj i Gospodar (Rabb), Koji puno prašta (Gafūr).”

Lijepo Božije Ime “Koji puno prašta”, nikada se u časnome Kur’anu ne navodi samo. Štaviše, i atribut “puno praštati” naveden je samo jedanput sâm:

Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni, – pa, Allah će doista oprostiti(gafūren) onima koji se kaju.

(Kur’an, el-Isrā’, 25.)

Ako bi se moglo logički zaključiti, Allahovo opće davanje pravila ponašanja kompletnoga svijeta (sunetullāh) izravni oprost (gufrān) dozvoljava samo čovjeku koji se iskreno kaje (evvāb). Za sve druge slučajeve, uzvišeni Allah Svoj oprost veže za još jedan Atribut, odnosno za još jedno Lijepo Ime.

Kako je naglašeno da je ovo pravilo sunnetullaha lahko je zaključiti, uzvišeni Gospodar nije nemoćan učiniti šta želi već se vezanjem Njegovoga oprosta za još jedno Lijepo Ime ili još jedno Svojstvo želi naglasiti jedan izuzetno nizak, skoro neopisiv, položaj na koji se čovjek, Allahovo krunsko stvorenje, može spustiti. Od nosiocaemaneta, kojeg su svi drugi odbili, do inadžije i prkosnika dragome Bogu.

U časnome Kur’anu, Lijepo Božije Ime “Koji puno prašta” najčešće se veže za Allahovo Lijepo Ime “Samilosni” i za Svojstvo samilosti. Tako se, naprimjer, veli:

On zna šta u Zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i šta se s neba spušta, a šta se na nj uspinje; On je Samilosni (er-Rahīm) i Koji mnogo prašta (el-Gafūr).

(Kur’an, Sebe’, 2.)

Gospodar tvoj će onima koji se isele, nakon što su zlostavljani bili, pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili, – Gospodar tvoj će im, poslije toga, doista, oprostiti i samilostan biti (gafūr rahīm).

(Kur’an, en-Nahl, 110.)

U pedeset i osmom ajetu sure “el-Kehf” još izraženije se ističe svojstvo samilosti uz svojstvo opraštanja:

Gospodar tvoj je Onaj koji mnogo prašta (el-Gafūr) i Onaj koji je neizmjerno milostiv (Zur-rahma).

Svojstvo milosti određeno je još prije dolaska stvorenja na ovaj prolazni svijet, još u Ezelu. Uz dodatni, ali stvarno malen, trud, svakome je Božiji oprost zagarantiran. Niko nije izvan kategorije Božijeg oprosta. Istina, svojim ružnim djelima čovjek može navući Božiju srdžbu na sebe. No, dokle god je živ ima šansu pokajati se i moliti dragoga Allaha za oprost. A niko ne zna do kada će živjeti, kada će tačno umrijeti.

Lijepo Božije Ime “el-Gafur” navodi se i uz Lijepo Ime “Blagi” i Božije Svojstvo blagosti. Tako se veli:

O vjernici, ne zapitkujte o onome što će vam pričiniti neprijatnosti ako vam se objasni; a ako budete pitali za to dok se Kur’an objavljuje, objasnit će vam se, ono ranije Allah vam je već oprostio. – A Allah prašta (gafūri blag je (halīm).

(Kur’an, el-Mā’ida, 101.)

Poslata je Uputa svim ljudima, a čovjek i dalje prkosi, drugima ne pomaže, ne podstiče svoju okolinu na činjenje dobrih djela. Opet, dragi Allah ga ne kažnjava, već mu ponovno prašta. Ovakvo bi trebalo biti i međuljudsko shvatanje pojma “blagost”. Otrpjeti uvrede, tuđa poskliznuća i pogrješke, i opet drugima oprostiti, sa njima dobar biti. Zahvaljujući takvim ljudima, kojih ima u svakome vremenu, u svijetu se održava ravnoteža, sklad. Preko tih ljudi manifestira se Allahovo Svojstvo blagosti.

Allah brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadržao; On je zaista blag (halīmen) i prašta grijehe (gafūren).

(Kur’an, Fātir, 41.)

Slično ovome, Allahov veliki oprost na Zemlji osiguravaju i robovi preko kojih tuđi grijesi i nepravde prelaze, koji se na njih skoro ne osvrću. Kao da ih ni nema. No, ne čine to iz vlastite slabosti. Uzvišeni Allah kaže:

Eto tako! A onome ko istom mjerom uzvrati za učinjeno zlo, i kome opet nepravda bude učinjena, Allah će, sigurno, pomoći. – Allah je Onaj koji grijehe poništava (‘Afuvv) i Onaj koji mnogo prašta (Gafūr).

(Kur’an, el-Hadždž, 60.)

Sve ružno i neprijatno što čovjeka pogodi na Ovome svijetu, bit će mu sigurno naknađeno Božijim oprostom, shodno veličini odnosno odnosu počinjenog grijeha i nepravde tome čovjeku učinjene. Stoga, ma šta god ga zadesi, čovjek treba u sebi reći: “Bog dragi zna za šta je ovo dobro”. No, i ovo je stvarni hâl, nešto što se ne može tek tako oponašati. Shodno spomenutoj općoj ravnoteži, uvijek se jedno naknađuje drugim, uvijek dragi Allah nakon poteškoće i nepravde insanu dariva olakšanje i zadovoljenje pravde.

A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas obavio prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica vaša i ruke vaše potarite. – Allah, zaista, briše grijehe (‘afuvveni prašta (gafūren).

(Kur’an, en-Nisā’, 43.)

Za vjernika, ovo je izvor neuništive nade – zadovoljenje pravde sigurno će se desiti, ili na Ovom ili na Drugom svijetu. Na Ovome svijetu čovjek je zadužen za pravdu se boriti, na Drugome svijetu ona će se dogoditi, bez njegovog truda, i htio on to ili ne.

Dragi Allah kroz odraz manifestiranja Njegovog Lijepog imena “el-Gafur” otkriva i istinsko značenje imanja moći. On je, nesumnjivo, moćan, silan. Ipak, ne kažnjava sve ljude. Štaviše, neće kazniti nikoga ko Mu se iskreno pokaje. Onaj ko poznaje Allahovu moć i silinu, taj se uzvišenoga Gospodara boji, a onaj ko Ga se boji, taj se i kaje. A silni Allah prašta onome ko se kaje.

I ljûdī i životīnjā i stoke ima, isto tako, različitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. Allah je, doista, Silni (‘Azīz) i Onaj koji puno prašta(Gafūr).

(Kur’an, Fātir, 28.)

Allah uzvišeni čovjeka stvara a potom mu dariva relativno slobodnu volju, pravo odabira između dobra i zla. kako god čovjek da postupi, niti će šta pomoći dragome Allahu niti Mu ikako može odmoći. Ipak, dragi Gospodar, kada čovjek odabere dobro, skoro da je čovjeku zahvalan, kao da je čovjek sâm sebi sve to omogućio. Uzvišeni Allah cijeni osobu koja Mu je zahvalna, i njoj sve prašta. U časnome Kur’anu kaže se:

da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga dâ, jer On mnogo prašta (gafūr) i blagodaran je (šekūr).

(Kur’an, Fātir, 30.)

I čovjek treba drugima pomagati, od drugih ništa ne tražiti. Raditi dobro samo uslijed sâmog dobra.

“Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim pažnje rodbinske.” A umnogostručit ćemo nagradu onome ko učini dobro djelo, jer Allah, zaista, mnogo prašta (gafīūri blagodaran je (šekūr).

(Kur’an, eš-Šūrā, 23.)

Samo osoba koja ne razmišlja ne vidi da je dragi Allah sve stvorio iz Svoje ljubavi. Jedini On, uzvišen je, jeste. Stoga stvori sve što je stvorio i tako i drugima podari egzistenciju. S obzirom da je sve stvorio iz Svoje ljubavi, naravno i da mnogo prašta upravo iz ljubavi.

On iz ničega stvara, i ponovo će to učiniti; i On je Onaj koji puno prašta (el-Gafūr) i Onaj koji voli (el-Vedūd).

(Kur’an, el-Burūdž, 13., 14.)

Glagol iz kojega se sastoji Lijepo Božije Ime “el-Gafur”, izveden je iz glagola g-f-r, koje, u obliku “gafr” ima značenje i “pokriti”, “prekriti”. Tako dragi Allah manifestiranjem Svoga Lijepog Imena “el-Gafur” čovjeku ne samo da prašta grijehe već ih i sakriva. Uzvišeni Allah sakriva grijehe čovjeka da ih ne vide drugi ljudi. Ukoliko se iskreno pokaje, Allah dragi je kadar dati da ružna čovjekova djela postanu dobra, a još mu i grijehe oprosti. Tako se u Kur’anu veli:

ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta (gafūren) i samilostan je (rahīmen).

(Kur’an, el-Furkān, 70.)

Uzvišeni Allah čovjeku oprašta i na način da mu podari neku tegobu, neku bolest, težak hâl, i da mu to bude kao otkup za počinjene grijehe. Hazreti Pejgamber, alejhisselam, kaže:

Za vjernika, kada mu Allah podari neku bolest a potom ga od nje izliječi, to mu bude kao otkup (kefaret) za prethodne grijehe, i opomena za budućnost. A za dvoličnjaka (munafik) kada se razboli a potom ozdravi, to bude kao kod deve: vlasnik je sveže, a potom odveže. A ona ne zna niti zašto ju je vezao, niti zašto ju je odvezao.

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Ebu Davud, prenoseći ga od hazreti Amira ibn er-Rāma)

Dragi Allah u stanju je Svome robu, uslijed robovih grijeha, manifestirati Se i preko Svoga Lijepog Imena “Onaj koji štetu daje” (ed-Dārr). No, uzvišeni Allah kao da se odriče toga, ukoliko se rob kaje, a u stanju je činiti šta god zaželi – oprašta kome hoće, a kažnjava koga hoće:

Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On prašta kome On hoće, a kažnjava koga hoće – Allah mnogo prašta (gafūren) i samilostan je (rahīmen).

(Kur’an, el-Feth, 14)

Uzvišeni Allah oprašta kome hoće, ali dragi Bog prašta i zajednici, ljudima koji Mu se zajednički kaju, koji zajedno tevbu i istigfar čine. Tako se hazreti Muhammed, alejhisselam, savjetuje da podstiče ummet na zajedničko kajanje i traženje oprosta:

da od Gospodara svoga oprosta tražite te da se Mu se kajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu. A ako leđa okrenete, – pa, ja se, zaista, bojim za vas patnje na Velikom danu. Allahu ćete se vratiti, a On sve može!

(Kur’an, Hūd, 3., 4.)

Dragi Allah oprašta čovjeku. Tako bi i ljudi trebali opraštati jedni drugima, međusobno se voljeti, poštivati i pomagati. Samo tako bit će moguće jasno prepoznati odraze svojstava Lijepog Božijeg Imena “Koji mnogo prašta”.

Vezanje za Lijepo Božije Ime “Koji mnogo prašta” (et-Te‘alluk) ogleda se u čovjekovoj potrebi da mu dragi Allah pokrije grijehe i sramote, pred drugima, pred melecima i nebeskim dušama, i pred sâmim sobom. No, sve grijehe, one koji se jasno pokazuju na Ovome svijetu, osjetilne grijehe (setr hissī), ali i grijehe koje insan počini u nevidljivom, duhovnom, manevijatskom svijetu (setr ma’nevī).

Ozbiljenje Lijepog Božijeg Imena “Koji mnogo prašta” (et-Tehakkuk) ogleda se u čovjekovom prepoznavanju da svi udarci sudbine ustvari otkrivaju prisustvo uzvišenoga Gospodara. A posebna nadogradnja ovome svojstvu je da kada čovjeka ne pogodi nešto, da se osjeti na gubitku, zakinut.

Kićenje odrazima svojstava Lijepog Božijeg Imena “Koji mnogo prašta” (et-Tehalluk) izravno se nadovezuje na tehakkuk. Tako tehakkuk predstavlja čovjekovu spoznaju, atehalluk čovjekovo ponašanje u svakodnevnome životu.

Ovako nema sumnje da je čovjek u jednom konstantnom hâlu kajanju, teško ga šta od toga odvraća. Na ovaj način najbolje se vidi zabluda onih koji smatraju da im je sve oprošteno. U jednome hadis-i šerifu hazreti Muhammed, alejhisselam, kaže:

Kada rob prihvati islam, Allah mu zapiše svaki prethodno dobro djelo a izbriše mu svako loše djelo koje je počinio. A potom mu se rekne: “Počni raditi. Za dobro djelo naknada bit će deset sličnih njemu pa do sedam stotina puta više. A za loše djelo, naknada bit će takvo djelo a može ga Allah i oprostiti. On je Onaj koji mnogo prašta (el-Gafūr)”

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Simevejh, prenoseći ga od hazreti Ebu Seida)

Čineći loša djela, čovjek prlja svoju dušu i svoje srce. Tragovi ostaju na njima, sklonost ka grijehu, ružne osobine na njima izgrađene, iskrivljena svijest i pogrešna percepcija svijeta oko sebe. Na Levh-i Mahfuzu grijesi budu izbrisani, ali “čovjekov levh-i mahfuz”, njegovo srce (kalb), ostaje prljavo. A ono se jedino može očistiti konstantnim kajanjem. A kada čovjek dosegne takav stupanj da mu kajanje postane kompletan život, svaki njegov segmenat, doživjet će tehakkuk Lijepog Božijeg Imena “el-Gafur” i opet će se, ovaj put još dublje, sav posvetiti kajanju za počinjene grijehe. Samo pametan, razborit, čovjek ne zaboravlja nepravdu koju je učinio prema drugima i prema uzvišenom Allahu. Nikada nije siguran od Allahove kazne. Takav mudar čovjek svjestan je značenja plemenitog ajeta:

I ima li nepravednijeg od onoga koji, kada se dokazima Gospodara svoga opominje, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice onoga što je učinio? Mi na srca njihova pokrivače stavljamo da Kur’an ne shvate, i gluhim ih činimo: i ako ih ti na pravi put pozoveš, oni, kad su takvi, nikada neće pravim putem poći.

(Kur’an, el-Kehf, 57.)

Nemoguće je potpuno prestati griješiti i greške činiti. U jednome hadisu hazreti Muhammed, alejhisselam, jasno kaže:

Kada robovi ne bi griješili, Allah stvorio bi stvorenja koja griješe pa bi im praštao. On je Onaj koji mnogo prašta (el-Gafur), Samilosni (er-Rahīm).

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Hakim, prenoseći ga od hazreti Ibn Amra)

S druge strane, ovo ne znači da je dobro griješiti. Božanska potvrda čovjekove sklonosti griješenju objašnjava način odvijanja stvarî na Ovome svijetu i čovjeku pruža nadu u život. U drugoj predaji hazreti Muhammed, alejhisselam, kaže:

Uzvišeni Allah rekao je: “Potomče Ademov, tri su stvari: jedna je za Mene, jedna je za tebe, a jedna je između Mene i tebe. Ta što je za Mene, jeste da Mi robuješ i da Mi ništa za druga ne pripisuješ. Ta što je za tebe jeste da ćeš šta god uradiš za to i odgovarati. Možda ću oprostiti, jer Ja sam Onaj koji puno prašta (el-Gafur), Samilosni (er-Rahim). A ta što je između Mene i tebe, jeste da ti je obaveza dovu Meni činiti i moliti Me, a Moja je obaveza da ti uslišam i podarim.”

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Taberani, prenoseći ga od hazreti Selmana)

Mnogo je kur’anskih i sunnetskih dova za oprost. Naprimjer dova hazreti pejgambera Ibrahima, alejhisselam:

“Gospodaru naš, oprosti oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!”

(Kur’an, Ibrahim, 41.)

I slijedeća dova za druge:

“Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!”

(Kur’an, el-Hašr, 10.)

U jednoj predaji, hazreti Muhammed, alejhisselam, uči ovu dovu:

أَللَّهُمَّ إِنِّي ظَلَمْتُ نَفْسيِ ظُلْمًا كَثيِرًا، وَ أَنَّهُ لاَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ إِلاَّ أَنْتَ، فَاغْفِرْ ليِ مَغْفِرَةً مِنْ عِنْدِكَ وَ ارْحَمْنيِ؛ إِنَّكَ أَنْتَ الْغَفُورُ الرَّحيِم.

Allāhumme, innī zalemtu nefsī zulmen kesīren, ve ennehu lā jagfiruz-zunūbe illā Ente, fa’gfir lī magfireten min ‘indiKe ve’rhamnī, inneKe Entel Gafūrur-Rahīm

(Allahu moj, učinio sam sebi nasilje, veliko nasilje, a grijehe ne oprašta niko doli Ti, pa mi oprosti, oprostim onim koji je kod Tebe, i smiluj mi Se. Uistinu si Ti Onaj koji mnogo prašta, Samilosni)

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježe Ahmed, Buharija, Muslim, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže, prenoseći ga od hazreti Ibn Omera, i od hazreti Ebu Bekra)

U drugoj, opet, dovi, hazreti Pejgamber, alejhisselam, uči:

رَبِّ اغْفِرْ ليِ وَ تُبْ عَلَيَّ إِنَّكَ أَنْتَ التَّوَّابُ الْغَفُور.

Rabbi’grif lī ve tub ‘alejje inneKe Entet-Tevvābul Gafūr

(Gospodaru, oprosti mi i primi mi pokajanje, uistinu si Ti Onaj koji prima pokajanje, Koji mnogo prašta)

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Bejheki, prenoseći ga od hazreti Ibn Omera)

Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

“Ko ovaj Ism (Ime) sa ihlasom (iskrenošću) uči, naći će od bilo kakvog bola halas tj. sigurnost (razrješenje).”

Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud još kaže:

“Ako rob često uči ovo Božije Lijepo Ime, dragi Allah prekrit će ga Svojom milošću, oprostiti mu grijehe, makar ih bilo sve do neba. također će se rob okititi opraštanjem.

Kažu da ako se finoj osobi ovo Ime napiše tri puta, ako Bog da ozdravit će.

Kažu da ko napiše “Sejjidul istigfar”, potopi u vodu, te tu vodu dadne onome ko je u samrtnim mukama da popije, odvezat će mu se jezik i smrt će mu biti lahka. A, “Sejjidul Istigfar” glasi:

اللَّهُمَّ أَنْتَ رَبِّي ، لا إِلَه إِلاَّ أَنْتَ خَلَقْتَني وأَنَا عَبْدُكَ ، وأَنَا عَلىَ عَهْدِكَ وَ وَعْدِكَ مَا اسْتَطَعْتُ، أَعُوذُ بِكَ مِنْ شَرِّ مَا صَنَعْتُ، أَبُوءُ لَكَ بِنِعْمَتِكَ عَلَيَ ، وَ أَبُوءُ بِذَنْبيِ فَاغْفِرْ ليِ ، فَإِنَّهُ لاَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ إِلاَّ أَنْتَ.

Allāhumme Ente Rabbī, lā ilāhe illā Ente halaktenī ve ene ‘abduKe ve ene ‘alā ‘ahdiKe ve va’diKe me’steta’tu, e’ūzu biKe min šerri mā sana’tu, ebū’u leKe bi ni’metiKe ‘alejje, ve ebū’u bi zenbī fa’gfir lī fe innehu lā jagfiruz-zunūbe illā Ente

(Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema božanstva osim Tebe, stvorio si me i ja sam Tvoj rob, i odgovaram na Tvoj ugovor i Tvoje obećanje, koliko to mogu. Utječem Ti se od zla koje sam počinio, vraćam Ti se shodno Tvojim dobrima prema meni, i kajem Ti se za moje grijehe, pa mi oprosti jer grijehe ne oprašta niko osim Tebe)

(ovo je hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, koji bilježe Buharija i Nesai, prenoseći ga od hazreti Šeddāda ibn Evsa)

Kažu da ko se razboli, koga glava zaboli, ko teško izlazi, napiše mu se na tri lista u tri reda slijedeće: ‘jā Gafūru jā Gafūru’. Potom taj bolesnik ovo treba progutati, Allah će ga izliječiti.

Također, može se napisati na svakome listu i: ‘jā Gaffāru jā Gaffāru jā Gaffāru’.

A Allah dragi, opet, najbolje zna.”

 

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s