El-Azim” (أَلعَظِيم) – Veliki

Posted on

images (1)Božije ime “el-Azim” (أَلعَظِيم) – Veliki

Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

“Svaka veličina, znamo, pripada Allahu, dželle šanuhu.”

U časnome Kur’anu, kaže se:

Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veliki (el-‘Azīm)!

(Kur’an, el-Bekara, ajet 255.)

U ovom plemenitom ajetu istaknuto je Božije Lijepo ime “Veliki”. Također se još navodi:

zato slavi ime Gospodara svoga Velikog (el-‘Azīm)!

(Kur’an, el-Vāki’a, 96.)

Jer on u Allaha Velikog (el-‘Azīm) nije vjerovao.

(Kur’an, el-Hākka, 33.)

U drugim ajetima, uzvišeni Allah opisan je kao “posjednik”, “vlasnik” () veličine (‘azīm). Tako se naprimjer kaže:

A Allah milost Svoju daruje kome On hoće; Allah je neizmjerno dobar (zul fadlil ‘azīm).

(Kur’an, el-Bekara, 105.)

I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude s njima zadovoljan, – a Allah je neizmjerno dobar (zū fadlin ‘azīmin).

(Kur’an, Ālu ‘Imrān, 174.)

Osnova iz koje je izvedeno Božije Lijepo Ime “el-Azim”, ‘-z-m, kao pridjev ima značenje veličine, obilnosti, obimnosti. Tako se i u časnome Kur’anu upotrebljava. Naprimjer:

za njih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu, – Allahove Riječi niko ne može izmijeniti – to će, zaista, veliki uspjeh biti (el-fevzul ‘azīm).

(Kur’an, Jūnus, 64.)

ili:

vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno (‘azīm).

(Kur’an, en-Nūr, 15.)

Sljedstveno ovome, spomenuta osnova upotrebljena kao glagol, u časnome Kur’anu znači odavanje počasti nečemu, uvažavanje nečega, pokoravanje svetosti nečega:

Eto toliko! A ko poštuje (ju’azzimAllahove svetinje, uživat će milost Gospodara svoga.

(Kur’an, el-Hadždž, 30.)

S ovim glagolom, u Kur’anu se ističe da će uzvišeni Allah još više uvećati nagradu vjernika:

To su, eto, Allahovi propisi, koje vam On objavljuje. A onome ko se bude Allaha bojao – On će preko ružnih postupaka njegovih prijeći i još mu veliku nagradu dati (ve ju’zim lehu edžren).

(Kur’an, et-Talāk, 5.)

Lijepo Božije Ime “Veliki” govori kako sva veličina pripada isključivo uzvišenom Allahu, Sve drugo svoju veličinu od Njega posuđuje, bolje rečeno, na Njemu zasniva. StogaUzvisitost uzvišenoga Allaha (Azamet) ne označava uzvisitost po pitanju visine nekog fizičkog mjesta na kome dragi Gospodar prebiva, čak ni veličinu Njegovog Znanja, kao neko određenje u bilo kojem smislu. Jer uzvišeni Allah “posjednik” je svake veličine, izvor svake veličine. Njegovo sveto Biće nedodirljivo je, no, dragi Gospodar manifestira se i kroz Lijepo ime “Veliki” opisujući tim svetim Imenom prije svega svojstvo Svoje milosti, potom Svoje jednote i Svoje sveprisutnosti. A nijedno ovo svojstvo nema kvalikativ fizičkoga određenja već inteligibilnog, neosjetljivog, iznad svake fizičke omeđenosti i prispodobivosti.

S obzirom da je uzvišeni Allah jedini stvoritelj, jedini Koji stvarno postoji po sâmome Sebi (kā’im bi nefsihi), zar se, onda, može reći da postoji nešto za šta bi se moglo reći da je veliko?! S druge strane, iz Svoje milosti prema stvorenjima, uzvišeni Allah uvodi u stvarnost pojam veličine, kako bi stvorenja znala da uvijek postoji nešto od nečega veće, nešto što je iznad nečega drugog ali, s obzirom da je i zbilja sâmog pojma “veličina” stvorena, ta veličina odnosi se na ono prefinjeno, razumu ne uvijek dokučivo.

Da bi ovo spoznao, čovjek uvijek treba imati na umu da dok uzvišeni Allah postoji sâm po Sebi, sve drugo opstoji samo po Njemu, da je On obdržavatelj svake duše, svega što svaka duša učini (Huve kā’imun ‘alā kulli nefsin bimā kesebet – 13:33).

Konačno, svojstvo Svoje sveprisutnosti (On je s vama, gdje god bili – 57:4), uzvišeni Allah čovjeku otkriva kroz mnogobrojne primjere iz svakoga života. Kako vele hazreti imam Gazali i hazreti Ismail Hakki, za učenika, velik je njegov učitelj; za murida, velik je njegov šejh; za dijete, veliki su njegovi roditelji i staratelji; za vjernika, velik je njegov poslanik; za muslimana velik je hazreti Pejgamber, alejhisselam. Tako u jednome hadisu, hazreti Muhammed, alejhisselam, veli:

Prvak ljudi (sejjid) jeste Adem. prvak Arapa jeste Muhammed. Prvak Bizantinaca jeste Suhejb. Prvak Perzijanaca jeste Selman. Prvak Abesinaca jeste Bilal. Prvak planina jeste Sinajska Gora (Tūr Sejnā’). Prvak drveća jeste lotos (sidr). Prvak mjeseci jeste mjesec muharrem. Prvak dana jeste petak (džum’a). Prvak govora jeste Kur’an. Prvak Kur’ana jeste sura Bekara. A prvak sure Bekara jeste Ajetul Kursija. U njoj je pet riječi, od kojih svaka ima pedeset berićeta.

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Dejlemi, prenoseći ga od hazreti Alije)

A, kao što smo vidjeli na početku, Ajetul Kursija upravo završava navođenjem Lijepog Božijeg Imena “el-Azim”.

Allahovo Lijepo Ime “Veliki” upućuje čovjeka da traga za manifestiranjima Božijega Azameta u svijetu oko njega. Od stvorenja, nesumnjivo, najveći je hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam. Podsjetimo se samo na ajet u kome se kaže:

jer ti si, zaista, najljepše ćudi.

(Kur’an, el-Kalem, 4.)

A u jednoj predaji, hazreti Muhammed, alejhisselam, veli:

Kada bi se izvagao iman (vjera) Ebu Bekra sa imanom svih ljudi, prevagnuo bi iman Ebu Bekra.

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Bejheki, prenoseći ga od hazreti Omera)

U drugome hadis-i šerifu kaže se da je jedan čovjek ispričao hazreti Muhammedu, alejhisselam:

“Allahov Poslaniče, vidjeo sam, kao da je s nebesa spuštena mizan-vaga. Izvagani ste ti i Ebu Bekr, i ti si pretegao. Potom je izvagan Ebu Bekr s preostalim, i on je prevagnuo.” (Predaju također bilježi Bejheki, prenoseći je od hazreti Ebu Bekire)

Vezanje za Lijepo Božije Ime “Veliki” (et-Te‘alluk) ogleda se u čovjekovoj potrebi da bude “velik” ali u Allahovim očima, ne u očima stvorenja. No, može se desiti da takav rob bude velik i u očima stvorenja ali samo kao primjer savršenosti Božijeg davanja, kao što su, zahvaljujući, naprimjer, svojim savršenim vrlinama i dobroti, u našim očima veliki svi hazreti poslanici, alejhimusselam. Tada, kada rob progovori, srca onih koji ga slušaju zadrhte ali ne zbog stvarne veličine toga roba već zbog mudrosti koju svojim srcem na njih prenosi.

Ozbiljenje Lijepog Božijeg Imena “Veliki” (et-Tehakkuk) odnosi se samo na Božiju Uzvisitost (Azamet), jer je samo On posjednik božanstvenosti (ulūhijja).

Kićenje odrazima svojstava Lijepog Božijeg Imena “Veliki” (et-Tehalluk) moguće je samo onome ko poštuje, veliča. Ovo se ne odnosi na Onoga koji bîva veličan. Tako je i među ljudima, velik je samo onaj ko drugoga veliča. To veličanje drugoga, i sâmoga njega karakterizira kao velikog.

Hazreti imam Kušejri bilježi nekoliko hikaja kojima dočarava značenje ovog lijepog Božijeg Imena. U prvoj priči, jedan šejh upitan je da objasni tu Allahovu, dželle šanuhu,UzvisitostVeličinuŠejh reče:

“Zamisli, šta bi mogao reči za jednog hazreti Džibril-i Emina, alejhisselam, koji ima šest stotina krila. Kada bi raširio samo dva, pokrio bi istok i zapad. S druge strane, onaj ko spozna da moć uzvišenoga Allaha nema granica; da ako dragi Allah hoće stvoriti u jednome trenu hiljade hiljada svjetova, to Mu uopće ne bi bilo teže od stvaranja jedne stjenice. A stvaranje te stjenice, uzvišenom Allahu nije ništa lakše od stvaranja svih tih svjetova. E, taj ko ovo spozna, ne bi smatrao hazreti Džibril-i Emina, alejhisselam, posebno velikim, makar i znao koliki on stvarno jeste.”

U jednoj predaji se prenosi, kako je jedan melek zamolio uzvišenoga Allaha:

“Gospodaru moj, želio bih vidjeti Arš. Povećaj mi snagu kako bih letjeo, ne bih li vidjeo Prijestolje.”

Uzvišeni Allah stvorio mu je trideset hiljada krila, i on letješe trideset hiljada godina, no, ne dospje do Arša. Potom je zamolio dragoga Allaha da se vrati na svoje pređašnje mjesto, pa mu je dragi Allah to i dozvolio.

Također, prenosi se da je hazreti Sulejman-pejgamber, alejhisselam, zamolio dragoga Allaha da jedan dan ugosti doslovno sva živa bića. Uzvišeni mu je to dozvolio. Dugo vremena hazreti Sulejman, alejhisselam, spremao je jelo. Uzvišeni Allah poslao mu je jednu ribu, koja pojede svo jelo koje je dugo hazreti Sulejman, alejhisselam, pripremao i sakupljao. Potom je zatražila još. Hazreti Sulejman je upita:

“Zar ti svaki dan ovoliko jedeš?”

“Svaki dan pojedem tri puta ovoliko. Da me bogdom nisi pozvao u goste.”

Allahovo uzvišeno Ime “el-Azim”, često je u dovama kojima se želi otkloniti nemoć, strah, opasnost, od roba. Ko shvati i uzvjeruje da za svaku, doslovno svaku, potrebu treba moliti uzvišenoga Allaha, uvijek se prvo Njemu obratiti, taj je dobar vjernik. Oni na višem stupnju, kako se prenosi, oni i traže samo od dragoga Allaha, u potpunosti napuštaju ovozemaljske uzroke. Taj njihov hal plod je Božijeg davanja i njihovog ogromnog truda, te ga i može živjeti samo mali broj ljudi.

Jedne prilike hazreti Muhammed, alejhisselam, rekao je hazreti Aliji:

Alija, zapadneš li u kakvu nevolji, prouči:

بِاسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِم، وَلاَ حَوْلَ وَلاَ قُوَّةَ إلاَّ بِاللهِ الْعَلِيِّ الْعَظيِم

Bismillāhir-Rahmānir-Rahīm, ve lā havle ve lā kuvvete illā billāhil ‘Alijjil ‘Azīm

(U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog, nema preinake niti moći osim sa Allahom, Uzvišenim, Velikim)

jer uzvišeni Allah ovom dovom otklonit će nevolje koje On hoće.

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi Ibn Sunnī, prenoseći ga od hazreti Alije)

U drugoj predaji, hazreti Muhammed, alejhisselam, kaže:

Riječi koje donose razgalu jesu:

 لاَ إلَهَ إلاَّ اللهُ الْحَليِِمُ الْكَريِم، لاَ إلَهَ إلاَّ اللهُ الْعَلِيُّ الْعَظيِم، لاَ إلَهَ إلاَّ اللهُ رَبُّ السَّمَاوَاتِ السَّبْعِ وَ رَبُّ الْعَرْشِ الْكَريِم

lā ilāhe illallāhul Halīmul Kerīm, lā ilāhe illalāhul ‘Alijjul ‘Azīm, lā ilāhe illallāhu Rabbus-semāvātis-seb’i ve Rabbul ‘Aršil ‘Azīm

(Nema božanstva osim Allaha, Blagog, Plemenitog. Nema božanstva osim Allaha, Uzvišenog, Velikog. Nema božanstva osim Allaha, Gospodara sedam nebesa i Gospodara Arša, Plemenitog.)

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi ibn Ebid-Dun’jā, prenoseći ga od hazreti Ibn Abbasa)

Hazreti Pejgamber, alejhisselam, rekao je:

Ko prouči slijedeće riječi stotinu puta nakon svakoga namaza, makar imao grijeha koliko je morske pjene, one će mu ih izbrisati:

اَللهُ أَكْبَر، سُبْحَانَ الله، وَالْحَمْدُ ِلله، وَلاَ إلَهَ إلاَّ اللهُ وَحْدَهُ لاَ شَريِكَ لَه، وَلاَ حَوْلَ وَلاَ قُوَّةَ إلاَّ بِاللهِ الْعَلِيِّ الْعَظيِم

Allāhu ekber, subhānallāh, vel hamdu lillāh, ve lā ilāhe illallāhu vahdehu lā šerīke leh, ve lā havle ve lā kuvvete illā billāhil ‘Alijjil ‘Azīm

(Allah je najveći, slavljen je Allah, i hvala Allahu, i nema božanstva osim Allaha, samo njega, ne postoji Njegov sudrug, i nema preinake niti ima snage, osim sa Allahom, Uzvišenim, Velikim)

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježi imam Ahmed, prenoseći ga od hazreti Ebu Zerra)

A kada bi ga obuzela neka tuga, hazreti Muhammed, alejhisselam, učio bi:

لاَ إلَهَ إلاَّ اللهُ الْعَظيِمُ الْحَليِم، لاَ إلَهَ إلاَّ اللهُ رَبُّ الْعَرْشِ الْعَظيِم، لاَ إلَهَ إلاَّ اللهُ رَبُّ السَّمَاوَاتِ السَّبْعِ وَ رَبُّ اْلأَرْضِ وَ رَبُّ الْعَرْشِ الْكَريِم

lā ilāhe illallāhul ‘Azīmul Halīm, lā ilāhe illallāhu Rabbul ‘Aršil ‘Azīm, lā ilāhe illallāhu Rabbus-semāvātis-seb’i ve Rabbul erdi ve Rabbul ‘Aršil Kerīm

(nema božanstva osim Allaha, Velikog, Blagog. Nema božanstva osim Allaha, Gospodara Arša, Velikog, Nema božanstva osim Allaha, Gospodara sedam nebesa i Gospodara Zemlje i Gospodara Arša, Plemenitog)

(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježe Ahmed, Buharija, Muslim, Tirmizi i ibn Madže, prenoseći ga od hazreti Ibn Abbasa)

I navest ćemo još jednu dovu s Lijepim Allahovim Imenom “el-Azim”. Hazreti pejgamber Muhammed, alejhisselam, rekao je:

Ako neko do vas strahuje od nekoga vladara (sultana), neka prouči:

أللَّهُمَّ رَبِّ السَّمَاوَاتِ وَ رَبِّ الْعَرْشِ الْعَظيِم ،كُنْ ليِ جَارًا مِنْ شَرِّ (فلان بن فلان) وَ شَرِّ الْجِنِّ وَ الإِنْسِ وَ أَتْبَاعِهِمْ أَنْ يَفْرُطَ عَلَيَّ أَحَدٌ مِنْهُمْ، عَزَّ جَارُكَ وَ جَلَّ ثَنَاؤُكَ وَ لاَ إلَهَ غَيْرُكَ

Allāhumme Rabbis-semāvāti ve Rabbil ‘Aršil ‘Azīm, kun lī džāren min šerri (navesti ime vladara) ve šerril džinni vel insi ve etbā’ihim en jefruta ‘alejje ehadun minhum, ‘azze džāruKe ve dželle senā’uKe ve lā ilāhe gajruKe

(Allahu moj, Gospodaru nebesa i Gospodaru Arša, Veliki, budi mi na pomoći od zla /navesti ime vladara/ i od zla džina i ljudi i njihovih sljedbenika, da me niko do njih en savlada, silna je Tvoja zaštita i veličanstvena je Tvoja slava i nema božanstva osim Tebe)

(hadis, govor hazreti Muhammeda, eljhisselam, bilježi Taberani, prenoseći ga od hazreti Ibn Mesuda)

Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:

“Ko zikir čini ovim Imenom (‘jā Azim’) i sâm će biti velik.

Ovo se uči na ozdravljenje bolesnika.”

Rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud još kaže:

“Ko ovo Ime često uči, uzvišeni Allah zaodjenut će ga odjećom časti (‘izz), strahopoštovanja (hejba) i veličanstvenosti (azama).

Kažu da ko prouči ovo Ime dvanaest puta, u strahu od nekoga vladara (sultana), i time puhnu na sebe, bit će siguran i vladar će prema njemu biti fin.

A Allah dragi, opet, najbolje zna.”

 

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s