Vjera i vjersko obrazovanje

Posted on

Autor: Magistar Nihad Salihović prof. islamske vjeronauke
Autor: Magistar Nihad Salihović prof. islamske vjeronauke

Vjera  i vjersko obrazovanje je   javna  stvar

U ovom turbulentnom svijetu konstantno se vodi borba između dobra i zla. S jedne strane,  pobornici neistine,  vještački ubjeđeni da je istina ono što govore,  koriste se  raznim perfidnim sredstvima i metodama kako bi ubijedili javnost u neistinu koju im plasiraju. S druge strane postoje ljudi koji su vođeni istinom, te s jakim argumentima uspjevaju rasvjetliti ono što je tačno i ispravno.  Naime, suviše je otrcana fraza da je vjera privatna stvar. Čitajući brojne tekstove antagonista religije, stekao sam dojam da ova fraza i njima slične ne može poslužiti kao valjan argument nosiocima neprijateljstva prema  vjerskom   učenju. Eksponetima rigidnog razumijevanja sekularizma neophodno je rasvijetliti da je religija, a napose islam,  sveobuhvatan koncept življenja koji zadire u sve pore ljudskog života. Apsurdno je konstrukciju ” vjera je privatna stvar” koristiti kao argument protiv vjeronauke koja je jedan od dokaza da je vjera zadobila status javnosti. Da li su  svjesni ti tekstopisci poput sociologa Duška Trninića i drugih da ovakvim izjavama dovode sebe u kontradikciju. Naime, vjera je i privatna stvar u smislu da se ne  hvalimo svojom religioznošću i da je  ne ističemo, ali i ne u kontekstu vjerske edukacije. Samo površno razumijevanje pojedinih tekstopisaca rezultira upotrebu negativno konotiranih fraza ”vjera je privatna stvar”.

Jedna od također ustaljenih rečenica je i sljedeća: ”Vjera je u sukobu sa sekularizmom”. Ova fraza nije uopšte uvjerljiva niti tačna. Neosporno je pravo na vjersko ubjeđenje i to niko razuman  ne može zabraniti. Ako se pak u navedenom stereotipu  misli da je vjerska edukacija u sukobu sa sekularizmom, onda to nije tačno, jer sekularizam podržava stjecanje znanja. Ako bi sekularizam bio protiv vjerske edukacije, doveo bi sam sebe u koliziju, jer sekularistički koncept podrazumijeva  i podržava stjecanje bilo kojeg znanja. Jedan od vidova napada na religiju  je i  nasrtaj na vjersku  edukaciju u školama uz istovremeno isticanje kulture religija. Svakako da je model ” kultura religija” zvučan i koristan u nekom smislu, ali je apsurdan bez konfesionalnog modela koji je duboko ukorijenjen u obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine. Naime, nužno je  da  učenici vjere , napose mlade osobe izgrade vjerski identitet u vlastitoj vjeri kroz koncept from religion, ili učenje iz vjere  pa tek onda da se otvore i uče o drugim  religijama – about religion,  za koje su veoma bitni dobro educirani učitelji. Ukoliko bi se isključivo prihvatio model učenja o religijama, takav sistem religijskog obrazovanja bi prouzročio ravnodušnost prema vlastitoj religiji.  Pozivam sve one koji ne slušaju samo sebe,  već imaju razumijevanja za drugog i drugačijeg da bez predrasuda i pažljivo promotre vrijednosti vjere i da bar istaknu ono što im se čini najpozitivnije u njoj. Pogrešno je sa predrasudama prilaziti ljudima i religijama. Potrebno je da razvijamo kulturu isticanja pozitivnog u svemu. Na žalost, kod nekih  ljudi koji pripadaju određenom svjetonazoru, teističkom  ili ateističkom, evidentna je praksa omalovažavanja drugačijeg. Ja kao musliman tvrdim da ima dobrih i ateista i kršćana i jevreja i muslimana i drugih. Ako smo dobre volje,  doslovno ćemo slijediti latinski glagol tolere, što znači trpiti drugog, a istovremeno ga i prihvatati. Ako smo svjesni da je neko oblikovan u određenom svjetonazoru, vjerskom ili ateističkom, ništa ne možemo pozitivno postići uznemiravanjem pripadnika drugačijeg   svjetonazora. Zato je potrebno tolerirati druge i drugačije, imajući u vidu da je i njih dragi Bog stvorio.

 

Stvoritelj nam je pružio izbor u životu i omogućio nam da uzmemo liniju opredjeljenja koju želimo. Zašto i mi kao ljudi ne bismo uvažili svačiji izbor, pa i izbor vjere. Kao dobra  paradigma vjerske i nacionalne  tolerancije  mogu nam poslužiti SAD koje imaju mnoštvo  nacija i vjera , ali istovremeno dobro razvijen menadžment različitosti i međusobno razumijevanje. Francuska i Njemačka kao i neke druge države Evropske unije su bile u dugogodišnjem sukobu i neprijateljstvu, ali su se ipak ujedinili radi zajedničkog interesa. Svi ljudi, bez obzira na liniju vjerskog opredjeljenja,  imaju mnogo toga zajedničkog, zato  je potrebno da rade na onome oko čega se slažu  a da se uvažavaju na onome oko čega se ne slažu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s