Historija posljednjeg Allahovog Poslanika je bogata primjerima djelovanja koji ukazuju na njegovu savršenost u svim aspektima ljudskog života. Preobraziti tvrdokorne predislamske Arape u vjerujući narod ukazuje nam na dominantne liderske uspjehe Muhammeda, a.s. El- Mubarekfuri u tom kontekstu piše: ”Zahvaljujući svim tim promjenama, Arabija je doživjela častan preporod kakav nije imala od svog nastanka, i historiju kakavu nije imala do tada, a koja je ukrasila život narodu do tada nepoznatom u svijetu.” (El-Mubarekfuri, 1998:417). Mnogi autori menadžmenta su pisali o vođstvu iz različitih uglova. Literatura je bogata primjerima uspješnih vođa i karakteristika vođenja, ali nijedan lider nije posjedovao toliko odrednica kvalitetnog vođenja kao što je Muhammed, a.s. Liderski mentalitet Resulullaha se ogleda u njegovom odnosu prema mlađima, starijima, porodici, komšijama, rodbini, nemuslimanima, muslimanima i svemu što vjera nalaže. Srž Poslanikovih, a.s., međuljudskih relacija čini lični primjer koji je ubrzao širenje islama na Arabljanskom poluotoku, ali ni danas trend njegovog širenja ne jenjava. U ovom kontekstu dr. Kurdić navodi: ”Svaka njegova riječ bila je praćena striktnim primjerom što je omogućilo muslimanima slijeđenje njegovog puta i 14 stoljeća poslije njegove smrti.” (Kurdić, 2011:36). Dakle, praksa Resulullaha je prodorna, što je vidljivo i u ovom vremenu. Muhammed, a.s., kako dr. Hamidullah primjećuje je ”prije svega vjerski freformator” (Hamidullah, 1990:53). U fokusu Muhammedovog, a.s., liderskog djelovanja, bila je prisutna vjera, ize koje proističe kvalitetan život u svim aspektima ljudskog življenja. Ovaj lider je bio svjestan značaja vjerske energije koja proizvodi pozitivne rezultate u ljudskom životu, stoga je potenciranje vjerovanja i praktikovanja islama stavljao na prioritetnu poziciju u svojim liderskim nastupima. Zahvaljujući čvrstoj vjeri u Allaha, djelovanju ličnim primjerom i drugim kvalitetima svojstvenim Poslanicima, Muhammedova praksa nije bila ograničena na period njegovog življenja, već se proširila u sve dijelove današnjeg svijeta. Pišući o Poslanikovom, a.s., naslijeđu, Hejkel je uvjeren i u utjecaj Resulullaha u budućnosti.
U tom kontekstu, on piše: ”Muhammedovo naslijeđe imalo je tako veliki utjecaj u prošlosti a imat će veliki ili još veći utjecaj u budućnosti upravo zbog toga što je Muhammed, a.s., ustanovio religiju istine i postavio temelj jedinoj civilizaciji koja garantira sreću i blaženstvo čovjeka. (Hejkel, 2004:563). Obzirom na jednostavnost i logičnost islama, Poslanikovom, a.s., zdravom stavu prema svemu, te izrastanje najkvalitetnije civilicacije iz pustinje, sve navedeno je doprinjelo širenju ove vjere u današnjici.
Islamu-nur 