Opis poslanika Muhammeda s.a.v.s.

Posted on Updated on

mouhamed_by_naderbellal.jpgAli ibn Ebi Talib kaže: “Allaha mi, voljeli smo ga više od naših imetaka, djece i roditelja, više od hladne vode kad umireš od žeđi.” Aiša, r.a., kaže: „Nisam vidjela da je neko bio na većim iskušenjima od Allahovog Poslanika, ali nisam ni vidjela nekog da je bio zahvalniji Allahu, dž.š., od njega.“

Allahov Poslanik, a.s., je bio najsavršenije Allahovo stvorenje. Kad je Resul, a.s., učinio hidžru iz Mekke u Medinu, sa sobom je imao svog druga Ebu Bekra, pa su usput zastali kod kuće Umm Ma’bed. Pitali su ima li šta za jesti i ona reče da nema ništa. Poslanik, a.s., je vidio u jednom ćošku slabu i mršavu ovcu, te je pitao može li je pomusti. Resul, a.s., je učinio dovu, dok mlijeko nije poteklo a Umm Ma’bed je sve ovo začuđeno gledala. Kasnije kad je njen muž došao, sa cjelim stadom mršave stoke i upitao šta se desilo tu, Umm Ma’bed mu je opisala Poslanika, a.s., i šta je uradio. Njen opis Poslanika, a.s., je jedan od najdetaljnijih opisa. Ona kaze: ”Nenadmašna čistoća. Plemenitog, svjetlog i vedrog lica. Lijepog ponašanja. Nije krupan, osrednje glave. Lijep i privlačan. Oči crne. Dubok pogled okružen gustim dugim trepavicama. U njegovom glasu promuklost. Dugog vrata. Krupnook. Surmook. Dugih lijepih obrva, ni tankih ni debelih. Veoma crne kose. Kada šuti, nadamšuje ga dostojanstvo i staloženost, a kada govori nadahnjuje ga blistavost i elegancija. Najljepši i najinteligentniji čovjek iz daljine, a još ljepši i privlačniji iz blizine. Dar govora- kao niska bisera. Odmjeren. Umjeren. Ni nizak da je neprimjetljiv, ni visok da je nametljiv. Moćan. Ima drugove koji su ljubazni i ponizni. Kad govori slušaju. Kad naredi, utrkuju se da izvrše naredbu. Uslužuju ga, poštuju ga i odani su mu. Obljubljen i uvijek okružen. Nije namršten, ni namrgođen. Druželjubiv. Lijepog ophođenja. Pažljiv prema sagovorniku.” Enes, r.a., kaže: “Nisam nikada dotakao ni svilu ni kadifu mekšu od Resulullahove ruke.” A u drugoj predaji stoji: “Ni amber, ni misk nisu bolje mirisali od mirisa Resulullahove kože.” Ebu Džuhejfe kaže: “Uzeo sam njegovu ruku i stavio je sebi na lice. Bila je hladnija od snijega, a mirsnija od miska.”

„ … jer ti si, zaista najljepše ćudi” (El-Kalem, 4)
Allahov Poslanik a.s. je hrabar, neustrašiv i smion. Smatran je najhrabrijim čovjekom. Prisustvovao je mnogim teškim situcijama iz kojih su bježali čak i najhrabriji. Išao je u susret problemu, a nije bježao od njega. Alija, r.a., kaže: “Kada bi smo se našli lice u lice sa neprijateljem, obuzeo bi nas strah, ugledali bi se na Resulullahovu bogobojaznost i neustrašivost. On je bivao najbliži do neprijatelja.”

Posjećivao je siromahe i družio se sa njima. Aiša, r.a., priča: “Popravljao je sebi nanule, šio odjeću i radio kućne poslove kao što vi radite. Bio je čovjek kao svaki drugi, čistio bi svoju odjeću, muzao ovce i sebe posluživao.”

Ako si bogat, njega možeš uzeti kao primjer- kada je zarobio ogroman ratni plijen, koji je ispunio dolinu između dva brda, i sve to podijelio na Allahovom putu.
Ako si siromah, njega možeš uzeti za primjer- kada je na svoj stomak vezao kamen, boreći se tako protiv gladi.
Ako si veliki osvajač, pogledaj njegov primjer kada je ušao skrušeno u Mekku.
Ako si muž, možeš se ugledati na njega u ljubavi i blagosti prema supruzi.

U bilo kojem stanju da se nađemo, Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nam može biti uzor, i u noći i u danu, na putovanju, kao učitelj ili učenik, kao sudija… On je veličanstven u ratu i miru, veličanstven je kao otac, suprug i čovjek. Veličanstvenog je morala i nikada se radi sebe nije naljutio, nikada se radi sebe nije svetio, niti je ikada udario ženu, nikada nije iznevjerio obećanje, nikada nije prevario niti slagao.. Bio je veličanstven u svojoj skromnosti:
“Šta ja imam s dunjalukom?! Ja sam na ovom svijetu poput jahača koji je odrijemao u hladu drveta u toplom danu, a zatim produžio i napustio ga„ – govorio je Muhammed, sallallahu alejhi we sellem.

Allahov Poslanik, a.s., kaže: „Ko želi Džennet. neka požuri s dobrim djelima, ko se boji Džehennema, neka ne slijedi svoje strasti, ko očekuje smrt, za njega slasti i uživanja ništa ne predstavljaju, i ko skromno živi na ovom svijetu nesreće će lahko podnijeti.“ (bilježi Bejheki)
I rekao je a.s.: “Ne veličajte me kao što kršćani veličaju Isaa sina Merjemina, jer ja sam samo Allahov rob, i zato recite: “Allahov rob i Poslanik. “
Stoga, muslimani, kao pripadnici ummeta Muhammeda, a.s., sljedbenici njegovog šerijata, nikada u svojoj svjesti, u svojim djelima, postupcima i ponašanju ne smiju izgubiti Muhammeda, a.s., kao živog životnog uzora i primjera u životu, vjeri i etici.

„On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi, i drugima koji im se još nisu priključili – On je Silni i Mudri.” (El-Džumu’a, 2-3)

Allahov Poslanik, a.s. kaže: „Ostavljam vam u amanet nešto, zbog čega, budete li ga se držali, nećete skrenuti s Pravog puta: ostavljam vam Allahovu Knjigu (Kur`an) i moj Sunnet.“
Allah Uzvišeni kaže:

“Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijačā – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.” (Al-Fath: 29)“Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete biti jogunasti, jedva čeka vas uputi putem pravim, a prema vjernicima je blag i milostiv.” (Et-Tevbe, 128.)“O vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, da – po Njegovom naređenju – pozivaš k Allahu, i kao svjetiljku koja sija.”(El-Ahzab, 45-46.) “Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik, i pečat vjerovjesništva – a Allah sve zna.”(El-Ahzab, 40.)”A onima koji vjeruju i dobra djela čine i vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu – a to je Istina od Gospodara njihova – On će preko hrđavih postupaka njihovih preći i prilike njihove će poboljšati,” (Muhammad: 2)”Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati neće Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi. “(Ali Imraan: 144)
Hazreti imam Ali r.a. kada ga je jedan čovjek upitao o fizičkim osobinama Poslanikovim a.s., a on bijaše zategao remen sablje u kufskoj džamiji: “Poslanikovo, s.a.v.a., lice je bilo bijelo i rumeno, oči crne i krupne, kosa mehka i ravna, brada bujna, obrazi mršavi i koščati, s tankim prugama kojima teku suze, vrat mu je bio poput srebrenog ibrika, ispod vrata do pupka imao je tanku maljavu traku poput sablje, osim toga nije imao dlaka po grudima i trbuhu. Noge i ruke su mu bile krupne i koščate. Kada bi koračao izgledalo bi kao da klizi nizbrdicom, ustajao je kao da poleće sa stijene, kada bi se okretao okretao bi se cio. Graške znoja na licu su mu bile poput bisera, a znoj mu je mirisao bolje od jakog mošusa. Nije bio ni nizak ni visok. Nije bio nejak i slab. Nisam vidjeo nikog kao njega, ni prije ni poslije njega.”(Et-Tabekatul-Kubra,1/410)

Hazreti imam Ali r.a. o osobinama Poslanikovim, s.a.v.a.: “Bio je najdarežljiviji, najsmjeliji, od svih je najviše istinu govorio, od svih najviše se držao obećanog, najblaži, od svih se najplemenitije ponašao. Ko ga je tek vidjeo osjećao bi strahopoštovanje prema njemu, ko se družio s njim pa ga upoznao zavolio bi ga, nisam vidjeo nikoga poput njega ni prije ni poslije njega.”(Mekarimul-Ahlak, 1/51/20.)

Aiša, kada je upitana o poslanikovom moralu u kući: “Bio je najmoralniji čovjek, nije bio nepristojan niti bestidan, niti je bio bučan na sokacima, nije odgovarao na zlo zlom, već, opraštao je i prelazio preko učinjenog.”(Et-Tabekatul-Kubra, 1/365.)

Aiša, kada je upitana o poslanikovom moralu u kući: “Bio je najmekši čovjek, najplemenitiji, bio je poput vaših ljudi osim što je uvijek imao osmijeh na usnama.”(Et-Tabekatul-Kubra, 1/378.)

Abdullah Ibn Haris: “Nisam nikoga vidjeo da mu je osmjeh bio više na usnama nego li Poslaniku, s.a.v.a.”(Et-Tabekatul-Kubra, 1/372.)

Ibn Ishak: “Kurejšije su Poslanika zvali Emin (pouzdani) prije nego li mu je stigla objava.”(Es-Siretu en-Nebevijjetu Libni Hišam, 1/210.)

Imam Sadik: “Poslanik, s.a.v.a., je dijelio svoj pogled među ashabima, gledao bi u svakoga podjednako.”(El-Kafi, 8/268/393.)

Bera’u Ibn ’Azib: “Kada god bi borba postala žestoka, mi bismo se zaklanjali za Poslanikom, a hrabar je bio onaj ko je bio rame uz rame s njim.”(Kenzul-’Ummal, 35347.)

Enes: “Bio je Poslanik, s.a.v.a., najljepši, najdarežljiviji, najhrabriji. Jedne noći medinlije su čule nekakav glas, od kojeg su se svi uplašili. Nekoliko ljudi se uputilo prema glasu. Sreo ih je Poslanik, koji se već vraćao – bio je već prije od svih otišao prema glasu. Jahao je na neosedlanom Ebu Talhinom konju a na ramenu mu sablja, povikao im je: ‘Ne bojte se, ne bojte se.’”(Sahihul-Muslim, 2307.)

El-Menakib: “Poslanik, s.a.v.a., se ljutio zarad Allaha, a nije se ljutio zarad sebe.”(El-Menakibu Libni Šehri Ašub, 1/145.)

Enes: “Kada nekoga od ljudi ne bi bilo tri dana Poslanik, s.a.v.a., bi se raspitivao o njemu. Ukoliko bi bio odsutan molio bi se za njega, ako bi bio kući otišao bi kod njega, ako bi bio bolestan obilazio bi ga.”(Mekarimul-Ahlak, 1/55/34.)

Ebu Se’id Hudri: “Bio je Poslanik, stidljiv, nije se od njega ništa tražilo a da to nije dao.”(Mekarimul-Ahlak, 1/50/15.)

Imam Bakir: “Poslanik, s.a.v.a., je jeo poput roba, sjedio je poput roba, jeo je na zemlji i spavao je na zemlji.”(El-Mehasin, 2/244/1759.)

Poslanik, s.a.v.a.: “Nije niko uznemiravan kao što sam ja uznemiravan na Božijem putu.”(Kenzul-’Ummal, 5818.)

Aiša: “Poslanik, s.a.v.a., nikada nikoga nije udario rukom, ni ženu, ni slugu, osim kada se borio na putu Božijem. Nikada se nikome nije osvetio iz ličnih razloga, osim u slučaju kada se oskrnavi nešto od Božijih zabrana, tada bi se svetio u ime Allaha, s.v.t.”(Sahihul-Muslim, 2328.)

Imam Bakir: “Bio je Poslanik, s.a.v.a., kod Aiše kada mu je ona rekla: ‘O Poslaniče, zašto mučiš samoga sebe kada ti je Allah oprostio i ono što je bilo i ono što će biti?!’ On joj reče: ‘Aiša! Zar da ne budem rob zahvalni?!’”(El-Kafi, 2/95/6.)

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s