Četrorica Halifa

Posted on

Četvorica halifa su bili istinski reformatori koji su obnovili život i popravili stanje ljudi na ovom
svijetu, a dvojica su bili sijači sumnje. Reformatori su:
1.Omer ibn el Hattab, radijallahu anhu, koji je na dan Es-Sekife, na prijedlog Ensarija: “Neka vladar bude od nas i vas”, rekao: “O Ensarije! Zar ne znate da je Allalahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao da su imami (vođe, vladari) iz plemena Kurejš. Osim toga, vi znate, da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, predvodio džemat po Poslanikovom naređenju. Pa ko je onda preči od njega da bude vladar muslimana?!” Ensarije su shvatili šta Omer smjera pa je Ebu
Bekr izabran za halifu. Da Omer nije u tim trenucima bio tako odlučan i mudar, svijet bi se razišao i podijelio oko izbora vladara muslimana i tako bi ostalo do Dana sudnjeg.

2.Ebu Bekr, radijallahu anhu, kada je zatražio od muslimana mišljenje o odmetnicima od vjere, i kada su mu savjetovali da od odmetnika prihvati njihov namaz, a njih i njihovo odbijanje davanja zekata ostavi na miru, na što je on odgovorio: “Allaha mi, ako mi uskrate zekat koji su davali za života Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, zaista ću povesti rat protiv njih.” Da Ebu Bekr nije bio tako energičan,ljudi bi odbili davati zekat i tako bi ostalo sve do Sudnjeg dana.

3.Osman ibn Affan, radijallahu anhu, ujedinio je muslimane okupivši ih oko Kur’ana kada je bila zaprijetila opasnost da se raziđu u učenju na nekim mjestima u Allahovoj knjizi i da jedni druge zbog drugačijeg čitanja proglase nevjernicima. Da Osman nije to učinio i da nije okupio sve muslimane oko Mushafa, svijet bi se udaljio od Istine oskrnavivši Allahovu Knjigu, i tako bi ostalo do Sudnjega dana.

4.Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anhu, poslije borbe sa stanovnicima Basre, dao je da se razdijeli ratna dobit. Kada su ga neki njegovi vojnici u čudu upitali: “A zar nam, vladaru vjernih, neće biti razdijeljeni sinovi i žene njihove?!”, Alija je, odbivši odlučno njihov zahtjev, mudro upitao: “A kome bi u tom sluča j u pripala, kao ratna dobit, Aiša, “Majka vjernika”, radijallahu anha?! Iz ovog se može izvesti dobar zaključak: da zarobljena djeca i žene u sukobu između muslimana ne spadaju u ratnu dobit i ne mogu se dijeliti… Da Hazreti Alija nije tako mudro postupio, muslimani ne bi znali kako treba postupiti sa zarobljenom djecom i ženama u eventualnom sukobu između njih.

A dvojica koji su sumnju posijali i svijet upropastili su Amr ibn el As i Mugire ibn Šu’be.

1.Amr ibn el-As je za vrijeme bitke na Siffinu predložio Muaviji da njegovi vojnici podignu Kur’an na koplja, kada su već bili pred porazom. Tako je došlo do sramne arbitraže čije će posljedice mučiti muslimane sve do Sudnjeg dana.

2.Mugire ibn Šu’be je sačekao nekoliko dana kada mu je Muavija javio da odmah dođe. Svoje kašnjenje pred Muavijom opravdao je riječima: “Bio sam započeo jedan važan posao i nisam ga želio ostaviti nedovršenim. Radio sam na tome da tvoj sin Jezid dođe za halifu poslije tebe.” Čuvši te riječi, Muavija, sav radostan, reče: “Vrati se stanovnicima Kufe i okončaj započeto djelo!” Vrativši se, Mugire je o Muaviji izgovorio riječi koje su ostavile snažan dojam na sve prisutne. Zahvaljujući tome, oni su Muavijine potomke prihvatili za halife, i hilafet je tako postao nasljedan. Da ovog nije bilo, muslimani bi se i dalje dogovarali u vezi sa izborom halife pa bi birali onoga koji ima sve potrebne kvalitete zavladara muslimana i tako bi ostalo do Sudnjeg dana.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s